TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 28)

To je nemoguće..jedina riječ koju sam u tom trenutku imao u glavi. 
Njene oči su me nježno I pomalo znatiželjno promatrale, očekivala je moj odgovor, ali bilo ga je tako teško dati..mogu je lagati, ali što bi postigao sa tim.
“I onda Harry, mogu biti tvoja samo mi obećaj” - njena ruka pobjegla je po mojem torzu, kojeg je lagano milovala.
“Zašto to tražiš od mene?” - upitao sam ju.
“Jer želim biti sigurna, ne želim da me nazivaš njom” - isti tren je rekla.
I u istom trenutku mi se pojavila riječ “nemoguće” . U svakoj djevojci sam vidio Elenu, iako Elena nije bila moja, osjećao sam kao da joj pripadam I nisam se mogao oduprijeti tom osjećaju, postojala je mogućnost da Ann opet nazovem njenim imenom.
Snažno sam puhnuo...i tada se Anna odmakla od mene.

“Zar je tako teško Harry?” - strogo me upitala.
“Anna ne mogu ti to obećati” - provukao sam ruku kroza kosu I pogledao tu lijepu brinetu, koja je mogla biti moja samo jednom mojom riječi, ali nisam je mogao izgovoriti.
“Nemoguć si “ - okrenula mi je leđa, zvučala je dosta ljuto.
“Ne mogu vjerovati, doslovno ti se nudim, a ti nećeš ništa poduzeti , razočarana sam Harry” - strogo je odgovorila.
Još mi je I dalje bila okrenuta leđima I nisam joj mogao vidjeti lice, ali njen doista hladan I ljut glas davao mi je do znanja da je ljuti ova situacija. Ali što sam mogao?! Želio sam da je to Elena I da mi sve ovo govori...ali očito ne možeš uvijek dobiti ono što želiš.
“Možemo pokušati ponovno” - izustio sam doista teške riječi, ali čak sam I želio da pokušamo, ali ne mogu joj ono obećati, jer će biti jako teško.
“Obećaj mi “ - okrenula se prema meni. Imala je mrvicu nade da ću obećati I da ću nam dati tu priliku.
“Žao mi je Anna” - hladno sam izgovorio.
“Što vidiš u toj.....” - zastala je, spustivši pogled na pod “Ona nije ni tvoj tip djevojke” - podigla je svoj pogled.
Elena Davis je bila moj tip djevojke. Ona je bila sve što sam doista I želio, nemoguća I tvrdoglava djevojka , koja nije voljela nikoga osim nje same. Ona je bila sve što sam htio..ali znao sam da je ne mogu imati.
“Ljubomorna si zar ne?” - upitao sam ju. U tom trenutku pobjegao mi je sitni osmijeh na lice, jednostavno sam volio uživati u situacijama kad su djevojke ljubomorne..ali tad bi se sjetio da Elena nije bila takva...da li je ona ikada bila mrvicu ljubomorna na Annu ili možda....na Brooke? Možda je Anna bila idealno rješenje da Elenu pokušam napraviti ljubomornom, siguran sam da je ljubomoru osjećala.
Ne, pričam gluposti. Anna nije zaslužila da ju iskorištavam.

“Naravno da sam ljubomorna...ta djevojka ima sve ono što......” - snažno je progutala, uputivši svoj pogled na mene.
“Harry ona ima ono sve što si nekada meni davao” - oblizala je nervozno svoje usnice, te me pogledala. Djelovala je jako razočarano.
Elena je imala I više od toga..ali ništa nije željela.
Nakon duže stanke naše šutnje...približila mi se par koraka I strogo me pogledala “Imaš točno 3 dana da razmišliš, imaš moj broj I nazovi me. Ti I ja imamo budućnost” - odlučno je izgovorila svaku riječ, poljubila me u obraz I okrenula se.
3 dana za što? Napraviti Elenu ljubomornom? …..........

Elena P.O.V.

