TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 36)

Jutarnje zrake koje su prolazile ispod vrata, prolazile su preko mojih očiju I nisu mi dopuštale da spavam. Pomalo sam otvorila oči I osjetila disanje na mojem vratu. Duboko disanje, kao I topli dah kojeg mi je netko poklanjao.
Harry? Totalno sam zaboravila da sam prespavala na njegovom krevetu. Njegove noge bile su između mojih, iako smo bili u odjeći..osjećala sam toplinu njegovog tijela, kao I ruku koju je stavio preko mene.
Toliko o onom da me neće dodirnuti. Pokušavala sam se bar malo pomaknuti, jer me nešto doslovno žuljalo na strani moje stražnjice I tako cijelo vrijeme.Moguće da mi je mobitel ispao iz džepa, jer sam ga zaboravila izvaditi.
Previše mi je približen I ja se ne mogu pomaknuti zbog njega.
“Harry”- tiho sam ga nazvala I na kratko se okrenula glavom prema njemu, da mu mogu vidjeti lice. Spavao je na mojem jastuku, stavio je glavu kraj mojeg ramena I poklanjao mi vreli dah.

“Harry,budi se” - ovaj put sam malo jače podigla svoj glas.
Ovaj put se još više pomaknuo prema meni, I osjetila sam još jače žuljanje. Želim uzeti taj mobitel koji se nalazi između nas jer me užasno žulja, sada još više kada mi se približio.
“Harry, molim te bar pomakni ruku, imam važan ispit” - promrljala sam...
“djevojčice, spavam”- šapnuo mi je, te sam osjetila ugodno škakljanje na mojoj strani ramena koje je prouzročilo vjerojatno njegov osmijeh.
Zezao me I namjerno se ne želi pomaknuti.
“Žulja me mobitel između nas I želim ga pomaknuti” - rekla sam mu.

Začula sam njegov jutarnji, promukli osmijeh. Što mu je sad smješno.
“Kakav mobitel?” -upitao me.
“Vjerojatno mi je ispao iz hlača I žulja me na ...stražnjici”- pomalo sam zamucala.
Ne znam da li mi je bilo pametno spominjati riječ “stražnjica” , ali morala sam jer se ne želi pomaknuti I to žuljanje mi je postalo nelagodno.
“Oh baby, jesi sigurna da je to mobitel?” - upitao me.
Snažno sam otvorila svoje oči. Nije mobitel....koji vrag je onda.....
“Jutarnja erekcija” - prošaptao je.
Još jače sam raširila svoje oči. Normalno da je to, kako sam glupa...to nije nikakav mobitel, jednostavno to je njegova stvar koja me žulja na stražnjici , očito cijelu noć.
“Samo miči ruku” - naglasila sam mu.
“Ali njemu je ugodno s tobom I ne želi da se pomakneš..znaš I sama koliko utječeš na njega” - nasmješio se.

Mrzim kad priča u ime njegovog k** 
Prevrnula sam očima, svom snagom podigla njegovu ruku sa mene I odmakla se od njega, te ustala sa kreveta.
“Baby, nisi fer..to je samo ….”zastao je sa rečenicom, podigao pokrivač. I provirio dolje “Jutarnja erekcija, normalna stvar” - zezao me.
Kako lijepo, sinoć me molio da ostanem spavati do njega I ujutro se probudim osjećajući njegovu stvar na svojoj stražnjici. Odličan početak dana! Jednostavno sam obožavala kada bi mi dan tj jutro ovako započelo.
Ignoriram ga. Namjestila sam svoju majicu I prstima izravnala kosu. Umirem za jednim dobrim tuširanjem, ali je nemoguće stići kući, otuširati se I poći na ispit..Moji roditelji misle da sam prespavala kod Grace I da smo cijelu noć učile...Tuširanje kod Harrya ne dolazi u obzir. Kladim se da bi mi sasvim ležerno ušetao ispod tuša I natjerao me da se tuširamo skupa.

