TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 61) - SEASON 2

Zbunjenost..strah..zaprepaštenje..srce mi tuče 100 na sat dok opet svoj pogled usmjeravam na Gemmu I na trenutak nestajem u mislima dok mi u glavi odzvanjaju riječi 'prodaje djevojke za novac' . 
Što?
Okej trebam se smiriti vjerojatno sam krivo shvatila..možda ne pričamo o istom Harryu, možda to nije onaj Styles koji mi zadaje probleme od prvog dana. Molim te da nije on. Nadam se da se Gemma šali I sad će prasnuti od smijeha I reći 1.aprila..iako prokleto znam da je prosinac..
“Tvoj brat...Harry...on” - progutala sam knedlu koja je u meni još stala od početka naše priče. Suze mi sve više dolaze na oči I koliko ih god potiskivala u sebe...pa dovraga I suze više sam umorna od toga. Plakat ću, plakat ću od straha I zbunjenost I nervoze koja juri mojim krvotokom. Makni se od te hladnoće Elena...ovaj Harry koji ti se prokleto sviđa...njega ne poznaješ onako kako si mislila.
“Nisam ti trebala reći..dovraga izvrnut ćeš se tu” - Gemma me uhvatila za rame, ali sam se isti tren odmakla od nje.

Trebam čisti, svježi Londonski zrak.
“Ne, ne dobro sam..mislim samo da trebam...malo....” - pokazala sam prstom na vrata od fakulteta I namjeravala otići, pobjeći odavde.Ali noge mi stoje skamenjene od hladan hodnik I ne pomičem se. Gemma ima onaj zabrinuti pogled na licu I svaki par trenutaka automatski stavi ruku na moje rame, možda misli da ću se izvrnuti na sred fakulteta.
Želim da se prokleto šali...jer ovo što je rekla...to je bolesno I...
“On trguje ljudima”?
O bože! Što sam upravo rekla? Da li je ovo dozvoljeno reći na glas?
“Ne u tom smislu Elena...to je više..prodaja djevojaka koje nikada nisu stupile u spolni odnos. Nevine djevojke koje prodaje...i”
“Nemoj dalje...” - pokazala sam rukom da stane. Nemam izlaza iz ove situacije. Ovo je jebeno bolesno...ono jebeno bolesno....i još jednom jebeno bolesno!
Moram prestat!
“Nisam ti trebala reći” - sasvim tiho je odgovorila.
Oprezno sam pogledala okolo sebe, dok su mi ruke automatski tražile zid da se mogu nasloniti. Još u meni stoji ona mala mrvica da je ovo sve šala..i da je 1.aprila. 
“To je bolesno Gem...Prof...” - ma dovraga sve, toliko sam zbunjena I nervoza da ne znam ni kako mi je zvala.
“Znam. Vjeruj mi da znam...to mu je prošlo u ovisnost. I on je svjestan toga da je to bolesno ali to je kao droga..ne možeš prestati...Ne znam kako da mu pomognem da shvati da se mora maknuti od tog posla”
“Ja..moram otići odavde...” - ne mogu slušati dalje ovaj razgovor. Koliko god sam ga željela slušati na početku..sada mi se toliko gadi I imam nenormalnu mučninu u trbuhu.. Taman da se automatski okrenem I pobjegnem odavde..zaboravim da predavanje svaki tren započinje I nestanem bez traga..Gemmina ruka me povukla prema njoj.
“Molim te Elena..pomozi mojem bratu. Ti si jedina koja mu može pomoći” - glas joj je na ivici snage a oči se pune suzama.
“Kako Gemma..ja..ja ga ne želim u svojoj blizini” - iako riječi koje izgovaram uopće ne idu iz srca. Srce mi trenutno vodi jednu ogromnu bitku sa razumom. Uvijek je vodilo.
“On nije loš Elena..i iskreno mu značiš. Ti možeš biti njegov spas”
Spas? O bože koliko puta u sebi ponavljam riječ ' O Bože'
“Ja...”
“Elena, molim te! Daj mu priliku. Ne treba doznati za ovaj naš razgovor, on nema pojma ni da sam ja počela raditi na tvojem fakultetu I želim da ostane tako. Molim te, nemoj mu ništa govoriti da znaš..samo budi uz njega” 

“To je nemoguće. Kako ću biti uz njega I znati kakvim se poslom bavi? On povrijeđuje djevojke Gemma, kako možeš od mene zahtjevati da budem..zamisli da meni nešto...napravi?” - zatvorila sam oči u trenutku kada sam izgovorila zadnje riječi. Srce se ne može smiriti..prokleto bilo I on I cijeli ovaj bolesni svijet.

