TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 97) - SEASON 2

"Matt mislim da bih me trebao odvesti odavde, odmah!" podižem se na prste da mu šapnem na uho u trenutku kada Harry zatvara vrata za sobom. Ni ne trudi se da bude tih. 
Ma dovraga sve..
Toliko pitanja mi se gomila u glavi, toliko bijesa mi se stvara sve od nožnih prsta do glave. Ubit ću ga ..jednostavno ću ga ubiti i znati da sa tim ubojstvom više ga nikada neću vidjeti u životu.
"Ovo je dvorana broj 23?" glas kojega nisam čula punih 7 mjeseci na kratko me podiže iz pepela pa još čvršće stiskam svoje tijelo uz Mattovo. Primjetio je to..čak i ovaj kreten od Harrya.
"Da, tako je! Ti si novi trener, zar ne?" Matt pita i promatra moju nogu koja nervozno udara po tlu. Ne mogu prestati lupati nogom.
Vrištat ću ..
Skočit ću na njega..
Ubit ću ga..
Kako se samo usuđuje? Nakon 7 jebenih mjeseci on dođe ovdje i prokleto dobro znam da ovo nje slučajnost. Da ono njegovo jebeno patetično pismo da odlazi odavde je opet neka njegova bolesna igra. Koji vrag izvodi? Zar stvarno misli da ću ja..oprostiti mu sve? Skočiti u njegov zagrljaj? Postati glupa , jebena, naivna Elena Davis?
E pa jebi se Harry Styles! Jebi se..jebi se..jebi se..jebi se..
"Jesi dobro Elena? Izgledaš kao da si vidjela duha?" Matt me pita nakon duže stanke. Harry isti trenutak baca torbu na pod i stvara buku. Hoće da usmjerim svoju pažnju na njega. E pa neću! Ne poznajem ga..nikada u životu ga nisam vidjela.Upravo tako ću se ponašati. Biti će stranac..jer to i jest.
"Kažem da je bolje da odemo odavde. Mislim da ću odustati od treninga. Postoji li kakva šansa da mi se vrati novac?" pitam Matta.
"Ne postoji šansa. Ti treniraš sa mnom" obraće mi se Harry. Ma kako se usuđuje. Kako?
"Matt postoji li šansa?" ignoriram Harrya pa on sada lupa nogom od torbu.
"Nikada ne vraćaju novac. Ovako bih samo izgubila lovu. Bolje da ostaneš sa novim trenerom.." gleda u njega i pruža mu ruku.
"Inače Matt Price a ti si?" pita ga.
Harry je toliko ležeran da ga poželim jednostavno upucati.
"Styles, Harry Styles" gleda u njega i kao obično što radi..uopće ne pruža ruku natrag. Nisam ni očekivala da će on odjednom postati ljubazan i javiti se normalno kao svatko normalan i kulturan. Samo je uvukao ruke u džepove hlača i pogledom počeo prelaziti prostorijom.
Ja se nisam pomakla dobrih pola minute..
"Okeeej..."Matt rasteže shvativši da nema ništa od ljubaznog pozdrava.
"Elena kod mene trenira par mjeseci i jako je dobra. Zna većinu pokreta i mislim da nećeš imati problema sa njom" objašnjava mu a umjesto da Harry odgovori nešto on lagano počinje zviždati pa sa osmijehom spušta pogled na mene.
Izbjegavam ga..toliko toga želim pitati ali jednostavno. Ne poznajem ga.
"Baš se pitam, tko ju je to sve naučio?" cilja me pogledom. Doslovno ždere!
Da li sam rekla kako je promjenio parfem? Onaj Mattov uopće ne mogu osjetiti otkad je ušao Gospodin Idiot kroz vrata. Promjenio je parfem..sada miriše još jebenije..kreten.
Matt uzima svoju torbu sa klupe pa gleda u mene "Javi mi se ovih dana za pivo, okej?" pita me a Harry isti trenutak podiže obrvu prema gore. Čak se počeo i lagano smijati.
Da li on mene zajebava? Da li to upravo radi?..sa kojim ciljem?
"Večeras" isti trenutak govorim. "Večeras sam slobodna. Dođi po mene ili jednostavno dođi kod mene, Kupit ću pivo i .."