Jutros mu se oko otvorilo, iako je imao milijune modrica po licu..bar je normalno gledao na oba dva oka. Jednostavno treba prestati sa tim borbama.
“Da li se nastavljamo svađati?” - upitao me, kada se podigao sa kreveta. Isti čas mi je pogledao pobjegao prema njegovim hlačama . Ta ogromna nabočina ili “jutarnja erekcija” kako ju je nazvao bila je I više nego ogromna u njegovim hlačama.
Očito je shvatio u što gledam , jer se malo jače nasmijao.
“Djevojčice, ne možeš samo tako otići odavde..prvo me napališ, učiniš mi ovo...” - pogledao je prema svojim hlačama I podigao pogled na mene
“I onda samo otiđeš odavde” nadodao je.
“Nisam te napalila, niti pokušala” - strogo sam mu odgovorila.
Prešao je rukom preko njegove brade I ispustio neki nevidljivi osmijeh . Prešao je prstima preko mojeg lica I pogledao me.
“Jesi lijepo spavala?” - upitao me.
Jutarnji promukli, hrapavi glas u sekundi je ispunio moje uši. Spavala sam predivno, ali to ne namjeravam reći. Normalno, nikada nekom dečku nebi priznala da mi je bilo lijepo kraj njega, pogotovo ne Harryu Stylesu.

“Spavala sam užasno, krevet je neudoban I tvoja blizina mi nije godila” - isti čas sam slagala svaku riječi koju sam izgovorila.

“Djevojčice, loše lažeš” - nasmješio se.
Vrhovima prstiju prošao je preko mojeg vrata I zastao na ključnoj kosti.
“Bila si cijela na meni I jako dobro spavala” - 
“To nije istina, bila sam budna cijelu noć” - isti čas sam rekla.
“Zašto se onda nisi bunila, kada sam te dodirivao?” - upitao me, nasmješivši se.
On me dodirivao dok sam spavala? Zašto me to ne čudi I zašto se u sekundi osjećam ovako prljavo
“Dodirivao si me?” - upitala sam ga, zgrožena tim činom.
“Moje ruke su bile po tebi, svugdje...cijelu noć” - vragolasti osmijeh je prošao njegovim lice.
Da li me laže ili me stvarno dodirivao?
“To nije moguće, osjetila bi tvoje ruke” - 

“Ne trebaš mi vjerovati, istražio sam rukama svaki dio, tvojeg tijela.” - prošaptao je.
Odmakla sam se od njega, neka ostane na tome. Užasno kasnim, prljava sam I imam jebeni ispit kod gospodina A..normalno past ću ga, jer umjesto da učim ja sam cijelu noć provela spavajući kraj Harrya. Jako dobar potez Elena!

“Kako god, imam ispit I žurim” - odgovorila sam mu .
“Sretno djevojčice” - rekao je.
I on bi trebao imati ispit jer ide na isti fakultet kao I ja I ima ista predavanja. Ali to očito njega nije briga, tako ni ne pokušavam da mu išta kažem u vezi toga.
Otvorila sam vrata njegove sobe I ostavila ga. Čekao me ispit......
...nakon par dana....


“Elena Isabelle Davis...Elena čuješ me tvoje ime je na listi prolaznika” - Grace me je sva sretna doslovno protresla, skakajući od veselja.
“Što?” - zbunjeno sam ju upitala, te se makla od zida da mogu pročitati tko je prošao kod Gospodina A...znala sam da nisam jer sam predala prazan ispit ...ali....
“Ovo je nemoguće Grace, pa ja sam predala......” - zastala sam, kada sam pročitala obavijest na oglasnoj ploči.

Lista prolaznika:

Engleska književnost.

15 – Elena Isabelle Davis 70/100 bodova.