“On te nikada nebi povrijedio..vjeruj mi. Pričao mi je dovraga o tebi..on te voli....Elena čuješ li me...Harry te voli I nikada nije o nekoj djevojci pričao tako kako o tebi priča..Imao je iskru u očima dok je spominjao tvoje ime”
Susrela sam se sa njenim pogledom koji je govorio koliko je zabrinuta, koliko želi da budem ja ona koja može pomoći njenom bratu..ali ja ni sebi ne mogu pomoći. Moj cijeli život je toliko sjeban da.. ne znam ni sama što da radim.
“Lagao me je, vrijeđao me..kako možeš zahtjevati to od mene...?”
Moje pitanje je ostalo neodgovoreno kada smo se obje okrenule na glas koji je dolazio iza naših leđa. Neki profesor ju je upravo zvao.
“Elena nastavit ćemo razgovor...” - užurbano je odgovorila, obrisala prstima svoje suze I otišla od mene.
Bijeg...to je jedino o čemu sam razmišljala...

Grace P.O.V. (ako ne znate to je Elenina prijateljica )

'Ispred fakulteta u 10:00 . Z'
Iako sam trebala ignorirati njegovu poruku I automatski je izbrisati, opet sam napravila kobnu pogrešku.Već ga dobrih 10 minuta čekam ispred fakulteta I smrzavam se. Na trenutak sam pogledala okolo sebe I prepoznala par lica koji su mi se javili u prolazu. Za točno par minuta imam sociologiju I nema šanse da je prepustim zbog...

Zayn je upravo proletio pored mene na svojem motoru te točno zakočio kraj mojih nogu.
“Kretenu, mogao si me zgaziti” - zaderala sam se na njega, svjesna da od zvuka motora me uopće ne čuje. Skinuo je kacigu sa glave I iskesio mi se. Ti bijeli zubi na koje sam padala prije par tjedana..sada su ravni nuli. Ponosna sam kako sam se ohladila od njega I više nisam ona naivna glupača koju je iskoristio ono večer u wc-eu.

“Ljepotice..zar sam ti toliko nedostajao” - skinuo se sa motora I nonšalatno mi se približio. Miris cigarete pomješan sa jutarnjim parfemom uvukao mi se u nosnice isti čas. Taj zločesti dečko koji mi je prije par tjedana totalno pomutio razum, upravo stoji ispred mene svega par centimetara udaljen I tjera me na mnogo loših, zabranjenih stvari.
“Što želiš?”
“Mnogo toga” - stavio je vrh prsta na moj vrat I prolazio sve do početka moje majice..Slušam njegovo duboko disanje, dok mi se noge pomiču prema natrag I osjećam na svojim leđima beton.
“Ako si doš....” - stavio je prst na moje usne I sasvim tiho šapnuo “shhh” 
“Duguješ mi mnogo toga Greta”
Ni ime mi nije uspio zapamtiti. Što sam drugo I mislila.
“Grace” - ispravila sam ga. Ispod trepavica promatram njegov prst koji kruži oko mojeg lica, obraza, spušta se na vrat I ide prema majici.
“Kako god” - odmahnuo je ramenima. Miris cigarete I parfema već je duboko u nosnicama. Još ne znam zašto je ovdje..ali namjeravam doznati.
“Što uopće radiš?” - pogledala sam njegov prst, kada je u tom trenutku me rukom uhvatio za obraz I potegnuo prema njemu. Osjećam bol u predjelu lica I sasvim tiho sam zastenjala od bola.
“Zbog vaših gluposti..cure me odbijaju. Trebaš joj reći da prestane sa tim...” - reži prema meni.Pokušavam se opirati, ali rukama me još više steže. Stojimo svega par milimetara jedno od drugog, njegovo lice pada po mojim očima I vraća se na moje usne.
“Zaslužio si....” - kao iz topa sam odgovorila.
“Učinit ću to I drugi put. Ono što si doživjela prvi put je ništa..kako ću te jebati drugi put..isisat ću te...”
“Samo se usudi. Nisam više tako naivna da ti to dopuštam” - same riječi koje sam izustila iz usta, još su više natjerali njegovu ruku da stisne moje lice..Boli me..ali ne dopuštam da to shvati.
“Hoćeš. Odvuć ću te negdje sa sobom I zaključati..kunem se da ću te izjebati do mozga” .- svaki put kada nešto izgovori zareži na moje uho. Odvratni idiot, ništa više..Iako sam to preboljela, iako sam shvatila da nisam jedina djevojka koja bude iskorištena, sada dok ga gledam ispred sebe I slušam njegove riječi..vraćam se na prethodne događaje. Plač u wc-e, jecaji..tuga I najviše od svega prljavost. Opet se osjećam prljavo iako sam se tuširala milijun puta poslije onog.
“Sada imam as u rukavu...natjerat ću te da....”
Ma vraga! Lažem..Čekam Elenu da se napokon 'probudi' I izvuče me iz nevolje koju je ona izmislila.
Smije se, dok me rukama još više poteže prema sebi.
“Makni se od mene....” - glas mi je ovaj put onakav kakav I on ispušta. Režim na njega.
“Natjeraj me” - uzvraće. Stavila sam ruke na njegova prsa I još jače ga gurnula od sebe,ali isti trenutak je njegova muška jača strana proradila I zabila me u stranu.Jačinu njegovih mišića osjećam na predjelu ramena. Ne mogu se pomaknuti..

