TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episode 44)

Njegov pogled je strog I mračan. Upravo je završio razgovor I uhvatio mene za ruku.
“Dolazi sa mnom” - naredio mi je. Kao I inače ništa nisam shvaćala, njegova ruka grubo poteže moju I ne mogu se zaustaviti.
“Harry, što radiš?” - kroz lagani jecaj sam ga upitala. Strah me I tek shvaćam koliko ustvari nisam jaka, njegova ruka steže moju, dok me vuče iz teretane. 

“Ostat ćeš u mojoj sobi par sati, u redu?” - njegov glas donio mi je mrvicu olakšanja. Iako I dalje ne shvaćam koga je to trebao dovesti I s kim se dogovarao preko mobitela, osjećam se mrvicu lakše. To ipak nisam bila ja.
“Gdje ideš?” - sasvim tiho sam ga upitala, kada je maknuo ruku sa moje I uzdahnuo .

“Moram obaviti nešto” - njegov glas je hladan. Vjerojatno je ljut zbog one scene iz teretane, ali ne mogu si pomoći. Jako je dobro znao kakva sam, nije se trebao ljutiti.

“Harry, povedi me sa sobom” - 

“Nema šanse” - isti tren je odgovorio.
“Imaš u kuhinji hranu, pojedi nešto. Javi se svojim roditeljima I izbjegavaj Zayna” - naredio mi je. I dalje se ponaša hladno prema meni, kao da me ignorira I to me počinje boljeti. Još niti jednom do sada nisam doživjela da me ovako ignorira, skoro me ne može pogledati u oči.
“Pogledaj me, molim te” - zamolila sam ga, kada sam shvatila da gleda negdje preko mojeg ramena I izbjegava pogled u oči.
“Želim da zaboraviš ono od maloprije, nije se dogodilo, u redu?” - I dalje mu oči bježe, daleko od mojih I totalno izbjegava moj kontakt očima.
Pogledaj me Harry.....molim te. Moj razum vrišti od tih riječi ,ali on I dalje ne želi. Ponaša se hladno ,iako stojimo par centimetara jedno od drugog, osjećam da je daleko od mene I to mi je tako čudno. Još niti jednom do sad nisam osjetila ovu hladnoću koju mi je poklanjao.

“Ja sam kriva, zar ne?” - upitala sam ga. Iako već unaprijed znam odgovor. One dvije riječi sam mrzila, nisam ih voljela čuti a još manje nekome reći. Ne volim kada se te dvije riječi izgovore na glas ,a doista se ne misle.

“Nećemo o tome. Samo me poslušaj. Izbjegavaj par sati Zayna I budi dobra” - njegov hladnoća me pogodila. Kao da više ne razgovaram sa onim istim, vragolastim, perveznim Harryem...Ispred mene stoji drugi muškarac onaj hladni, mračni I pomalo opasni. Onaj isti muškarac kojeg sam prvi put vidjela u ovom podrumu I zbog kojeg sam osjetila strah. Zašto imam ovakav strah I zašto se bojim njega?!

Gledala sam ga kako odlazi u svoju sobu I zatvara vrata. Vjerojatno se trebao otuširati poslije treninga I presvući.
MORAM NEŠTO URADITI SA SVOJIM OSJEĆAJIMA, MORAM POKUŠATI POBIJEDITI OVU HLADNOĆU I NAPOKON POČETI VJEROVATI MUŠKARCIMA, VJEROVATI NJEMU. VJEROVATI HARRYU.

“Elena Isabelle Davis, isti tren dolazi kući ili će tvoj otac zvati policiju” - odmakla sam mobitel sa uha dok sam razgovarala sa svojom majkom. Prevrtala sam po tanjuru, te pokušavala pojesti neki loši pomfrit. Uopće nemam teka, osjećam mučninu I razmišljam o Harryu.

“Kod Alex sam. Imamo ispite I želim kod nje učiti” - lažem ju, dok prevrćem očima. Njeg glas me iritira I užasno nervira. Gdje je bila u ono vrijeme kada sam bila djevojčica od 10 godina, kada je gledala kako me moj pijani otac tuče a ona ne poduzima ništa. Zašto se sad brine o meni? Sad kad imam dovoljno godina da mogu shvatiti neke stvari u životu.
“Nisi sigurna kod Alex. Tvoj otac planira pronaći nekog da te čuva, dolazi kući” - I dalje nastavlja.