“Daj Elena, odustani od tog” - govorila mi je Grace, dok sam uporno čitala papir sa nove ilegalne utrke, koja bi trebala biti večeras. A ja sam uvijek bila u problemima. Nemam auto....Od Aarona sam odustala, jer ne mogu ga opet pitati, prošli put je bilo problema...i stvarno ih ne želim više.
“Ovo mi je važno “ - isti tren sam joj rekla.
Nagrade u ilegalnim utrkama nije bilo, jedino što si mogao imati kao nagradu je trenutak adrenalina I sva ona moć dok upravljaš autom. Večeras se moram natjecati , opet. Nadam se ovaj put bez policije.
Grace je zakolutala očima. “Jednostavno trebaš odustati od toga..nemaš auto” - hladno je rekla.
Taman da se Grace okrene I otiđe, uhvatila sam ju za ruku I sjetila se onog razgovora sa Zaynom, uopće ju nisam stigla upitati da li je nešto bilo između njih.
“Što imaš sa Zaynom?” - strogo sam ju upitala. Umirala sam od znatiželje da doznam.
“Zašto misliš da nešto imam?” - upitala me.
Povukla sam je prema sebi, na čas pogledala okolo I tiho joj šapnula “Spavala si sa njim?” - šapnula sam joj na uho.
“Naravno da ne Elena” - zaderala se, strogo me pogledavši.
Grace nije spavala sa Zaynom? U tom trenutku sam puhnula od olakšanja, iskreno bilo mi je drago što ipak nije spavala s njim.
“Ali ne mogu biti djevica, zauvijek” - tiho mi je šapnula.
Zbunjeno sam ju pogledala ….ja sam oduvijek mislila da je Grace bila jedna od onih koji su to radili sa muškarcima.
“Zar ti nisi.......?” - upitala sam ju.
Isti tren je mahnula glavom “Kao ni ti Elena Davis” - rekla je.
Ups..totalno sam zaboravila napomenuti da sam ja ipak to radila, jednom. “Uhmmm...” - zakašljala sam se.

Grace me zbunjeno pogledala “Nisi valjda?” - upitala me.
Spustila sam pogled na tlo, tražeći pravu riječ za ovo pitanje...ali jednostavno nisam mogla lagati, možda je ipak vrijeme da nekome kažem tu “tajnu” koju sam skrivala.
“Samo jednom” - pogledala sam je.
Imala je neki zbunjujuć izraz lica “Ne mogu vjerovati, što je s onom teorijom da nikada nećeš s nikim spavati?” - upitala me.
“Dogodilo se I bila je pogreška” isti tren sam rekla.
“Tko je on?” - upitala me.
Zastala sam na tom pitanju...”George Clooney?” - rekla sam joj , nasmješivši se. Istina on je bio jedini muškarac kojem bi dala svoju nevinost...ali Harry nije bio George Clooney? Ni blizu njemu...
“Ozbiljno te pitam” - nastavila je.
“Kvragu Grace, ne želim se toga sjećati” - 
“Harry, zar ne?! Elena Davis je spavala sa Harryem Stylesom” - sasvim uzbuđeno je izgovorila te riječi. Jedino što sam uspjela napraviti jest da sam joj stavila ruku na usta I gurnula je prema zidu.
“Netko će nas čuti” - pogledala sam okolo, ali na sreću bio je prazan hodnik.
“Neće se ponoviti I sad prekini” - naredila sam joj, odmaknuvši ruku sa njenih usta. “Kad se to dogodilo?” - tiho me upitala.
“Kada sam bila u podrumu” - tiho sam rekla.
Grace se nasmijala “Da li je ovaj......” - zastala je, spustivši svoj pogled na pod “Da li je boljelo?” - sramežljivo me upitala.
Zakolutala sam isti tren očima “Ne Grace, to su samo priče...” isti tren sam joj rekla.
“Da li to želiš ponoviti? S njim” - upitala me.

Isti tren sam makla pogled s nje , pogledavši na papir...mislim da totalno znam tko mi može posuditi auto “Moram ići” - brzom sam joj rekla.
“Gdjeee?” - Grace se derala iza mojih leđa.... “Elena nisi mi odgovorila?” - upitala me, opet.
No ipak sam odlučila da to ignoriram.
“Vidimo se Grace” - rekla sam joj.