“Hej ,koji se k* događa ovdje?” - glas koji nas je 'prekinuo' u ovom malom natjecanju jačine, nalazio se negdje iza Zaynovih leđa. Ne mogu ga vidjeti, ali glas je muški..i totalno poznat...Zayn ga totalno ignorira, dok me I dalje tjera da ispuštam bol iz usana. Jako me drži, onako muški I ne pomiče...
“Ostavi je na miru, idiote” - u tom trenutku oboje smo reagirali. Zayn me isti tren pustio te popravio svoju kožnu crnu jaknu koju je nosio.
Noel? Što on uopće radi tu? Nikada mi se u životu taj lik nije javio...iako slušamo predavanja skupa, ignorira me cijelo vrijeme kao I ja njega..Njegov visoki stalež nije odgovarao mojem. Taj plavi dečko stoji ispred nas I svoj ljuti pogled usmjerava na Zayna.
“Koji si ti sad k*” - Zayn je opsovao. Na trenutak mi je pobjegao osmijeh na lice, kada sam shvatila da je Noel mnogo viši od Zayna I da je pomalo izvrnuo vrat dok je svoj pogled podizao na njega. Zayn je tako sićušan prema njemu.
“To bi ja tebe trebao pitati...jer ti diraš moju djevojku” - Noel odgovara, a moja usta stvaraju 'O' ...što se događa....zašto je on to upravo izgovorio?
Pogledala sam na Zayna koji također ima takva usta kao I ja..ništa mu nije jasno..a tekst iz njegovih usta ne izlazi.
Poražen je..još ne znam zašto je to Noel izgovorio.
“Grace trebali bi otići odavde..inače ću ga ubiti” - nasmijao se kroza zube, uhvatio mi ruku te stavio svoju na moje rame, dok mi je lagano šaptao
“Prati me..”
Ništa ne shvaćam..Zbunjeno sam ga pogledala, kada mi je opet približio usne na uho I šapnuo “Dugujem Eleni uslugu, samo me prati..”

Obožavam svoju prijateljicu! Pobjegao mi je ogroman osmijeh na lice, isti tren sjetivši se da Elena ima prste u ovome I opet se prisjećam koliko obožavam tu nevolju od prijateljice.
“Otkad imaš...dečka?” - trebalo mu je zaista dugo, dok je napokon otvorio usta I izgovorio riječi.
Poklonila sam mu jedan ogroman osmijeh, dok sam još jače pribijala Noela u zagrljaj. Zaynove oči bježe po njemu I na trenutak ga odmjerava. Totalno je poražen a iz očiju vidim neku iskru..zna I on dobro da sam ja pobijedila.
“Što te briga? Otiđi odavde inače će te moj dečko srediti” - smijem se.
Zayn je pljunuo na put, te isti trenutak se popeo natrag na svoj motor. Odlazi kući ..poražen..
“Bit će ovo žestoka igra između nas.....troje” - namignuo nam je.
Što mu je to značilo?