Još par puta sam pročitala svoje ime I prezime I broj bodova. Ovo nije moguće. Jako se dobro sjećam da sam predala ispit , jer nisam imala pojma ništa. Zašto je ovdje pisalo da sam rješila više od pola ispita.
“Ovo trebamo proslaviti. Elena nemam pojma kako si prošla , ali sam jako sretna zbog tebe” - Grace me snažno zagrlila I čestitala mi..ali meni I dalje ništa nije jasno.
“Grace prestani” - naredila sam joj.
“Ja sam predala prazan ispit, sigurno je profesor pogrješio I zamjenio me s nekim” - rekla sam joj.
Zbunjeno me pogledala.
“Jesi sigurna?” - upitala me.
“Normalno, valjda znam kako sam rješila svoj ispit tj uopće ga nisam rješila” - 
“To je onda čudno, bolje da pitaš profesora što se dogodilo” - rekla mi je. Njeno veselje je u čas nestalo, I ona je postala čudna baš kao I ja.
“Sigurno je u dvorani, bolje da pođem I upitam ga” - pokazala sam prstom prema dvorani u kojoj se održavao taj predmet. Mrzim razgovarati sa tim gospodinom, jer ostavlja neki loš utjecaj na mene I jednostavno ga ne mogu pročitati.
Zašto me toliko mrzio? Znam da sam uvijek kasnila na njegove ispite, ponekad tj skoro stalno nisam dolazila I ispite sam uglavnom predavala jer ih stvarno nisam znala rješiti...no to je radilo I 50 % studenata na ovom fakultetu, a on je jedino mene mrzio..

“Sretno s njim” - Grace mi je viknula iza leđa, kada sam snažno uzdahnula, te otvorila vrata od dvorane..tražeći gospodina A.
Sretno mi!
Samim mojim ulaskom, gospodin A je podigao kratko pogled prema meni I nastavio nešto pisati u neku ogromnu crnu bilježnicu.
“Gospođice Davis, što trebate?” - strogo me upitao .
Snažno sam skupila prste na svojim rukama, od nekog straha I treme te mu se približila. Kunem se da je on bio jedini čovjek kojeg sam se uistinu plašila.
“Ovaj...ispit kojeg smo pisali, ja sam....” - zastala sam, kada je podigao svoj pogled prema meni.
“Vi ste..što?” -upitao me.
“Predala sam prazan ispit, zašto piše da imam rješeno više od pola?” -upitala sam ga, takvom brzinom da uopće nisam uspjela čuti sebe.
“Ne želim da me pitaš u vezi tog..u redu? To može ostati između nas, smatrajte ovo malim poklon od mene” - rekao mi je.

Poklonom? Poklon za što? Jer uvijek prepuštam njegova predavanja I kasnim?

“Ne razumjem..kakav pok....” - no prekinuo me, kada mu je mobitel zazvonio na stolu.
Podigao je glavu da vidi ko ga zove I nasmješio se.
On se smješi? Wow! Gospodin A zna što je osmijeh. Mislim da je ovo prvi put da sam ga vidjela kako se smješi. Stvarno se popravlja...

“Moram se javiti..” - uzeo je mobitel I doslovno mi rekao da smetam I da odlazim odavde...

Harry P.O.V.

“Pametan potez Gospođo Davis” - nasmješio sam se preko mobitela, dok sam pričao sa Eleninom majkom...
Ucjena je počela I zasad mi ide jako dobro.
“Ne razumjem što želite od mene Gospodine.....” - no zastala je, nema pojma s kime priča ali ne namjeravam joj reći. Znam toliko stvari o njoj I njenom ljubavniku da je mogu ucjeniti s čim god želim.

“Bond, James Bond” - rekao sam joj.
Neki pojačan uzdah začuo sam na drugoj strani mobitela.
“MOLIM” -zbunjeno me upitala.
“Možete me zvati tako...” - nasmješio sam se.
Mogu je zamisliti kako je iznervirana, uplašena I svjesna da znam toliko stvari koje zaista mogu uništiti I nju I njenu obitelj skupa sa njom. Ali umjesto da otkrijem o čemu se radi, ne dopuštam da njenim “glupostima” uništava Elenin život.
To joj ne mogu dopustiti.
“Okej, shvaćam da ste mi poslali onaj test za trudnoću I onu poruku. Ali što imate sa mojom kćeri?” - glasno me upitala I usput mi govori na VI, smješno.
“Vaša kćer je jako lijepa Gospođo Davis” - sjeo sam na stolicu I nasmješio se.
“Ne želim vas u blizini moje kćeri” - rekla je.
“Oh, znate da to tako ne ide” - odgovorio sam joj.