I opet radim istu pogrešku, guram stara metalna vrata I ulazim u onaj isti podrum..Iako bi svaki put rekla samoj sebi da više ovdje neću ući, ovaj put je bio zadnji...nadam se...
Sasvim tiho sam hodala istim onim prašnjavim hodnikom, imajući neku nadu da ću ugledati Liama, jer doista trebam njegovu uslugu. Tiho sam otvorila vrata od kuhinje, no nikoga nije bilo. Uvijek bi imala mrvicu straha kada bi ovuda hodala, iako sam znala da za to nema razloga.
Pogled mi je zastao prema zatvorenim Harryevim vratima, iako sam jako dobro znala je to pogreška ovo što namjeravam uraditi I da svaki put odlazak u njegovu sobu nije donio ništa dobro. U trenu sam ih otvorila I …...Pred mnom se pojavio Harry, omotan samo ručnikom oko sebe, dok mu se voda cjedila iz kose. Oh Bože, to je bilo sve što sam uspjela u tom trenutku pomisliti, izgledao je jebeno dobro.
Moj pogled je bio po njegovom tijelu I to je bilo tako očito...I Harry je sam to shvatio....”Želiš me , zar ne?” - upitao me.
Par trenutaka sam širom otvorenih očiju, promatrala njegovo mokro tijelo I reagirala na njegov glas.
“Ovaj....” - zamucala sam...kvragu zašto sam ja ovdje uopće došla? Totalno sam zaboravila.
“Djevojčice, što radiš ovdje?” - upitao me.
No I dalje ništa nisam mogla odgovoriti, moj pogled bio je prikovan na njegovom tijelu I nisam ga mogla odmaknuti. Promatrala sam kapi vode koje su se cijedile po njegovom vratu I padale po izloženom tijelu. Zašto nisam prije primjetila da ima božanstveno tijelo? Možda sam I primjetila, ali nikada o njemu nisam razmišljala. U tom trenutku preplavila me čudna vrućina po cijelom tijelu I odjednom ona hladnoća koju sam osjećala kada sam dolazila prestala je...
“Uhmmm....” - snažno sam zatvorila oči, samo sam željela da se pokrije sa nečim . “Gdje je Liam?” - otvorila sam oči I napokon pogledala Harrya.
Trenutno je imao ogroman osmijeh na licu, jer mu je bilo jako jasno što sam mislila o njemu u ovom trenutku.
“Zašto trebaš Liama?” - upitao me.
“Ne tiče te se” - rekla sam mu.
Par trenutaka se smješio I onda mi okrenuo leđa, vrativši se natrag u sobu “Samo mi kaži, gdje je” - ušla sam za njim, promatrajući njegova mišićava leđa..
No, on kao što je I uvijek bio bezobrazan..jednim potezom ruku skinuo je ručnik sa sebe I ostao gol ispred mene, okrenuvši se.
Isti tren sam zatvorila oči “Kvragu Harry, možeš se obući” - naredila sam mu.
“Nemam potrebu..volim hodati gol po kući” - nasmješio se.
“Ali sada nisi sam” - rekla sam mu, I dalje zatvorenih očiju “Ako želiš, možeš mi se pridružiti” - opet se nasmješio.
“Samo vrati natrag ručnik” - opet sam mu naredila.
“Slobodno možeš otvoriti oči I diviti se ovom što vidiš....a I tako si ga I dotakla I vidjela..nije se promjenio” - glasno se nasmijao.
Snažno sam puhnula “Okej, možda je malo narastao” - nadodao je.

“Ti si najgrozniji muškarac kojeg sam ikad upoznala” - u isti tren sam mu odgovorila, zatvorenih očiju.
Jedino što sam mogla čuti je njegov osmijeh. “Okej, otvori oči..obukao sam se” - rekao mi je. Pomalo sam otvorila oči I ugledala kako je ovaj put navukao onaj isti ručnik na sebe, te traži čistu odjeću u ormaru. Kvragu izgledao je predivno iz profila...
“I onda zašto trebaš Liama?” - njegov glas, djelovao je tiho...ali opet je djelovao pomalo nervozno, moguće da ga je jako zanimalo zašto sam trebala njegovog prijatelja.
“Nije važno Harry...da li je on ovuda negdje?” - upitala sam ga.
Izvukao je majicu iz ormara I navukao je na sebe. Zašto je pobogu obukao majicu? Još jednom sam prošla preko njegovog torza I tada je majica sakrila sve..
Progurao se kraj mene I zatvorio vrata te se naslonio “Liam nije ovdje” - nasmješio se...
“Ali ja sam ovdje” - nadodao je.
“Ali ne trebam tebe, nego njega” - odgovorila sam, u trenutku kad sam zakolutala očima.
“Ne radi to” - upozorio me.
Zbunjeno sam ga pogledala “Nemoj grickati tu usnicu ispred mene” - naredio mi je.
Shvatila sam da sam sasvim spontano grickala svoju donju usnicu, dok sam ga promatrala. Istina da je djelovao na mene, još ovako mokar..dok mu se voda cijedi iz kosa, mislim da ovo nikada nisam rekla ali on je bio predivan.
“Jer ja to želim raditi” - oblizao je jezikom svoje usne, dok su mu oči bježale po mojim usnama.
“Želim te imati opet ovdje, na ovom krevetu..samo moju” - tiho je izgovorio. 

