TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 78) - SEASON 2

pjesme:
Halestorm: Private Parts
Halestorm: In Your Room

“Što želiš reći sa tim? ..da sam uska?” - usta su mi širom otvorena, iako se u sebi kesim zbog ovog našeg ženskastog razgovora. Pa hej upravo sam pronašla zajednički jezik sa Harryem. Uvijek sam mislila da on I ja nemamo ništa zajedničko..e pa imamo! Tampone..
“To si ti rekla..” - nastavlja gledati put ceste, dok skreće u neku pomalo čudnu ulicu I ja se na trenutak osvrćem okolo sebe I promatram mjesto gdje se vozimo. Ovo mi je čak I poznato, znam da je negdje pri uglu ono stravično mjesto od slavnog podruma. Harryeve ruke čvrsto stiskaju volan, tako da mu se kroz crnu majicu vidi svaki mišić. Oduvijek me čudio način na koji se oblačio. Taj dečko je uvijek bio u kratkoj odjeći..iako je vani bila zima. Njemu očito nikada nije hladno.
“..to nije fer, znaš..” - nastavljam razgovor o tamponima, primjetivši da mu se sviđa ova tema.
“O čemu pričaš?” - zainteresirano me pita. Imam neki osjećaj da ne razmišljam o problemima, ne razmišljam o silnim lažima I onoj povrijeđenosti.
“Sve je na nama..imamo mjesečnicu, krvarimo 5 dana u mjesecu, strpavamo sva ova čuda u sebe. I za kraj ostanemo trudne. Vi muškarci ste dobro prošli..”
“To krivi Evu..ona je pojela tu jabuku..” - smije se.
“Glupača” - naslanjam glavu na sjedalo I primjećujem iz profila kako se Harry neprestalno smješka. Kao što sam rekla odgovara mu ovaj razgovor.
“I mi isto imamo problema..” - na kratko me pogledao I vratio pogled na cestu.
“Kakvih?” - pitam.
“Imamo mokre snove I svako jutro imamo problema sa....” - na trenutak gleda prema svojem međunožju pa nastavlja “ spuštanjem naše stvari..nije ni nama lako, zar ne?”
“Wow baš ste loše prošli..i ja bi to” - govorim I primjećujem kako mu se usta otvaraju od šoka.
“Čekaj ti bi da ti je svako jutro pimpek dva metra iznad trbuha?” - šokiran je.
Oh...
“Pa da. To je bolje od moje bolne mjesečnice..” - izgovaram. I oboje crkavamo od smijeha.
“Ti si takva šašavica..” - tiho izgovara. Parkira auto točno pored metalnih vrata onog podruma u kojemu nisam bila više od mjesec dana I oboje šutimo u automobilu. Valjda bi sada trebali izaći ili nešto tako. Znam da mi se malo zamantralo od alkohola kojega sam popila I to je sve. Miris automobila ispunjen je Harryevim mirisom, imam neki čudan osjećaj u trbuhu I znam da to nije zbog alkohola. Osjećam se na mjestu. Kao da sam ovo sve trebala ovih mjesec dana bez njega. No jako dobro znam da ne smijem pasti na taj Styles šarm na kojega sam već jednom pala.Nadam se da nije već započeo sa svojom okladom. Jer ovako pijana, nisam spremna za našu okladu. Jer ću izgubiti. Stiskam tampone u ruci I u glavi imam sliku kako Harry pita sve one ženske na tulumu da li imaju tampon. Umirem od smijeha u sebi.
“Tko ti je dao ova čuda..” - otvaram šaku I pokazujem mu tampone. Gleda u njih I naslanja glavu na sjedalo.
“Neka djevojka..bila je zaprepaštena mojim pitanjem..” - smije se.
“Zašto si to napravio?” - pitam a on lijeno podiže glavu sa sjedala da me pogleda. “Napravio što?” pita
“Brukao se za mene..mislim koji bi muškarac ovo napravio..” uzdahnula sam. Nadam se da ovo nije bio razlog samo zbog toga jer bi mu prokrvarila sjedalo. Samo da to nije razlog. Držim fige,nevidljivo.
“Znaš da bi napravio sve za tebe..” - sad mu je glas tiši, toliko tih da moje srce kvari svu tišinu I lupa kao ludo.Prestani! Ništa ne odgovaram, niti znam što da odgovorim. Znam samo da moji prsti prolaze preko stakla na prozoru I spuštaju se toliko da namjeravam otvoriti vrata od auta I izađi. Možda pobjeći od ovoga, po ko zna koji put. No prije nego što sam uopće otvorila vrata, osjećam Harryevu ruku na mojem ramenu.
“Čekaj..” govori mi I ja se okrećem prema njemu. Joj! Što sad hoće..
“Trebala bi se otuširati I otiđi doma..moji će poluditi..” - nekako pokušavam promjeniti temu. Iako lažem, baš me I ne zanima što će moji roditelji reći na ovo sve. Nije da ih baš smatram roditeljima, živim sa njima samo zbog toga jer nemam kamo, nemam love I bez njih neću završitit fakultet. Iskorišavam ih.
“Razgovarajmo El..molim te...” gledam njegovu ruku na mojem ramenu I kroz mene prolazi milijun trnaca. Mjesec dana bez njegovog dodira. Njegov topli dlan na mojem ramenu, to je sve što sam željela.
Dovraga da li me ovako šarmira? Kako uopće mogu prepoznati kada to radi ili na kakav način .Past ću opet na njega, I opet sam u nevolji. Huh pa kad nisam bila?
“Sve smo si rekli Harry..što mi imaš novo reći?” - pitam ga, zaista hladno I taman kad se ponadam da se vratila ona hladna Elena, osjetim kako mi je koža vrela od njegove ruke na mojem ramenu. Zašto je ne makne?
“Nedostajala si mi..bio sam lud bez tebe ovih mjesec dana...” 
I opet Oh! Zašto uvijek ostanem bez teksta kada mi nešto ovako kaže.
“Hoćeš mi ispričati sve Harry...znaš li tko je taj čovjek?” - mjenjam temu, opet. I on je to primjetio. Jednostavno ne znam pričati na ovakav način. Takva sam.
“Čovjek?”
“Da. Čovjek koji me želio kupiti ili što već napraviti sa mnom..” - tek kada izgovaram na glas, shvaćam da je ovo odvratno. Zašto uopće pitam. Tek kada sam ga pitala, primjetih kako skida ruku sa mojeg ramena I otvara svoj dio auta I daje mi znak da izađem . Pratim mu korak I izlazim iz auta. Harry zaključava auto I otvara mi vrata od podruma da uđem. Kavalir? Ovaj Harry je sve samo ne kavalir. Ništa mi nije odgovorio na to pitanje, isto kao da je u tom trenutku onaj njegov šarm kojega je imao sve ovo vrijeme nestao. I dalje mu pratim korak kroz hodnik samog podruma I u nosnicama osjećam miris prašine. Nedostajalo mi je ovo mjesto. Mnogo. 