“Danielle, molim te prestani. Ono je bila šala, netko se zafrkavao od mojih kolega sa fakulteta..sve su mi objasnili stvarno se nebi trebati brinuti” - pokušavam izmisliti neku laž, stvarno mi ne treba neki čuvar za vratom ili još policija.
Začula sam kako majka diše preko mobitela.
“Tvoji kolege?” - ovaj put joj je glas miran.
“Da. Stvarno se ne trebate brinuti. Prenesi to ocu I sad moram ići, jer učim” - opet sam zakolutala očima.
STVARNO TREBAM UČITI, ali normalno uopće nisam ponijela niti jednu bilješku sa sobom, samo se nadam da moja majka neće 'njuškati' po mojoj sobi I shvatiti da nisam ništa ponijela sa sobom.
“Prenijet ću ocu, ali to nije dovoljno Elena...jer.........” - bla bla bla, prekinula sam poziv I bacila mobitel na stol.
RAZGOVOR SA MAJKOM – rješen

Par sati bez Harrya u ovom podrumu je PAKAO. On uopće nema televizor, kao ni laptop ni ništa što je izgledalo kao neka tehnologija. Kako je uopće mogao živjeti u ovom prašnjavom I hladnom podrumu. Uopće nemam normalnu odjeću za obući. Jedino što imam je ona odjeća u kojoj sam jučer došla ovdje, nemam niti četkicu za zube. Pogledala sam se u ogledalo u njegovoj kupaonici I zgrabila njegovu četkicu za zube.
To je u redu! I tako smo ponekad dijelili slinu kada bi se poljubili, ovo dođe na isto. Isprala sam zube vodom I zatvorila vodu I tada sam čula nečije glasove u hodniku. Ženski glasovi pomješani sa Harryevim promuklim I hrapavim glasom. Osjetila sam ježnju kroz cijelo tijelo.

Djevojka ima neki naglasak, neki loš engleski pomješan sa ruskim. HA? Vjerojatno sam loše čula. Približila sam se vratima I tada sam začula Harryev glas I težak hod čizama koji su se približavali njegovoj sobi I meni u kojoj sam se nalazila.

“Natasha, pričekaj ovdje” - te riječi koje je dao toj djevojci ubile su svaku nadu u meni. On je upravo išao kod neke djevojke I sada ju je tu doveo.

“Nisam došla ovdje da čekam Harry, nestrpljiva sam” - njen ruski naglasak nervirao me. Iako je nisam mogla vidjeti, njen glas me užasno nervira.
“Jebemti samo pričekaj u redu?” - grubo je opsovao I otvorio vrata od sobe I tada su nam se pogledi sreli. Uspio me pogledati, njegov pogled upijao je moj ..i tako smo par trenutaka dijelili poglede I tada je opet spustio svoj pogled na pod, ništa ne rekavši.

“Tko je ona”? - strogo sam ga upitala. Pretpostavljam da mi glas zvuči kao da sam ljubomorna, ali to me nije briga. Doveo je tu neku djevojka, gdje sam I ja. To uopće nije u redu od njega.
“Prijateljica, par dana će ostati ovdje” - ležerno je izgovorio.
ŠTO? Nadam se da sam ovo krivo čula, ako ona ostane ovdje....onda ja.....

“Ja odlazim odavde” - na glas sam izgovorila I taman da se pomaknem I odem odavde, prije nego što vidi suze u mojim očima, njegova ruka me zaustavila na samim vratima.
“Nigdje ne ideš Elena, ne brini za nju” - pokušava olakšati ovu situaciju.
“Zašto je ona tu? I tko je ona Harry? Ne želim dijeliti ovaj glupi podrum sa nekom ženskom” - glas mi je očajan I sve više shvaćam da sam ustvari ljubomorna. Umirem od ljubomore, a još tu žensku nisam vidjela.
“Prestani Elena” - glas mu je ljut, vjerojatno se ljuti I dalje zbog onog što se dogodilo u teretani. Sve sam pokvarila, kao što inače radim..nema mi pomoći.