“Što želite od nje?” -upitala me.
“Svašta, možda mi je možete posuditi na koji dan...onako kao mali znak zahvalnosti , jer nisam otkrio vašeg ljubavnika I vas Gospodinu Davisu” - strogo sam joj rekao.
“Nisam toliko luda da dam svoju kćer u tuđe ruke” - isti tren je rekla.
“Vjerujte mi vaša kćer poznaje jako dobro ove ruke, I sviđaju joj se” - pobjegao mi je osmijeh sa lica, jednostavno obožavam zezati cijelu obitelj Davis.

“U redu, možemo se negdje naći I razgovarati u četiri oka. Ove ucjene preko telefona nisu humane” - rekla je.
Po glasu zvuči zabrinuto, I to mi odgovora.
“Pomalo Gospođo D, meni se nigdje ne žuri” - ležerno sam izgovorio.
“Ali se meni žuri, ne želim da mi se približavate kćeri...da li je to j.........” - nisam dopustio da izgovori do kraja rečenicu, samo sam joj poklopio.
Želim da se malo prži na vatri...njenu kćer ću imati, jednom. To je sigurno!

Elena P.O.V.

Lista stvari kojih se moram držati, upravo se događala, na pogrešnom mjestu, ali mi je to sad bilo potrebno. Ona prva riječ koja se pronašla u mojoj bilježnici
1- izbjegavanje roditelja.
Događala se upravo sada, u Harryevoj teretani u dosta kratkoj odjeći I upravo radim sklekove na podu, bar pokušavam. Uopće nisam znala gdje da potrošim svoje slobodno vrijeme kad mi završi fakultet, jer nisam htjela ići doma I gledati moje roditelje koji bolesno spajaju svoju vlastitu kćer sa nekim dečkom kojeg uopće ne volim niti mi se sviđa.
Doduše Liam Payne bio je jedan od onih dobrih dečkiju, ali nije mi se sviđao..bar ne onoliko koliko njegov prijatelj. Nažalost.

“Stražnjica ti izgleda jako dobro u tih uskim hlačama” - Harryev promukao I hrapav glas začula sam iza sebe, dok sam taman radila 3 sklek. Uopće nisam u formi I definitivno mi je potrebno malo vježbe.
“Pozdrav I tebi” - promrljala sam I dalje praveći sklekove, ali sam umorna. Imam osjećaj kao da sam ih napravila sto, a ustvari radim tek četvrti.
Začula sam njegov osmijeh iza sebe I onda je onako sasvim ležerno kao I inače , napravio isto kao I ja. Samo što je stao iza mene, doslovno mi legao na sama leđa.
“Što radiš, Harry” - upitala sam ga, kada sam umorno legla na trbuh I stavila glavu na tlo.
“Možemo zajedno vježbati” - nasmješio se, kada je usnama zahvatio dio mojeg golog vrata I poljubio ga.
U samoj sekundi, milijun trzavica je prošlo cijelim mojim tijelom. Nisam ga mogla vidjeti, jer I dalje visi iza mojih leđa, a ruke mu se nalaze do moje glave. On upravo sada radi sklekove I svaki put kada dođe do mene, poljubi mi vrat. (ovo definitivno nisam mogla opisat kako treba. Ali onako scena Elena na podu, okrenuta mu leđima a on poviše nje I radi sklekove)
“djevojčice namjerno si obukla to kratko na sebe, da me izazivaš” - doslovno je legao na moja leđa , te mi njegovim međunožjem zahvatio cijelu stražnjicu.Osjećam se prljavo, izgleda ko da radimo nešto..to mi se uopće ne sviđa. U redu sviđa, samo lažem sebe.