Harry kašlje, ne mogu se koncentrirati zbog njega.
"Možeš večeras?" pitam Matta i sebi držim fige da pristane.
"Da.Normalno! Imam tvoj broj i javim ti se kad budem dolazio"
To! Jebi se Styles..
Podižem se na prste i lagano usnama okrznivam rub Mattovog lica. I on se iznadio. Da li uopće mogu opisati izraz Harryevog lica u ovom trenutku? Mislim da je bijes vrlo blaga riječ. Ne da je bijesan..
"Hoćemo onda započeti?" Tako je to glasno izgovorio da me u tom trenutku Matt pogledao sa izrazom lica koji govori
'Da li je on dobro?'
"Čujemo se Davisice i budi dobra. Pokaži mu što sam te naučio" Matt mi namignuje i rukom zahvaća moju kosu pomaknuvši mi par pobjeglih dlaka sa kose. Otkad sam se ošišala jedva kosu uspijem strpati skroz u rep, uvijek mi ispadne.
"Pokazat ću i više od toga"
Okreće se još jednom prema meni i zatvara vrata ostaviši me samu sa njim.
*
Lagani trzaj kojega sam napravila sa nogom i napokon se udostojila pomaknuti sa mjesta. Uzimam rukavice i hladno govorim.
"Možemo početi treneru?" stavljam rukavice i jednostavno glumim da ga ne poznajem.
"Hoćeš se sada prestati pretvarati da me ne poznaješ El?"
El..To je definitivno nešto na što sam reagirala, ali čvrsto sam ostala nogama prikovana na pod.
"Hoćemo ili nećemo? Jer nemam cijeli dan" prelazim pogledom oko ringa za vježbanje pa ulazim unutra. Hladna Elena Davis je nešto najbolje što se moglo izmisliti..
"Znači tako ćemo se igrati? Znam da ti voliš igrice..ali da glumiiš da ne znaš tko sam? To je jedna najgluplja igra koju si mogla izmisliti" čujem zip na torbi koju otvara. Uzima svoje boksačke rukavice i skida majicu sa sebe.
Tetovaže koje nisam vidjela dosta dugo i tijelo koje živi u teretani
Namjerno ovo radi. Znam to!
"Ne znam dokat ćeš uspjeti glumiti. Ti i ja jako dobro znamo što smo imali sve ovo vrijeme i to se jednostavno ne može zaboraviti. Slobodno glumi Elena"
Ooo Jebi se Styles. Nećeš me izbaciti iz takta. Znam da očekuješ da ti istresem u facu sve što mislim, ali više me nije briga. Što je bilo..bilo je. Prošlost..
"Otkad se viđaš sa njim?" ulazi u ring i lupa rukavicom od rukavicu.
"Sa kim, treneru?" oblizujem usnice.
"Sa onim kojega si upravo nazvala da dođe do tebe na pivo. Tko ti je on Elena?"
Smijem se! Ništa više od neće dobiti od mene nego smijeh.
"Imamo još pola sata treninga. Nemam cijeli dan. Hoćemo onda?" opet ja. Toliko sam ga naživcirala da je opsovao.
"Jebiga..Tko ti je on Elena? Bar mi to kaži?"
"Sigurno nije netko tko se ponio kukavički i ostavio me preko pisma" gledam u njega pa nastavljam.
"Sigurno nije netko tko je napisao 'zbogom' i onda se pojavio kao iz vedra neba. Vidi Harry Styles! Nakon 50 godina se vidimo. Nisi se promjenio niti malo..kako je vrijeme brzo prošlo" prasnula sam. Nije mi puno trebalo.
"Okej.razgovarat ćemo o tome. Zato sam i ovdje" odgovara.
"O nisi ti zbog toga ovdje. Ti si ovdje jer si čuo od svoje sestre da sam napokon pronašla nekoga u svom životu. Ti si ovdje jer znaš da mi se netko sviđa, nakon dugo vremena i kunem ti se da nećeš stati između nas dvoje nikad. Ti i ja ne postojimo. Ono pismo..sve je završilo. Da li je to jasno Styles?" derem se.