“Nemaš se razloga brinuti djevojčice, u redu?” - glas mu je u trenutku postao smiren. Podigao je glavu prema meni I njegovom rukom dodirnuo moje lice. Opet mjenja raspoloženje, kako mu to samo uspjeva.
“Da li je ona tvoja djev.....” - ne mogu izgovoriti to do kraja, koliko god pokušavala preostale riječi ne izlaze.
“Nije. Samo stara prijateljica. Ne trebaš se brinuti za nju, u redu?” - upitao me.
Osjećam suze na očima I želim ih nekako potisnuti natrag, ne želim da shvati da umirem od ljubomore I da sam očajna. Želim njegov zagrljaj, želim nešto od njega.....ali tako je hladan.

“Ali.....” - opet sam zastala.
“Ona je tamo u kuhinji, ja moram još nešto obaviti I nemojte se svađati. Reći ću joj da bude dobra prema tebi”
Opet je namjestio svoju hladnu masku I spustio pogled na tlo I otišao iz sobe. Hladan je prema meni, užasno je daleko I to me užasno boli.
Grozna si Elena, moraš početi shvaćati neke stvari, jer će inače biti kasno.

Nakon dobrih pola sata, napokon sam se udostojila izaći iz Harryeve sobe I suočiti se sa tim ruskim naglaskom I tom djevojkom kojoj nisam podnosila naglasak. Pronašla sam je u kuhinji, njena duga plava kosa I kričavi crveni ruž na njenim usnama. Izgledalo je kao da se dosađiva. Sa crvenim dugim noktima lupala je po stolu a u drugoj je držala kutiju sa cigaretima.

“Još jedna” - njen naglasak bio je grozan. Tipični loš engleski sa ruskim naglaskom. Moguće da je Ruskinja.
“Ne shvaćam” - tiho sam odgovorila, nisam se mogla skocentrirati od njenih usana I tog crvenog ruža.

“Još jedna koja je jutros iskorištena. Kladim se da je Harry bio jako dobar u krevetu” - odmjerila me od glave do pete I napokon zaustavila pogled na mojim očima.
Izvadila je iz kutije cigaretu I prislonila je usnama, dok je kopala po svojoj malešnoj crnoj torbici I izvadila upaljač.

“Moram te razočarati, ali nemaš pravo” - odgovorila sam joj. I dalje stojim ukopana na istom mjestu, dok ona prolazi preko cijelog mojeg tijela. Njeno odmjeravanje počinje mi ići na živce.
“Pobogu pa ti nisi ni plavuša. Harry ne voli spavati sa brinetama ili šta si već....” - odmjerila je moju kosu.

“Ne spavam s njim” - odgovorila sam joj. Glas mi je ozbiljan I poželim ju udariti, iako još ništa nije napravila. Iritira me užasno.
“Ali si spavala. Harry inače spava sa svakom koja mu se obrati...Ali ne zamjeram, taj lik tako dobro jebe...ponekad mi nedostaje. Znao bi me satima ševiti I toliko je izdržljiv.........” - no nisam joj dala da do kraja izgovori,ako ovako nastavi umrijet ću. Mrzim činjenicu da je spavao sa toliko djevojaka I još je ona jedna od tih.

“Ne želim o tome razgovarati” - naglasila sam joj.
“Zašto ne? Ohh ti očito ne znaš kakav je on, zar ne?” - upitala me.
Nisam znala što da joj kažem na ovo, istina da nisam znala ništa o njemu. Možda je ubojica, vjerojatno jest..i koliko god znala da je loš dečko, opet nisam htjela pobjeći od njega.

“Jebeno je dobar u krevetu, izdržljiv, tjerao bi me da mu p*ušim nikada ga nebi mogla odbiti, ponekad mi nedostaje..ali znam da se neće nikada promjeniti” - zadnje riječi odgovorila je sa nekom sjetom.
Zašto ovo meni sve govori. Poželim je udariti I narediti joj da prestane govoriti. Njene oči I dalje prolaze preko mene, dok puši cigaretu.
U trenutku kada sam namjeravala nešto reći,prekinula me.
“Ali ima jednu manu” - podigla je u zrak dva prsta, dok se bezobrazno smješila.

“Koju” - za ovo sam definitivno postala znatiželjna, prekrižila sam ruke I naslonila se na zid koji je stajao iza mene.
“Ima opaku prošlost, ljudi kažu...” - I tada se podigla sa nekim oprezom mi se približila. Ovo je totalno čudno, upravo pričam sa dugonogom plavušom koju sam vidjela prvi put u životu. Približila mi se par koraka I zastala pored mene. 
“možda je ubio nekoga od svoje obitelji” - tiho je odgovorila.
U trenutku sam se ukočila, raširila sam oči prema njoj, dolazeći do zraka. Harry je možda ubio svojeg oca ili majku? Ne nema šanse. Ovo je glupost, zar nije Liam rekao da su neki ljudi ubili njegove roditelje I on traga za njima?! Dovraga svaki dan doznam neku grozotu od njega.