Elena P.O.V.

Stojim ispred svojeg ogledala dok promatram ogromne podočnjake koji se preljevaju ispod očiju. U totalnom sam šoku..na trenutke I zaboravljam kako se uopće zovem, odakle dolazim, tko su mi roditelji..jedino što mi se u glavi vrti su Gemmine riječi. Ne mogu se savladati. Imam želju zabiti glavu u jastuk I plakati.....plakati toliko da se nakon toga osjetim lakše , bolje, mirnije... Ruke sam provukla kroz kosu, spašavajući njen izgled..ali sam toliko umorna da ne mogu ni živjeti..

'On prodaje djevojke za novac' 

javlja mi se opet glas u mojoj glavi I pokušavam ga izbrisati.Ali to je tako teško , preteško je izbrisati te riječi iz svoje glave. Ja sam svoju nevinost poklonila muškaracu koji u svoje slobodno vrijeme prodaje djevojke za novac? Spavala sam sa njim previše puta I svaki put otišla kod njega, pričala sa njim..i nakon milijun vrijeđanja koja su se dešavala između nas opet bi mu otrčala I ponašala se baš poput one djevojčice..tog nadimka kojeg mi je davao. Koliko je još djevojaka nazvao 'djevojčicom' prije nego što ih je prodao nekome..prije nego što se iživio na njima , mučio ih.
Harry je mučio djevojke? Suze mi dolaze na očima, promatram svoje oči na ogledalu I gledam suze iz njih. Neću plakati, koliko god sad željela. Automatski sam se ispravila, posegnula za torbom na krevetu I zgrabila papirić sa adresom. Igra će se promjeniti, ovaj put ću ja biti ona...ovaj put ću ja biti ona djevojka koja igra, koja laže..Da to ću napraviti, vodit ću ja u ovoj našoj igri I neću mu nikada dopustiti da me na neki način povrijedi.
“Ma vraga ćeš ti. Elena preslaba si na njega I to trebaš sebi priznati” - izgovoram riječi na glas. Taj hrapavi, zavodljivi glas koji tjera moju kožu da se automatski naježi, njegov dodir, njegove usne koje su bile svugdje po meni. Taj miris....Harry me izluđuje, djeluje na mene poput magneta.

Najsnažnija nevolja iz koje nema izlaza upravo počinje. Suočit ću se sa njim!

Adresa je totalno čudna, što sam trebala I očekivati. Stara zgrada na samom izlazu iz Londona. Vozaču koji me doveo trebalo je dosta dugo da me dovede na to mjesto.
“Jeste sigurni da želite ovdje..izaći?” 
Klimnula sam glavom, nakon čega mi je poklonio neki upozoravajuć pogled na retrovizor. I sam vozač je svjestan da je ovo neko opasno mjesto, opasna ulica I zgrada koja u trenutku može pasti po nama...Ne znam što radi Harry ovdje..ali namjeravam doznati. 
Progutala sam knedlu straha kada sam polagano išla starim hodnikom I pogledom tražila odgovarajuć broj koji piše na papiru.
“Soba 61” - okrenula sam se iza svojih leđa te shvatila da na svakim vratima piše neki drugi broj. Harry se nalazio baš na ovom broju..Noge su mi zadrhtale kada sam posegnula sa ključanicom, ali sam se opet vratila unatrag I odlučila da bolje pođem odavde..ovdje nije sigurno. Ali moja se radoznalost opet nadjačava sa mnom. Pravim prvi korak, posegnula sam za ključanicom I pod rukama osjetila zvuk škripanje vrata. Ulazim I svega sam par koraka udaljena od Harrya...Soba je ogromna. Na sredini stoji crna boksačka vreća I ništa više..Kada sam se pomakla svega par koraka I makla se sa vrata ugledala sam kraj prozora krevet.. Harry je na krevetu izvaljen na trbuh I duboko spava. U svojim crnim uskim hlačama bez majice..U sobi je tako hladno, da sam povukla još jače rukave na džemperu.
Ovaj dečko živi u nenormalnim uvjetima..smrzava se I vjerojatno gladuje.
“Ha....Harr....” - tiho šapćem, glas mi drhti od hladnoće. Ne znam kako on može spavati na ovom krevetu bez majice, kladim se da je 0 stupnjeva ovdje trenutno. Rukom sam gurnula boksačku vreću I približila mu se toliko da sam mogla vidjeti cijelo njegovo tijelo na krevetu. Duboko diše na jastuku I vjerojatno ne shvaća da sam ja ovdje..
Pogled mi je pao na njegov mobitel koji se nalazi kraj njegove glave I radim vjerojatno svoju prvu pogrešku. Tiho sam se popela na krevet I prste rastegla toliko da mogu zgrabiti njegov crni iphone. Ne znam što radim sa njim..ali ovo je možda moj prvi trag..Čim sam osjetila težinu njegovog mobitela..slika koju sam ugledala na njegovom mobitelu..ostavila me bez teksta.