“To mi je sportska odjeća” - isti tren sam rekla.
Na sebi sam imala kratke hlače kao I crnu usku majicu do pupka...
“Tvoja odjeća me napaljuje” - prošaptao je.
Prstom je klizio po mojim leđima I zastao na vrhu hlača koje su vodile do moje stražnjice 
“Tvoja stražnjica izgleda jebeno dobro u ovim hlačama, trebala bi se često ovako oblačiti” - nasmijao se.
Taman da se pokušam podignuti, njegova ruka me zaustavila tako da sam opet legla na trbuh.

“Gdje ideš, djevojčice imamo jako puno posla” - svojim hrapavim usnama, spustio se do dijela moje gole kože I snažno poljubio moja leđa.

“Samo sam željela pobjeći na kratko od svojih roditelja I vježbati u tvojoj teretani” - pokušavala sam mu se opravdati, zašto sam uopće ovdje.
“To je samo izgovor da me vidiš..nedostajala si mi ovih dana” - rekao je.
Ja njemu nedostajem? Svaki dan se iznenadim nekim njegovim riječima. Zašto bi ja njemu nedostajala? Mogao je imati koju je želio, svaki dan “vježbati” s njom u ovoj teretani, sobi, autu, zidu...nebi se mene ni sjetio.

“Ti meni nisi nedostajao” - lagala sam.
Možda je ovo čak I bio neki mali “izgovor” da ga mogu vidjeti...Nevolje poput njega, uvijek su me privlačile...iako to sebi ne mogu priznati. Ponekad mi onaj Dark Harry odgovora I ne mogu mu odoljeti.
“Jesam ti već rekao koliko me tvoja nedodirljivost privlači?” - upravo se sa cijelim njegovim tijelom protrljao niz moja leđa I stražnjicu.
Imam osjećaj kao da ću eksplodirati od njegove blizine I dodira..ali I dalje pokušavam glumiti, iako mi disanje postaje teško I ne mogu ga kontrolirati.
“Kada vidim ovu odjeću na tebi s kojom me izazivaš...mogao bi ti dopustiti da od mene radiš sve što želiš...možda.....” - zastao je , kada se malo glasnije nasmijao.
U sekundi su se njegove usne našle pored mojeh uha “Jebi me Elena” - vreo dah iz njegovih usta, obuhvatio je cijelo moje tijelo u sekundi.
Ja njega? Zar ne on …...mene?

“Ti si lud Harry” - pobjegao mi je osmijeh na lice. Zar ove riječi ja njemu nebi trebala govoriti?
“Okreni se, djevojčice” -naredio mi je.
“Zašto?”
“Želim vidjeti tvoje lijepo lice” - prošaptao je.
No ne želim, samo želim da se maknem odavde I da on se podigne sa mene, jer je postao težak na mojim leđima.

“Ali ne želim” - pobunila sam se.
“Onda želiš da to obavim sa leđa?” - upitao me.
Raširila sam svoje oči od njegovih posljednih riječi. Nije valjda da ima namjeru da mi nešto radi iza leđa, jer to nikada nebi dopustila. U samoj sekundi sam se okrenula prema njemu I pogledala njegovo lice.
Ono pretučeno lice, postalo je malo bolje...moguće da se nije borio par dana, što je bilo dobro. Ali ne znam dokad će to trajati, iduća sitnica koja ga naljuti...opet će otići na tu uličnu borbu I opet će ga netko pretući.

“Bok, djevojčice” - nasmješio se te me odmjerio od vrata do golog trbuha. Oblizao je svoje usnice I zubima zadržao donju usnicu.
Skida me pogledom, imam takav osjećaj. Uvijek ovo radi kada se nađem u njegovoj blizini.
Iako je pod u Harryevoj teretani bio doista hladan, dok je on bio pored mene uopće to nisam osjećala. Cijelo tijelo mi je zahvatila neka vrućina, još više kada se Harry približio prema meni.
“Nelagodno mi je ovako” - rekla sam mu.