"Nije tako. Jebeno nije tako. Znaš da.."pravda se, bar pokušava. Ne ide mu baš.
"Znam što? Da si kukavica koja me ostavila preko pisma? To znam Styles bolje nego ti" prekidam ga.
"Slobodan sam El..i ti si slobodna. Sve dokaze koji su postojali, nestali su. Čuješ me djevojčice. Niti tebi neće nitko nauditi sve je iza nas. Moja prošlost i sve one stvari Elena. Napokon sam slobodan. Ti i ja napokon možemo biti skupa. Imati normalan život. Zbog toga sam ovdje"
Smijem se toliko glasno da ne prepoznajem svoj osmijeh.
"Znači. Anastasia je osoba sa kojom si proveo sve ove mjesece, zar ne? I sada misliš da ..znaš što? Trebao si ostati sa njom i više se nikada ne vratiti. Ti si jedan.." ughhh toliko sam bijesna da rukavicama udaram po njegovim prsima, a on se miče par koraka unatrag.
"Ajde El. Iskali se na meni. Sav bijes istroši na meni. Udaraj me. Znam da zaslužujem. Udaraj me toliko da svaki dan kojega smo proveli razdvojeni istrošiš na mojem licu. Ajde dušo, učini to"
"Ne zovi me dušo, ti idiote" desnom šakom udaram ga točno po licu. Prasnula sam skroz –sada još jače udaram. Lete šake,..jedna,dvije, tri..četiri.. Harryevo lice počinje krvariti.
"Kaži mi koliko me mrziš Elena. Koliko si patila sve ovo vrijeme.Daj da me boli isto koliko boli tebe sve ovo vrijeme" izaziva me da ga još više udaram a mene nije briga što gledam njegovo pretučeno lice i krvavi nos.
Svu svoju snagu koju imam iskaljivam na njemu..na rubu sam bijesa. Zubima škripim jedan od drugi dok nastavljam sa svojim udarcima.
"Više ne osjećam prema tebi ništa. Ne mrzim te, ne volim te. Došla sam do toga da prema tebi nemam više niti jedan osjećaj.Sve je nestalo! Harry čuješ me. Sve je nestalo" još jedna šaka leti prema njegovom licu a on stavlja ruke na moja ramena i odgurniva me od sebe.
"Ljuta si babe to je normalno. I ja bih bio na tvom mjestu. Ali moraš čuti moju verziju"
"Koji dio ne shvaćaš jebote?" derem se na na njega pa se vraćam par koraka unatrag.
"Ne zanima me više ništa. Istina je da sam te ispočetka mrzila, pa zavoljela pa opet mrzila. Ali sada ne osjećam ništa. I to nije zbog ljutnje . Jednostavno sam te preboljela sve ove mjesece. Sviđa mi se netko drugi i .."
"Šuti Elena! Daj mi da ja pričam. Nemoj mi govoriti da ti se sviđa netko drugi kada ti i ja dobro znamo da to nije tako. Mrziš me trenutno ljubavi, znam da imaš razlog. Ali nije sve tako kako se čini"
Toliko me buni ponekad da se zapetljam u njegovim rečenicama..
Izgubit ću kisik ako nastavim ovako urlati. On čisti krv sa svog lica. Dobro sam ga pretukla. Zaslužio je i gore od ovoga.
"Ti stvarno ne shvaćaš, zar ne? I što god ja tebi kažem ti ćeš po svome. Ne osjećam prema tebi ništa Harry. Ponašaj se u skladu sa godinama i pusti me na miru dovraga. Daj mi da živim već jednom. Matt je dobar čovjek i ..želim priliku sa njim. Želim nekoga novog u životu. Nekoga tko neće napraviti sve ono što si ti napravio meni"
Zaustavio se..tišina je između nas. Nisam je očekivala. Možda je to ono što sam trebala reći odmah na početku.Ne bih se ovoliko dugo prepucavalo međusobno.
"Sviđa ti se?" tiho pita.