“To je laž..on ne....” - nisam mogla do kraja izgovoriti. Jer je mogao ubiti svoje roditelje. Znala sam da je ubojica, nije to nikada potvrdio, ali nije želio razgovarati o tome. To je jedino logično.

“Oh srce, ti ga očito ne poznaješ . Nitko ga ne poznaje, jedino što radi jest da ga umoči u tebe I onda te napusti, povrijedi I ostavi uplakanu iza vrata” - uzdahnula je, dok se vraćala natrag na stolicu.
“Zar je to I tebi učinio?” - upitala sam je.
Nasmješila se I okrenula prema meni.
“On to radi svima. Sa niti jednom nije spavao više od jedan put. Jer ako jest, onda mu značiš..ali njemu nitko ne znači, tako da se ne trebaš nadati. Napustit će te, vjerojatno I ovog trenutka” - mahnula je ramenima I izvadila novu cigaretu iz kutije I zapalila je.

Harry je hladan prema meni, ignorira me...imam osjećaj da me mrzi. Tu noć nisam mogla spavati, Harryevo tiho disanje dolazilo je sa druge strane kreveta. Skroz smo odmaknuti jedno od drugog I tako je neobično spavati tu pored njega. Pored jednog ubojica, čovjeka koji iskorištava djevojke. Istina da me ponekad prestraši kada se dere na mene, ali ipak onaj moj dio mozga govori mi da nemam razloga za to, da me on neće povrijediti.

Pogledala sam na mobitel I shvatila da je 3 sata iza ponoći. Ne mogu spavati, razmišljam o prethodnom razgovoru sa onom djevojkom I to me muči. Osjetila sam kako je Harry snažno zastenjao I pomaknuo se na krevetu par puta. Nemiran je, zvuči kao neka borba u njegovom snu.

“Ne želim ovo. Makni se od mene” - njegovo drhtanje ispunilo je cijelu sobu. Podigla sam se sa jastuka da shvatim o čemu se radi. Ima neku noćnu moru. Ruka mi pobjegne na njegovo rame da ga probudim, ali isti tren je vratim, sjećam se nekih predavanja na fakultetu. Profesor je naglašavao da nikad ne smiješ dodirivati osobu koja ima noćnu moru. Odustala sam od toga.

“To boli. Makni se od mene, ne želim. Prekini. Prekini.” - nastavlja se koprcati u krevetu, osjećam pod sobom kako steže prekrivač, dok se uzastopno pomiče na krevetu.

“Harry, budi se” - uspjela sam podići glas da ga pozovem. Njegov san uznemirio je I mene.
“Pusti me. Makni je od mene” - nastavlja I dalje. Ispustio je snažan uzdah I osjećam kako udara nogama po krevetu.

“Harry, vrati mi se, budi se..molim te” - nastavljam ga zvati. Strah me dodirnuti ga, ne želim da se nešto dogodi. Srce mi snažno lupa a disanje mi je otežano.

Isti tren sam se podigla sa kreveta I rukama u mraku napipala utičnicu za svjetlo. Isti tren je cijela soba osvjetljena I pogledam Harrya na krevetu. Snažno se podigao, duboko disajući.
“Elena...” - dozvao me kada se probudio.
“Što je bilo? Jesi u redu?” - upitala sam ga.

“Dođi mi, molim te” - tiho mi je rekao. Njegovo tijelo je I dalje drhtalo I uopće ga ne mogu prepoznati. Kosa mu pada na sve strane, a lice mu je oznojno.
Gadna noćna mora.

“Elena, dođi...” - opet me dozvao. Isti tren sam sjela na krevet do njega I pogledala ga, njegova ruka me povukla prema sebi, te me zagrlio.