“Znaš da ti I ja imamo onaj mali dogovor...u vezi trošenja” - nasmijao se.
“Duguješ mi priču o prošlosti” - isti tren sam mu rekla.
Ja sam njemu dopustila ono u wc-eu, iako nije baš dobro završilo,a on je meni dugovao bar malo priče o njegovoj prošlosti. Još I dalje sam razmišljala o tom da je on ubojica..iako nismo o tome više razgovarali...imam neki osjećaj da on krije dosta toga.

“Oh, zar moramo o tome dok smo oboje napaljeni I želimo jedno drugog, ovdje..na ovom podu” -nasmješio se I uporno mjenja temu.
“Ne Harry, zahtjevam da mi kažeš bar nešto..za početak” - strogo sam rekla.
Prevrnuo je očima I pogledao u strop koji se nalazio iznad nas.

“Stvarno mi se neda razgovarati o tome..imam na umu toliko stvari da ti radim, I stvarno to želim napraviti” - ignorira razgovor o prošlosti
“Zar nije bio takav dogovor, Harry spavali smo skupa u onom wc-e, sad želim da mi kažeš nešto” rekla sam .
“U onom wc-e gdje si me nazvala drugim imenom'?” -upitao me.
Još ga je ljutilo ono...zaslužio je, još sam zbog njega izgubila jedinog muškog prijatelja.

“Samo mi pričaj o tvojoj obitelji. Gdje su oni uopće?” - tiho sam ga upitala.
Znam onaj dio o kojem mi je pričao Liam, ali glumim da ne znam...možda ga ovako samo povrijeđujem..ali želim znati zašto se ovako ponaša, zašto su njegove roditelje ubili?

“Moji roditelji su mrtvi Elena. Mojeg oca su ubili ispred mojih očiju, majku odveli od mene I sestre I na kraju sam povrijedio svoju sestru. Što želiš da ti kažem? Da sam povrijeđen? Razočaran? Da su me neke stvari promjenile I da mrzim ljude? Da ih želim povrijeđivati, ubijati baš onako kako su oni moje roditelje? Zar to želiš da ti kažem? Da imaš ispred sebe jednu oštećenu robu koja ne mari za ništa, iskorištava djevojke, povrijeđuje I odbacuje?” - mogla bi se zakleti da mu je negdje duboko u očima bila možda neka mala suza, ali nema šanse..taj čovjek nebi mogao plakati.

Pokušavala sam izgovoriti neku riječ ..kao npr “žao mi je ili nešto slično, ali glas mi nije dopuštao. Harry je snažno stiskao svoje šake...što da kažem sad.

“Žao mi je Harry...” - uspjela sam nekako izgovoriti ovo do kraja.

Uzdahnuo je te se podigao sa mene.

“Nemoj me žaliti, mrzim kad me ljudi sažaljevaju. Nemoj I ti , molim te” - rekao je sa nekom vrstom tuge.

Moram ga pitati u vezi onog “ubojstva” , iako mi je teško govoriti o tome, ali umirem od želje.
“Harry” -tiho sam ga nazvala te se okrenuo prema meni.

“Da li je istina da si nekoga ubio?” - tiho sam ga upitala.
Srce mi nenormalno kuca, ovo pitanje zaista zvuči grubo, ali želim znati.
“Ne mogu ti to reći Elena” - naslonio se leđima na zid I spustio pogled na svoje čizme.

“Zašto”?

“Jer bi mogao izgubiti jedinu osobu koja mi zaista znači, kada bi rekao što se dogodilo” - tiho je odgovorio.
On je zaista ubio nekoga.....?
“Koga bi izgubio Harry? - upitala sam ga.
Podigao je pogled prema meni “Izgubio bi tebe Elena, pobjegla bi od mene zauvijek kada bi doznala kakve sam prljave stvari radio”