TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 63) - SEASON 2

#HelenaVikend #Special

Nepoznato mjesto I ogroman motel kojega sam ugledala ispred sebe čim smo se parkirali. Uopće ne želim pitati gdje smo jer znam da nema odgovora. Doista iznervirana, ljuta, gladna, žedna I nenaspavana otvorila sam vrata automobila I čim sam dotakla tvrdo tlo, začula sam škljockanje. Upravo sam slomila štikle, jedinu obuću koju sam ponijela sa sobom.

“Sranje” - opsovala sam, sagnula se sasvim dovoljno da ih mogu otkopčati I uzeti u ruke da ih ponesem sa sobom. Kakve sam sreće, vjerojatno sada bosa moram ići po hladnom I kišovitom pločniku.

Slušam Harryevo disanje iza svojih leđa I totalno ga ignoriram. Šuška sa ključevima I otvara vrata da može izaći.

“Babe, ideš?” - slušam ga iza leđa I prevrćem očima. Ne idem sa njim nigdje.

“Slomila sam štikle, ne mogu po ovomu hodati” - totalno iznervirano sam odgovorila. Držim crne štikle u rukama I mašem sa njima skoro ispred njegovih očiju, a on se kesi onako najbolje što zna. Misli da će me kupiti tim savršenim osmijehom.

Izašao je iz auta, zalupio vratima te sa ogromnim osmijehom mi se pridružio na mojoj strani auta. Gole noge skupljam I potežem haljinu prema dolje. Prekratka je za ovo doba dana, a po Harryu primjećujem da mu se to sviđa. Normalno.

“Podigni se, pomoći ti do motela”

Podigla sam sasvim dovoljno glavu da primjetim ogroman motel iza njegovih leđa. Ne mogu vjerovati da me poslje svih tih mjesta on doveo u neki jeftini motel. Zar ja ličim na neku jeftinu djevojku koja će se zadovoljiti tim mjestom.

“Kako ćeš mi pomoći?” - pogledala sam u njega. Vjetar mu prolazi kroz kosu I one kovrče bježe na sve strane. Izgleda totalno kao onaj čupavac kao što ga ponekad opišem.

Ništa nije odgovorio, ali kad se sagnuo I potegnuo me za noge, sve mi je bilo jasno. Svu svoju težinu sadržao je na meni te sam u sekundi našla preko njegovog ramena.

“Što radiš?” - zavrištala sam na njegovom ramenu, slušajući kako zatvara vrata od auta I nosi me bez problema na ramenu. Čvrsto sam stisla rub svoju haljine, vjetar je bio nenormalno jak I nisam željela da mi gledaju moje gaćice. Par puta sam ga lupla po stražnjici, dajući mu do znanja da sad normalno mogu hodati I želim da me puste. Ali on ne sluša..čim je zakoračio ispred samog ulaza u ogroman motel. Spustio me na pod, tako što je prošao preko mojih nogu I duboko prostenjao.

“Babe, posudit ću ti moju britvicu da obriješ noge”

HA?

“Brijala sam ih sinoć za tvoju informaciju” - totalno iznervirano sam mu isti tren odgovorila. Sagnula sam se sasvim dovoljno da mogu proći dlanom preko svojih nogu, tako da budem sigurna da su mi noge glatke. Totalno me zezao.

“babe volim kad se diraš. To me uzbuđuje” - doslovno mi se ruga, prateći me pogledom. Gurnula sam ga isti tren I natjerala ga da uđe u motel. Previše sam živčana da bi prihvaćala njegove šale. Gladna sam I trebam tuš..jako trebam tuširanje.

Za pultom stoji muškarac I čim smo otvorili vrata, poklonio nam je ljubazan osmijeh. Harry se smije prema njemu I hvata mene za ruku. Ako misli da ću negdje pobjeći..opet...onda se vara. Uopće ne znam ni gdje se nalazim, tako da nemam namjeru pobjeći..ovaj put ne.

“Dobrodošli Gospodine Styles, sve sam pripremio kako smo se I dogovorili” - stariji muškarac se obraća Harryu, a mene uopće ne čudi što ga poznaje. Taj čupavac je isplanio ovaj cijeli vikend ko zna otkad.

“U redu. Onda meni I Gospođici Davis ista soba, zar ne?”

Muškarac je klimnuo glavom I dao mu ključeve. Uopće se nisam stigla požaliti I pitati da li postoji neka šansa da uzmem drugu sobu, ali bilo je kasno.