“Tu budi, molim te. Ovdje te želim, u zagrljaju to mi je dovoljno” - šapće mi u uho. Osjećam trzavice kroz njegovo tijelo I drhtanje od prethodnog sna.
“Nešto si loše sanjao”? -upitala sam ga . Njegov vrat je vreo kao I cijelo tijelo..osjećam vrućinu iako sam u odjeći.
“Ne mogu o tome, molim te nemoj me ništa pitati. Samo mi dopusti da te držim u zagrljaju, to mi je sad potrebno” - njegov vreli dah ispunjava moj vrat.
Odlučila sam da ga neću ispitivati. Par trenutaka stojimo zagrljeni , te osjećam kako mu se tijelo smiruje. Više ne drhti.
“Jesi u redu?- pomakla sam glavu iz njegovog zagrljaja I upitala ga. Usne su mu suhe , dehidrirao je ali on to ne mari.

“Tu si, ništa mi više ne treba.Volim kad si tu Elena, ovdje kraj mene...ništa mi drugo ne treba” - sasvim tiho je odgovorio.
Par trenutaka sam ga gledala I podigla se, ali njegova ruka me zaustavila.
“Nemoj me večeras napustiti, želim te pored sebe” - glas mu je očajan.
“Ne idem nigdje Harry, tu sam” - vratila sam se u isti položaj I pogledala ga.

Pomaknuo se sa mjesta gdje je ležao I učinio mi dovoljno mjesta da mogu spavati kraj njega.
“Ovdje Elena...molim te...” - dodirnuo je rukom mjestu na kojem želi da spavam.
Podigla sam noge na krevet I pomakla prekrivač da se mogu zavući ispod. Pomalo sam nervozna, jer znam da ću spavati pored njega,ali sada sam svjesna da sam mu potrebna. Osjećam tu potrebu I slušam ga. On se pomaknuo, napravio mi dovoljno mjesta da možemo podijeliti jastuk I stavio glavu do moje.
“Hvala ti” - tiho je šapnuo.
Ne znam na čemu mi zahvaljuje. Svu svoju težinu okrenula sam prema njemu I našla se oči u oči sa njim. Njegove zelene oči pomješane su sa crvenilom, djeluje kao da je bolestan ali znam da je to zbog noćne more.
“Da li se ovo često događa?-upitala sam ga.
“Noćne more?”
Klimnula sam glavom.
“U zadnje vrijeme nisu, ali opet je počelo” - glas mu je na sekundu zadrhtao.

“Zbog čega, Harry” - upitala sam ga.
Ispustio je snažan uzdah I spustio pogled na svoje rame.
“Moja tetovaža na ramenu, ova 17BLACK, želim da je dodirneš” - uhvatio je moju ruku I naslonio je na njegovo rame. Prstima sam lagano prelazila preko njegove tetovaže.
“Tu je započelo Elena. Sa mojih 17 godina, započela je tama u mojem životu. Crnilo” - glas mu drhti.

“O Bože...Harry” - tiho sam šapnula. Stavio je ruku preko mojeg struka, te pomaknuo svoje tijelo bliže mojem. Iako sam u odjeći, osjećam toplinu njegovog tijela na mojem.
“Ispričat ću ti. Jednom. Budi strpljiva I vjeruj mi. Treba mi vremena, to je sve što tražim od tebe” - šapće mi na uho.
“U redu. Dajem ti vrijeme, čekat ću koliko god treba” - uzvratila sam mu.
“Samo mi moraš nešto obećati” - njegove riječi učinile su moje srce uzburkanim. Obećanje koje ne mogu ispuniti, sjebat ću to obećanje. Sjebat ću sve , kao što inače radim. Moram se fokusirat na to da mu vjerujem. On želi da mu vjerujem.

“Nemoj otići od mene, ne želim da pobjegneš od mene kada ti ispričam” - stegnuo mi je struk sa rukom, dajući mi do znanja koliko me želi, ovdje.
“Ne mogu ti to obećati, vjerojatno ću pobjeći. Uvijek to radim” -naglasila sam mu.
“Onda mi obećaj da ćeš ostati ovdje kraj mene, bar večeras” - njegov hrapavi glas ispunjava moje uho. Obožavam njegovu hrapavost, osjećam ugodu u zraku. Iako znam da on ima jebeno groznu prošlost iza sebe. Ne želim o tome razmišljati.

“Tu sam Harry, ne idem nigdje. Obećajem”
Sa usnama pomaknuo je kosu sa mojeg uha ,te sam osjetila vrh njegovog nosa na predjelu mojeg uha. Lagano me mazi uhom I ispunjava me. Osjećam se neobično, to mi se rjetko događa.

“Trebam te djevojčice, ko nikad” - šapnuo mi je.