“Šteta što ti se to ne može ostvariti” - u istom trenutku sam rekla, grabeći ključanicu kraj njega da mogu otvoriti vrata, ali bezuspješno.
“Glumiš nedodirljivu, zar ne?” - upitao me.
“Ništa ja ne glumim” - rekla sam mu I doista to mislila
“Ti nemaš pojma koliko te ja želim kada me odbijaš...” - tiho se nasmijao. Napravio je par koraka prema meni te stavio njegovu ogromnu ruku na moj dio lica.
“Trebaš prestati sa tim, svaki put kada me odbiješ , poželim te još više..obožavam djevojke koje me odbijaju” - pogledom je prešao preko mojeg lica I zaustavio pogled na mojim očima.
“Zašto jednostavno ne priznaš sebi da ne možeš uvijek imati ono što želiš?” - hladno sam ga upitala.
“Ali tebe mogu imati” - isti tren je izgovorio, tako odlučno.
Osmijeh mi je isti tren pobjegao na lice....zašto su muškarci bili tako odlučni I mislili da mogu imati koju požele? 
“Jako se varaš...jer me nikada nećeš imati” - ironično sam se nasmijala prema njemu.
Njegova ruka je milovala moje lice a pogled mu je bježao po mojem licu.

“Hladna, bezosjećana, buntovna, nedodirljiva...ali moja” - nasmješio se.
Srce mi je u sekundi zaigralo I u ovoj tišini između nas, otkucaji mojeg srca čuli su se..nikada nisam mislila da će moje srce reagirati na njega...koji vrag mi se događao.
“Styles, ozbiljno? Kako možeš uopće reći da sam tvoja, po čemu si to zaključio?” - ozbiljno sam ga upitala.
Bila sam totalno alergična na riječ “moja” jer nikada zaista nisam bila njegova, jednostavno je trebao prestati to govoriti.
“Imao sam te na onom krevetu...ja sam bio tvoj prvi, zar se ne sjećaš?” - upitao me.
“I kakve to veze ima?” - upitala sam ga.
“Svaka djevojka do kraja života pamti onu prvu osobu s kojom je spavala” - rekao je.
“Ali ja nisam kao svaka djevojka...mene to nije briga” - odgovorila sam mu.
“Baš zbog toga mi se I sviđaš , djevojčice” - nasmješio se prema meni. Onu drugu ruku stavio je na moj struk, I još me više približio prema njemu.

“Jednostavno trebaš prestati sa tim, svako tvoje odbijanje I još me više napališ...nemaš pojma koliko te želim na ovom krevetu” - odlučno je izgovorio.
“Samo čekam tvoj pristanak I želim ti dokazati koliko te doista želim” - snažno je uzdahnuo.
Promatrala sam njegovo lice..oči su mi pobjegle na njegovu majicu koja je bila malo mokra od njegove kose, te na onaj ručnik s kojim se omotao...izgledao je predivno I mogao je biti moj, ali.......moj pogled pao je na ključeve koji su se nalazili na njegovom noćnom ormariću.
Zbog ovog sam I došla ovdje, željela sam zamoliti Liama da mi posudi auto...ali njega nema, a Harryevi ključevi I njegov Range Rover su tu...možda.......

“Imam prijedlog za tebe” - isti tren sam mu odgovorila.
Znam da će ovo ispasti jadno, ali toliko sam željela auto I večerašnju vožnju, sve ću učiniti za to.
“Prijedlog?” - zainteresirano me upitao.
“Možeš me imati na ovom zidu” - pogledala sam prema zidu kraj kojeg smo se nalazili.
Jedan čudan izbor mjesta za spavanje s nekim...no nije mi bilo važno....
Harry me još zainteresiranje pogledao. “Na što točno ciljaš?” - sa ogromnim osmijehom me pitao.
“Želim tvoje auto , za večerašnju utrku” - rekla sam mu.

“I želiš da ti ja dam svoje auto, I imat ću te na ovom zidu?” - upitao me.
Isti tren sam mahnula glavom, potvrđujući njegovo pitanje.
Osmijeh mu je još više pobjegao sa usana, odmaknuo je njegove ruke sa mojeg lica I dohvatio ključeve za noćnog ormarića.
“Ne djevojčice..ne ide to tako lagano” - vragolasto se nasmješio prema meni, vrteći ključeve u ruci .
Snažno sam uzdahnula, iskreno iznenadio me s tim.
“Harry ima bolji prijedlog...ako pristaneš, imaš moje auto za večeras” - nasmješio se I dalje igrajući se s tim ključevima koje sam toliko željela.
“Okej...slušam....”- prekrižila sam ruke, očekujući njegov prijedlog.

Još veći mu je osmijeh pobjegao sa lica, planirao je nešto zločesto..to je bilo tako očito. Bojala sam se njegovih sljedećih riječi, ali taj ključ s kojim se bezobrazno igrao,bio je važniji od svega.

“Imat ću te I na ovom zidu I na krevetu, I u autu I bilo gdje” - isti tren je izgovorio svaku riječ.
Oke ovo je previše bezobrazno..........

Hoću dosta vaših iskrenih komentara, ako ih bude dovoljno nastavci sutra. :)