JA! Ja stojim na njegovoj naslovnici mobitela. Ja. Elena Isabelle Davis ona užasna djevojka se sramežljivo kesi na njegovom mobitelu. Harry drži moju sliku na njegovom mobitelu. Gleda me iz one perspektive gdje ja sebe ne mogu vidjeti. Gleda me svojim očima na ovom mobitelu svaki dan, svaki put kada uzme mobitel u ruke prva stvar koju vidi na njemu...je moja slika!

Izluđuje me ! Ostavlja bez teksta ko zna koji put
Nezgodno mi je pala ruka na njegovo rame, kada sam vraćala mobitel natrag na isto mjesto te pod svojom rukom shvatila da je užasno vruć...on ustvari..prislonila sam svoj cijeli dlan na njegovo rame te shvatila da on ustvari ima...
“Harry, imaš vrućicu” - pomakla sam zabrinuto sa strane njegove pobjegle kovrče I pod rukom zahvatila njegovo čelo. On je ustvario gorio..mokro tijelo mu je priljepljeno na mokar krevet ispod njega.
“Uhmm..” - na trenutak je pomaknuo glavu I duboko uzdahnuo, prije nego što sam ga protresla da se probudi.
“Harry” - opet sam ga protresla.
Ovaj put je malo reagirao, otvorio je jedno oko I provirio, shvativši da ja stojim ispred njega.
“djevojčice..napokon si tu” - na kratko se nasmijao I opet zatvorio oko, očito preumoran od vrućice koju je imao.
Na kratko sam pogledala prema ovoj cijeloj prostoriji,shvativši da on nema ni kakvu hranu, kuhinju, možda vodu. Kako je uopće živio ovdje I zašto ovdje ..živi?
“Trebaš se okrenuti, trebaš otići odavde” - zabrinuto sam mu šapnula I opet ga protresla da se probudi.
“Trebam te El” - bunca od vrućice na jastuku..
“Harry ozbiljna sam..trebaš otići liječniku. Koliko dugo si ovakav?”
Zabrinutost prevladava.
“Čekao sam te..nisi došla...” - odgovara
Srce mi je zakucalo u sekundi. Reagiram na njega, na hrpavi glas poslje svega onog što sam doznala.
“Sad sam tu..i vodim te liječniku.Nisi dobro”
“Jesam, jer si ti tu..” - nespretno je stavio ruku na moju I svojim kažiprstom prelazio preko dijela moje ruke..
“Moja djevojčica je tu..to mi je najvažnije. Toliko si mi nedostajala El”
Puhnula sam shvativiši da me on uopće ne sluša I da ga što prije trebam izvesti odavde. Ovdje je previše hladno , njemu treba toplina, topli čaj, juha, lijekovi. Sigurna sam da ima preko 40 temperaturu. Stavila sam svoje ruke na njegova leđa I natjerala ga da se okrene I legne na leđa, tako da ga mogu vidjeti normalno. Oči mu se umorno zatvaraju I na trenutak kada ih je okrenuo mogla sam vidjeti koliko su krvave.
“Harry, trebamo otići odavde” - uhvatila sam njegovu ruku sa namjerom da ga nekako odgurnem da se podigne, ali njegova ruka me automatski povukla prema njemu.