"Da. I to jako. Mislila sam da poslije tebe neće nitko..ali on mi se sviđa. I ne želim da ovo kvariš Harry.Ako me iti malo voliš kao što govoriš..pustit ćeš me već jednom na miru. Pronađi nekoga. U ovom jebenom gradu možeš pronaći milijun djevojaka.Daj pusti mene više na miru. Svaki put kada se pojaviš..doneseš nevolje u naše živote. Nemoj više! Otiđi odavde. Pronađi nekoga"
Nikada nisam bila ozbiljnija..nikada nisam ovo doista mislila.Ali sada..tako prokleto mislim svaku riječ koju izgovaram i mislim je.
"Samo tako?" pita.
"Da. Samo tako. Isto kao što si napisao u onom pismu, sjećaš se? Napravi baš ono i nestani odavde..ali zauvijek Harry. Ovako povrijeđuješ samog sebe"
"Elena!Nemoj to raditi..moram ti objasniti sve. Bar me prvo poslušaj"
"Neću! Sve si rekao..ono pismo.."
"Jebeš pismo! Ne znaš kako sam se osjećao kada sam ga pisao. Pola stvari tamo.." na trenutak prekida pa nastavlja.
"Mislio sam da će te biti lakše napustiti tako. Otišao sam sa njom! Proveo par mjeseci, čekao je da umre..došao ovdje. I cijelo vrijeme jedina osoba koja mi je bila u glavi si ti. Jedino sam o tebi razmišljao sve ovo vrijeme"
Kasno..Kasno Styles!
Toliko toga bih rekla sada..ali neću.Samo bacam rukavice sa ruka i govorim "Trening je gotov, potrudi se da daš otkaz. Jer ti i ja više nećemo trenirati"
"Nije gotovo Elena. Ti ćeš ostati ovdje i slušati moju verziju"
"Svejedno! Tvoja verzija priče neće vratiti moje osjećaje. Sve je gotovo. Napokon sam sretna Harry..nemoj mi to kvariti"
"Sa mnom nisi bila sretna.to želiš reći? Sve ono vrijeme koje smo provodili skupa, nisi osjećala sreću?" udara nogom od prazno i skida rukavice bacivši ih negdje sa strane.
"Nisam.Da li želiš to čuti? Nisam bila sretna sa tobom..sve vrijeme koliko smo provodili skupa sastojalo se od nevolja. Uvijek smo bili u problemima..uvijek. To nije ono što nam treba"
"Ali to je sada gotovo. Nevolje su iza nas..možemo normalno funkcionirati. To je konačno. El kunem ti se. Sve je gotovo.."
"Okej..gotovo je! Gledam u njega i kupim svoje stvari u torbu "Također smo ti i ja gotovi. Neću dozvoliti da mi opet uđeš u život. Ne trebam takvog muškarca u svom životu" ozbiljna sam i doista svaku riječ mislim.
"Ali ja trebam tebe.."
Ispravila sam se u sekundi pogledavši ga.Da, dotaknuo me je rječima. Jebeno jest!
"Svatko nekoga treba kao što vidiš. Ti trebaš mene..ja trebam nekoga drugoga! To je tako..to je život"
"Jebeš život. Jebeš sve!" psuje.
Uzimam svoju torbu i stavljam je preko ramena. Također puštam kosu iz repa i prstima je poravnjavam.
"Šišala si se?" primjetila sam da gleda u moju kosu koju još i dalje ispravljam prstima.
"Aha"
"Lijepo ti stoji El.Hoćeš mi dozvoliti da jednom prođem prstima kroz tvoju kosu"
Strjelam ga pogledom.
"Znaš moj odgovor na to" ljuto govorim. Još jednom gledam u njega i prije nego što sam zatvorila vratima govorim mu.
"Potrudi se da nestaneš odavde..zauvijek"
*
Otac je opet po ko zna koji put ostavio ceduljicu sa porukom na stolu. Opet se neće vratiti doma. Nakon što je mama otišla prije godinu dana, otkad je u njegov život ušla Anastasia pa još brže izašla..nije sav svoj.
Mislim nije da je bio ikada. Odnosi su nam uvijek bili na koncu i još ni dan danas nisam normalno porazgovarala sa njim. Niti ću! Neke stvari se nikada neće oprostiti..koliko god se druga strana trudila za oprost.
Kao što je i obećao. Matt se pojavio na mojim vratima. Nije imao na sebi uobičajnu odjeću kojoj bi ga gledala u dvorani za trening, sada je bio nešto ležerniji..i još više zgodniji. Koliko god to bilo nemoguće.
Drži u ruci par piva i pruža mi ih "Upadaj" već mi se smiješi sa ulaza pa ja otvaram još više vrata i puštam ga u moju kuću.
Prvo je odmjerava pa govori.
"Kuća je upravo onakva kao i njena gazdarica" smije se.
"Što želiš reći da je ružna?" zatvaram vrata i uzimam jaknu koju skida sa sebe. I on voli nositi crnu odjeću..ali mogu priznati da mu bolje stoji nego njemu.
"Sexy. Kuća ti je sexy baš kao i ti"
Kakve on izlizane fore ima.jaoo!
"Hoćemo u kuhinju ili..?"
"Mislim da će nam ovdje sasvim odgovarati" on već sjeda na moju fotelju pa na kratko gleda okolo "Jesmo sami večeras?"
"Što ti misliš?"
Proviriva glavom okolo pa govori "Mislim da je čist zrak. Jer te namjeravam napiti i povaliti ..točno na ovoj fotelji" dodiriva fotelju i govori mi da sjednem.
Smijem se kao i on..jer znam da je to onaj njegov šarmerski način. U ovih par mjeseci, čula sam mnogo toga od njega. Otvara mi pivo i daje mi ga.
Prije nego što sam približala usnama i ispila, Matt govori "I kako je prošao trening sa novim nadrkanim trenerom?"
Nasmijala sam se..iako vrativši misli na par sati prije bilo je pomalo bolno.Nisam ništa odgovorila, njegove riječi su me na kratko zamislile. Sa mislila sam odjurila negdje daleko.
"Hej!" maše mi pred očima a ja nakon dobre sekunde jedva reagiram na njega.
"Nešto si rekao?" 
"Pitam kako ti je bilo sa novim trenerom? Jesi mu napravila sve ono što sam te učio?" stavlja ruku preko fotelje i ispija polagano pivo.
Klimam glavom.
"Mislim da će dati otkaz. Postoji šansa da se ti vratiš" na to je reagirao pa ispio još jedan gutljaj.
"Ozbiljno? I bolje..jer te imam toliko toga naučiti"
Nakon tri pive koje sam uspjela popiti..počelo mi se vrtjeti u glavi. Zaboravila sam da mi je alkohol zabranjen, da uopće ne smijem ni pomirisati niti kapljicu. Bilo je već kasno. Matt i ja razgovaramo, on pije kao i ja. I kada sam se sasvim nespretno pomakla na fotelji i okrznula ga..reagirao ja na moj dodir.
Gleda me na trenutak a ja nekako malo pijano se smiješim i naslanjam glavu na njegovo rame.
"Ti si dobar dečko Matt. Iako imaš užasno puno izlizanih fora oko šarmiranja. Trebaš ih malo promjeniti ili naučiti neke nove"
Nasmijao se..čak i ima hrapavi osmijeh, toliko mi malo treba da mu dodirnem usne. Ustvari neka on mene poljubi.
Neka uradi nešto..želim osjetiti nečije druge usne na svojima.
Palcem okrziva rub moje usne i gleda točno u moje usne. Ne znam da li će me poljubiti..ne znam ni da li želim to. Ali sada prokleto dobro znam da hoću zaboraviti na sve i stvoriti jedan novi, bolji život..bez milijun problema.
Dodiriva moje usne ispočetka sasvim lagano..ali kada se nadvio svojim tijelom od moje i počeo me malo strastvenije ljubiti na trenutak sam se odmakla od njega.
Ne znam da li je ovo alkohol..jer kada popijem nisam baš svoja.
"Jesi u redu Elena?" pita me.
"Aha. Dođi ovdje" potežem ga za majicu i nastavljam se ljubiti sa njim. Drugačije usne na svojima, miris..ruke koje pronalaze rub moje majice. Osjećam toplinu njegovih dlanova na mojima "Jesi sigurna, misliš li da idemo malo prebrzo?" pita me.