“Nedostajao mi je tvoj glas, ti si mi nedostajala El” - podigao se svega par centimetara prema zidu te naslonio svoje mišićavo tijelo da me može bolje pogledati.
Zaboravi na trenutak da je on onaj koji prodaje djevojke, zaboravi na trenutak kakav je ustvari.Što se krije iza te maske , kakve podle, prljave stvari radi. Sve to zaboravi, I pomogni mu. On treba tvoju pomoć Elena, treba liječnika I toplinu..ovdje je nema...
“Ajde Harry, samo se podigni I idemo odavde..trebaš pomoć” - opet sam ga uhvatila za ruku, ali njegov blag stisak kojeg mi je uzvratio dao mi je do znanja da je slab da uopće nema snage.

“Nemoj me tjerati da odem odavde, sad si tu I želim te pokraj sebe..Molim te samo mi daj malo tvoje blizine, prokleto si mi daleko..i imam osjećaj da bježiš od mene”

“Vrijeđao si me, što želiš od mene? Da ti oprostim sve tek tako? Zabrinuta sam jer si bolestan, jer goriš I trebaš pomoć. Uopće ne znam što radiš ovdje ..na ovom mjestu” - zgroženo sam pogledala okolo sebe, promatrajuć stari prostor I onu crnu boksačku vreću koju sam vidjela odmah sa ulaza.

“Skrivam se...od loših ljudi”
Ooooh. Njegove riječi su me ostavile bez teksta..Koliko puta zbog tog dečka ostanem bez teksta.
“Zašto si me zvao da dođem ovdje?” ignoriram ono posljednje što je rekao. Ne znam zašto to radim, no shvaćam da ako počnem sa ispitivanjem jedino što ću dobiti od njega je laganje. Ne mogu ga više slušati kako laže. Sada kada znam onaj mali detalja iz njegove prošlosti, koliko god bi trebala osjećati onaj strah..ne osjećam ga..pored Harrya ne osjećam ništa u vezi straha.

“Želio sam te vidjeti, objasniti ti zašto sam se onako ponašao prema tebi..Bio sam...nat...natjerali su me Elena. Imam proklete prisluškivače po sebi, zapeo sam u nevolje I ne mogu iz njih”

Tišina. Ništa drugo nego tišina, riječi koje mi je dao pokušavala sam prepoznati u glavi. Da li me laže? Kako mogu biti sigurna da je ovo što je rekao uopće istina..znam da mnogo laže I da je to I on priznao. Zašto ovo sad radi? Sada kada ne znam što je istina a što laž. Jer on prokleto mnogo laže!
“Kako ću ti vjerovati Harry...Sutra ćeš mi reći da si lagao I opet ćeš me vrijeđati”
“Elena..nemoj...koliko sam ti puta dokazao da te nemam namjeru povrijediti. Iako vjerojatno to radim nenamjerno.. ne želim da se osjećaš povrijeđeno zbog mene. Znam da je toliko laži između nas dvoje I ne možemo funkcionirati. Ali potrudit ću se , sjećaš se ..protiv svijeta?” - u kutku usana je izvio onaj njegov sitni nevidljivi osmijeh kojega danima nisam vidjela.
“Ne možeš me kupiti tim rječima. Neću pasti na tvoj šarm I nemoj me smatrati nekom lutkom na koju ćeš se iživljavati svaki put kada zapaneš u nevolje. Ti si taj koji je sve sjebao...i “ - podigla sam se sa kreveta I okrenula mu leđa, tek toliko da mogu natjerati samu sebe da prodišem ponovno.