"Ovo je sasvim u redu" šapćem mu. "Napravi to. Uradi sa mnom sve ono što ti je u mislima"
"To je mnogo posla. Mislim da bih trebao ovdje ostati cijelu noć..ni to ne bih bilo dovoljno" smije se na vrh moje usne i još me više tjera prema sebi.
Uradit ću to sa njim..koliko god bilo pogrešno. Radila sam toliko pogrešnih stvari u svom životu. Toliko pogrešnih stvari sa osobom koja je i stvorila upravo ovo što se događa trenutno na mojoj fotelji.
Više mi je dosta da budem ja ona koja će raditi ono što drugi želi..želim pustiti onu staru Elenu na svjetlo. Hladna Elena ovo treba...ovo joj je potrebno.

Harry POV's

"Elena je tvrdoglava Harry ,baš kao i ti. Nisi trebao očekivati da će ti samo tako oprostiti" Gemma mi drži bukvicu sa leđa. Tražim po hladnjaku nešto za pojesti, ali uopće nemam teka.
"Dobro je..shvatio sam" ipak se odlučujem za piletinu pa otvaram kutiju i jedem komadić hladne piletine.
Nisam pojeo ništa od trenutka kada mi je Gemma rekla da je Elena pronašla nekoga novog. Nadao sam se da to nije istina i želio sam se uvjeriti..ali njene riječi..
Jebote bila je previše ozbiljna i zaista je mislila kad je rekal da joj se taj kreten sviđa.
Nije čak ni njen tip..lik je previše ružan? Ma kako lažeš Harry, uopće nije ružan. Lik je na mjestu i ništa mu ne nedostaje.
"Sjeti se da si sam kriv. Nije bilo u redu od tebe što si je ostavio Harry. Ta djevojka se zaljubila u tebe..željela te spasiti a ti si..ostavio je i otišao sa ženom koja.."
"Ista ta žena je spasila i mene i nju Gemma. Učinio sam dobru stvar" prekidam je u pola rečenice. Uzima i ona također komadić piletine iz kutije i jede sa mnom. Kuhinja je preuska ali dovoljno široka da oboje stanemo unutra.
"Ali to nisi napravio na dobar način. Trebao si joj sve objasniti, reći kakva je situacija . Shvatila bih te Harry. Pa kvragu i sama te htjela spasiti, a ti si shvaćao sve krivo..i gledaj što je ispalo od svega"
Ima pravo zaribao sam skroz..rekao sam joj da postane hladna djevojka i to je postala.
Jebe joj se za mene..čak je mrtva hladna rekla da ni ne osjeća ništa više prema meni.
Sjebao sam sve..
"Mogao sam otići čim sam se vratio. Nisam te trebao slušati..Jednostavno sam trebao pokucati na njena vrata i sve joj objasniti. A oako ništa nije dobro ispalo"
"Trebala je prostora. Ni danas kad si upao kao njen trener nije ispalo dobro. Nemoj misliti da će ti ona oprostiti tako lako. Možda to neće napraviti nikad"
Zaboljelo me..prokleto me zaboljelo to što je rekla!
Nisam joj odgovorio ništa samo sam puhnuo pa rekao "Moja djevojčica je skratila kosu..sada je još viša djevojčica. Nadimak joj tako odgovara" smijem se zamišljeno pa i Gemma to radi.
"Znaš da mi je mama pričala što se događalo sa njom i Elenom kada su razgovarale?" 
"Što?" pitam sestru.
"Ne znam da li ti je Elena pričala. Ali neko vrijeme Anastasia je posjećivala našu mamu u bolnici i pričala joj toliko laži . Morala je reći Eleni da se makne od tebe, da si isti kao njen otac, i da ćeš je tući. Čak i taj nadimak kojega si spomenuo..morala je lagati da je naš otac tako zvao mamu. Elena je bila prestravljena, pobjegla je glavom bez obzira" objašnjava.
Da. Sjećam se te priče..Elena mi je to toliko puta spomenula..mislio sam ispočetka da laže ali sada..Anastasia je napravila toliko loših stvari.
Ruku na srce..ali drago mi je da je umrla. Ta kučka je zaslužila sve to koliko god se trudila dokazati da se kaje zbog svega.
5 mjeseci koje sam proveo sa njom po bolnici bili su najgori dani u mom životu. Proteklih 5 mjeseci spavanja po bolničkoj sobi pokraj njene i čekanja dana kada će mi dati sve ono što je imala. Svaki dokaz, trag moje prošlosti..sve mi je predala u ruke. Sada sam službeno slobodan čovjek kao i Elena. Taj smrdljivac od Liamovog oca neće se usuditi da joj se približi. Na trenutak mi je pobjegao osmijeh na lice sjetivši se da i dalje nosi moje prezime.
Oh da! Ta moja mala hladna djevojčica je i dalje Elena Styles i to joj prezime tako odgovara. Stvorena je da bude mojom..
"Ti se smiješiš a ja govorim o ozbiljnim stvarima" skoro mi je ispala kutija iz ruke kada me Gemma tresnula po ruci.
Jedino što dijelim sa El je moje prezime..osjećaj da nosi moje prezime je nešto najbolje što nam se moglo dogoditi.
"Mislim da trebam otići do nje.Ovaj trenutak"
"Sad? Daj pogledaj koliko je sati. Možda je pošla spavati" na satu se približava 23:00 ali znam da Elena nikada ne ide rano spavati. Predobro sam ju upoznao tokom ovih mjeseci kada smo bili skupa.
Gemmi sam samo rekao da mi drži fige, bacio kutiju sa piletinom na kuhinjski stol i izjurio vani sa nadom koja još nije nestala iz mene. Trebam par minuta razgovara sa njom..toliko toga joj želim objasniti.
Parkiram točno pored njenog dvorišta i iz auta gledam svjetlo u kući. I mislio sam da ne spava. Auto njenog oca nije ovdje. Znači postoji mala nada da mi otvori vrata i da sjednemom kao normalni ljudi i razgovaramo.
Srce mi lupa takvom snagom da imam osjećaj kao da će iskočiti. Zaljubljen sam čovjek koji čeka djevojku njegovog života da mu oprosti, da oprosti ovoj budali koja je dosada toliko sjebala stvari da ni sam više ne znam točan broj.
Kucam na vrata..jednom..dvaput..
Nitko.
"Elena, znam da si doma. Vidim svjetlo. Samo mi otvori. Trebam razgovarati sa tobom. Molim te" par sekundi tišine pa onda
"Harry odlazi odavde isti trenutak. Odlazi odmah" Elenin glas stiže sa druge strane vrata.
Znao sam da je doma!
"El, daj! Ajde..daj da razgovaramo. Znam da je kasno ..ali jebiga ne mogu spavati kada znam da se i dalje ljutiš na mene"
"Stvarno nije dobar trenutak" opet ona. Ja nastavljam kucati . Ne prestajem..
Ali kada je otvorila vrata..zastao sam.
Na sebi nosi kratku crnu mušku majicu koja joj se proteže sve do kukova. Što radi u muškoj majici? Čak joj je i kosa neuredna..
"To definitivno nije moja majica" odmjeravam je.
"Odavno ništa više nije tvoje, Harry. Ajde odlazi odavde" pokazuje mi na prolaz između mojih leđa.
"Jesi sama tamo?" podižem se na prste da mogu pogledati preko nje, ali ona sada gura vrata prema meni i pokušava ih zatvoriti.
"Nisam sama Harry. Imam tu nekoga..i rekla sam ti da nije dobar trenutak" naguravamo se na vratima i ne dam joj da ih zatvori ispred mog nosa.
Netko je sa njom? Nosi mušku majicu na sebi..o jebote..nije valjda?!
"Jesi li.." ne mogu izgovoriti ovo do kraja.
"Elena jebote nisi valjda. Kaži mi da nisi?" gledam točno u njene oči i lice, ali tako je hladna.
Uopće je nije briga za mene.Niti malo.
"Jesam li što?" hladno pita.
"Kaži mi tko je tamo?" opet guram vrata , a ona ih još jače zatvara prema meni.
"Čovjek koji mi se sviđa, sjećaš se? Molim te nemoj mi ovo kvariti. Nemoj sada ući unutra i izigravati junačinu. Ti i ja smo odavno gotovi, to ti dobro znaš"
U meni se stvara novi čudan osjećaj . Prvi put mi se ovo događa. Nikada još nisam bio na rubu, na rubu da kleknem ispred nje.