Ljuta sam na njega..one riječi koje mi je Gemma dala davaju mi nešto čudno. Nešto zbog čega se želim okrenuti prema njemu I natjerati ga da čujem to iz njegovih usta. Natjerati ga da napokon progovori I kaže mi zašto to radi nevinim djevojkama...što je tu zabavno. Jer jer to bolesno I treba prestati sa tim ..Odmah!
“Elena ne smatram te lutkom, zašto imaš tako pogrešno mišljenje o meni? Ja nisam onakav kakvim me smatraš...ja imam I onu bolju stranu”
“Ne vidim je” - okrenula sam se I jasno mu dala do znanja što mislim.
“Ne daješ mi priliku da je vidiš. Svaki put pobjegneš od mene , što god napravio..ti si ta koja pobjegne od mene” - pokušao se podići sa kreveta, ali isti tren je odustao. Preslab je za takvo nešto.. Trebam ga odvesti iz ovog bolesnog mjesta!
“Jer me strah...što zahtjevaš od mene? Koliko ti puta moram reći da si ti potpuni stranac o kojemu ne znam ništa...” - duboko dišem, srce mi tuče sto na sat. Ne mogu se savladati.
“Onaj stranac koji se zaljubio u tebe, stranac kojeg si natjerala da te toliko zavoli...da umire za tobom..da li to želiš čuti iz mojih usta? Da te prokleto volim. Da nikada nisam volio nekoga kao što volim tebe..i što ćeš sada? Pobjeći od mene...opet?”

Trebam disati, valjda? Zaboravljam što je kisik I kako treba normalno disati. Jer od poslje njegovih riječi to jednostavno ne mogu...Zašto ovo radi?
“Nemoj.....” - 
“Vidiš to je problem Elena, bojiš se svojih osjećaja. Bojiš se da ćeš se zaljubiti u pogrešnog čovjeka..”

“Nije stvar u tome” - riječi su mi na izmaku snaga. Koliko god potiskivala ovo sve u sebi, imam neki čudan osjećaj da sve ono što osjećam u sebi izlazi iz mene I ne mogu zaustaviti koliko god pokušavala.
Sigurno je stvar u tome..zaljubiti se u nekog kriminalca kao što je Harry to je zabrana..baš ona zabrana koje se nikada nisam držala. Njegovo duboko disanje ispunjava ovaj hladan prostor, on je bolestan, mokar od znoja I kovrče su mu se sljepile za čelo od ogromne temperature koje je proizvodio.
“Da li imaš možda kupaonicu? Trebaš pod hladan tuš.” - na kratko sam izgovorila. Još jednom sam pogledala prema ovoj hladnoj sobi I primjetila bijela vrata nasuprost mene. To je valjda kupaonica, bar se nadam.
“Neću se tuširati, dok ne čujem ono što želim iz tvojih usta”
“Što želiš..čuti'?” - zbunjenost dominira u mojem glasu.
“Da ćeš mi oprostiti..da ćeš oprostiti ovom jebenom gadu koji uvijek sve sjebe”
“Trebaš tuš Harry, dovraga” - uhvatila sam ga za rame I povukla ga prema sebi, ali jači je od mene. Koliko god bio slab od temperature opet je jači. Njegova ramena su mokra I kada je rame prislonio na moj džemper osjetila sam toplinu kroz cijelo tijelo..Usne su mu suhe I imam osjećaj da nije pio vodu danima jer je totalno dehidrirao. Što radi od svojeg života?
“Elena molim te. Oprosti mi” - riječi koje dolaze iz njegovih usta više se svode na mrmljanje. Ali jedino dobro što je napravio jest da se podignuo pomoću moje ruke I stao mi dovoljno blizu da osjetim svu njegovu vrućinu na svojem tijelu. Usne mu stoje svega par milimetara od mojih, pogled mu je zaključan na mojim očima, na trenutak mu pogled pada na moje lice, nos, čelo, usne...i opet se vraća na oči.
“Tako si lijepa, djevojčice..”
“Nećeš me tako kupiti. Trebaš nešto jače od lijepih riječi. To kod mene ne ide. Sad stavi ruke preko mene I vodim te pod tuš” -naredila sam mu.
Začula sam jedno sitno 'mmm' iz njegovih usta, glas zadovoljan mojim rečenicama..Gledati Harrya golog ispod tuša. Repriza broj 2!

Harry se jednom rukom pridržao od stare prljave pločice, dok je drugom pokušavao otkopčati svoje uske vječite hlače. Ali preslab je da ih uopće otkopča..Trebalo mi je dosta dugo dok sam se pomakla I uhvatila početak njegovih hlača da ih mogu skinuti. On se smiješi na dobro poznat način iako je bolestan I jedva stoji na nogama..iskorištava svaku situaciju da bi stavila svoje ruke na njega.
“Babe, možeš I bokserice?”
“Ha?” - zbunjeno sam prešla njegovim licem, ne shvaćajući što točno želi. Harry je podigao prvo lijevu pa desnu nogu tako da sam mu uspjela uspješno skinula hlače.
“Skini mi I bokserice” - zadirkiva me.
“Njih možeš I sam” - odgovorila sam mu.
“Molim te..slab sam I ….samo ih skini” - totalno glumi. Što uopće hoće sa tim skidanjem bokserica? To je jednostavno mogao I sam...
Opet sam uhvatila rub njegovih crnih bokserica I zažmurila kada sam ih još više uhvatila pod ruku I skinula do pola njegovih koljena.
“Ogroman je zar ne?” pogled spušta na njegovo međunožje a moj pogled pada na pločice kraj njegove glave. Nema šanse da ću pogledati.
“Prestani” 
Harryev osmijeh tjerao je svaku dlačicu na mojoj koži da se naježi. Upalila sam dovoljno hladnu vodu, tako da je Harry stao ispod tuša, sakrio rukama lice kada je hladna voda padala po njegovom tijelu. Ovaj put ja sam bila ona zainteresirana mala djevojčica , pogledom sam prešla preko njegovog golog tijela I na trenutak uživala u dobrom pogledu. Ona voda prelazi preko njegove kose, spušta se preko ruka, vrata I lagano klizi sve do njegovog pupka. Zadrhtala sam od samog pogleda.
Jedino što mi se nalazi u glavi je njegovo božanstveno, mišićavo tijelo I imam nenormalnu želju da mi ruka pobjegne na njegova ramena, da ga opet dotaknem da osjetim tu mišićavu masu pod svojim prstima.
“Uživaš u pogledu, zar ne? - uopće nisam ni shvatila da je Harry maknuo ruku sa lica I cijelo vrijeme me promatrao dok sam ja svoje oči držale zaključane na njegovoj stražnjici I međunožju. 
Glupačo! Uhvaćena si!
“Uhmm..” - riječi su negdje pobjegle iz mojih misli . Sigurno sam crvena u licu I osjećam se totalno osramoćeno.
“Znaš možeš mi se pridružiti” - naslonio se leđima na pločice, zahvatio onaj tuš I prskao vodu svugdje po sebi. Svakih par trenutaka oči mi pobjegnu na njegov savršen torzo, mišiće I tu stražnjicu koja je bila na njemu tako...jebeno dobra!

“Dušo..bila je gužva u prometu I nisam stigla doći na vrijeme. Gdje si??” 

Glas kojeg sam upravo sada čula kroz zidove, zaprepastio me. Na trenutak sam pomislila da sanjam, da sam postala opsjednuta glasom te djevojke od kojoj nisam znala ama baš ništa. Ali njen sljedeći glas totalno me ošamutio...Tu je..on ju je zvao da dođe?

“Srce gdje si? Donijela sam ti vitamine da popiješ”
Harry me snažno zgrabio prema sebi I smjestio ispod tuša kraj njega. Ugasio je vodu I stavio mi ruku na usta kada me svojim tijelom totalno zbio na same pločice. Nisam stigla ni vrisnuti niti reći nešto..njegova ruka čvrsto stoji na mojim rukama. I ne mogu se pomaknuti.
Koji vrag se događa ...ovdje?
“Moraš biti tiho Elena...ona ne smije doznati da si ovdje..sa mnom” - šapnuo je.
Noge mi drhte od njegovih riječi, totalno je mokar I gol ispred mene. Ona se voda cijedi iz njegove kose I pada po mojem vratu.
“Moram otići njoj..objasnit ću ti što se događa..ali moram te ostaviti ovdje I nemoj izlaziti dok mi ne pođemo” - nastavlja I dalje šaptati.
Više ne čujem njen glas iza zidova, ali tjera me da vrisnem ispod Harryeve ruke I dam joj do znanja da je ovdje sa mnom.
“Zar ti ..odlaziš?” - sasvim tiho sam ga upitala, kada je na trenutak maknuo ruku sa mojih usta.

“Moram te zaštiti Elena, moram otići sa njom”