"Sjećaš se da ja nisam spavao sa niti jednom poslije tebe Elena. Sve ovo vrijeme kada smo bili razdvojeni nisam niti koga dodirnuo jer..znaš i ti dobro sama zašto nisam"ispljunuo sam pa je još jednom odmjerio znajući da netko ima u toj kući i da je..ne mogu ovo izgovoriti do kraja. Ali moram je pitati.
"Jesi spavala sa njim?" progutao sam tako glasno da je i ona to čula. Gleda u mene par trenutaka pa govori.
"Što ti misliš?"
Što ja mislim? Jebeno mislim da ću ući unutra i pokazati tom idiotu što je moje. Svatko zna da je ova djevojka moja baš onako kako sam i ja njen. Bolje da se ne usudi dodirnuti sve ono što pripada meni..nama dvoje!
"Nisi, zar ne?" Ti ne radiš to sa drugima. Znam da ti nisi takva djevojka koja će spavati sa nekim tko nisam ja"
U meni ima nade..previše!
"Onda me ne poznaješ kako treba" prasnula je.
"Što?"
"Upravo sam spavala sa njim. Crna majica koju vidiš na meni je njegova. Napokon imam nekoga tko me usrećuje Harry..ako me voliš otići ćeš odavde"
Promatram je u tišini i u glavi ponavljam njene riječi. Moju djevojčicu je dodirnuo netko drugi?
Isuse Kriste!
"Sjećaš se da sam ja spavao samo sa tobom Elena..a ti"
"A ja što? Jebote ti si spavao sa puno njih prije mene. Zašto bih ja trebala spavati samo sa tobom. To je tako sebično od tebe , Harry" grubi govori.
"Znači spavala si sa njim?" opet je pitam.
Klima glavom.
"Ne značim ti više Elena? Nakon svega što smo ti i ja prošli..nakon onog jebeno Teama Helena protiv svijeta, sjećaš se onog sjebanog teama? Što nam se dovraga dogodilo..ti samo..tako spavaš sa nekim poslije svega?" glas mi je na rubu.
"Jebe mi se za taj Team. Nestao je kada si me napustio . Kada si mi poslao ono patetično pismo i rekao mi da vratim hladnu Elenu. Pa evo je ispred tebe. Vidiš je? To sam prava ja" niti jednu riječ nije odgovorila sa osjećajem. Hladna Elena koju sam imao prilike upoznati..jer ispred mene i još je hladnija nego prije.
Jebote spavala je sa drugim kako bi se trebao osjećati? Kako?
"Hoćeš otići?" pokazuje mi prstom na auto "Daj mi da budem sretna i samo nestani iz mog života. Sada kada sam spavala sa drugim..to je konačno Harry. Sada možeš otići"
Poludit ću.
U glavi milijun slika..i na nit jednoj nema mene sa njom. 
"Znači ovo je konačno?"
Ona klima glavom i zatvara mi vrata ispred nosa. Ja automatski naslanjam glavu na njena vrata i udaram nogom..bijesan..slomljen..
Da li je ovo onaj dio kada konačno gubim jedinu djevojku koju tako prokleto volim?
Još jednom udaram nogom od vrata i sjedam na kućni prag, prolazim rukom kroz kosu.
Izgubio sam je. To više nije moja djevojčica koju sam poznavao. Moja djevojčica nikada ne bih spavala sa drugim..a ona upravo jest.
Idiote što si to napravio? Znaš li da si sjebao svaku šansu koja je bila između vas dvoje? Ono patetično pismo.. sve je uništilo.
Očajno stavljam ruke u džepove jakne i pod prstima pipam malu kutijicu. Ista ona kutija koja mi mjesecima stoji u jakni. Još se nisam usudio izvaditi je i prestati biti jebeni kukavica. Izvaditi prsten iz nje i dati ga jedino djevojci koja mi je bila jedini spas u svemu.
Ali sada..ovo je konačno.
Kraj između nas. Upravo sam je izgubio.
Zauvijek.