Harry pali svjetlo u svojoj sobi I primjećujem njegov razbacan krevet. Plahte su skoro na podu a jastuk je na mjestu gdje bi trebao držati noge. Moguće da je spavao naopačke ili što već. Stojim na samom ulazu vrata I gledam što radi. Tako je tih I čudan. Otvara ormar I daje mi čisti ručnik...
“Ne znam tko je on. Svi ti ljudi koji kupuju mlade djevojke su inače pod šifrom, ne smijemo doznati tko su oni...isto kao što ni oni ne smiju doznati naša imena. To je kompliciran proces, nebi ga mogla razumjeti..” 
Napokon se udostojio da mi odgovori na postavljeno pitanje koje sam ga pitala prije par minuta.
“I što se dogodilo taj dan..kada je ..” - zamuckujem dok ga pitam iduće pitanje. Teško mi je znati istinu, ako je uopće doznam..jedva nastavljam “što je rekao ili učinio kada je doznao da više nisam djevica?”
Opet si želim dati pljusku zbog pitanja. Harry me pomalo šokirano gleda, spušta glavu na pod I opet je podiže prema meni. Nervozan je. Sigurna sam da je ovo pitanje utjecalo na njega.
“Poludio je. Trebali su mu vratiti svu lovu, ajmo reći da smo izgubili mušteriju..” sada odgovara pomalo tiho. Baca ključeve automobila na krevet I prekrižuje ruke, toliko da mu se svaki mišić na ruci ocrtava kroz tu majicu. Primjećujem da je u ovih mjesec dana mnogo radio na sebi. Teretana je bila njegov drugi dom.
“El nemoj da idem u detalje..vjeruj mi da se bolje osjećaš kad ne znaš neke stvari..”
“Zar toga ima još? Kada ćemo stati na kraj sa svim ovim lažima..” - čvrsto držim ručnik u ruci I namjeravam se otuširati, čisto da se ohladim od ovog piva kojega sam popila.
“Što želiš da ti kažem? Skoro sve si doznala onaj dan kada sam ti ispričao..pratio sam te skoro godinu dana, postavljao ti milijun glupih zamki I namamio te da dođeš dolje. Bilo je lagano, ti si već bila pomalo opsjednuta ovim podrumom...skoro sve si ti sama napravila..” - Harry se naslonio na sam ormar Iz kojega je izvadio čisti ručnik I pogledao me. Drži pogled zaključan na meni nekoliko trenutaka I onda izgovara “Ajde se tuširat da te mogu odvesti doma..” -
“Onaj prvi put u krevetu..da li si ..” - duboko sam puhnula, pokušavši nastaviti ovaj razgovor . Boli me dok pitam ovakva pitanja ili dok slušam njegove odgovore.
“Da li sam što”?
“Osjetio nešto..prema meni?” - vidim sjaj u njegovim očima. Rumene usne mu se otvaraju dok namjerava izgovoriti nešto od čega ću se osjetiti još gore...teže, povrijeđenije..lošije. Ako ikako mogu biti gore?!
“I prije toga. Kada sam te vidio kako prvi put izlaziš iz kuće. Bila si tako divlja, imala si prvu svađu sa svojim roditeljima..izašla si sakrila se pokraj ograde da se presvučeš. Crna kožna jakna I te iste hlače koje imaš na sebi...znao sam da si zanimljivo društvo. I imao sam pravo..” - sad se na kratko smije, pa onda nastavlja...
“Sviđala mi se tvoja otvorenost, nisi imala dlake na jeziku. Rekla bi sve što si mislila..pričaš slobodno o svojoj mjesečnici, tjeraš me da ti tražim tampone. Nazivaš me kretenom...ti si idealna cura za mene...”
“Ja sam sve samo ne idealna. Kako netko može voljeti mene? Imam milijun mana, tvrdoglava sam, u slobodno vrijeme mrzim ljude I mrzim djecu. Ja sam sve samo ne idealna...” širim ruke prema njemu, dok vodimo jedan ozbiljan razgovor. On I ja došli smo do normalnih, ozbiljnih razgovora...Huh!
“Zašto imaš loše mišljenje o sebi?” - ozbiljno me pita a ja sam isti tren slegnula ramenima. Oduvijek sam imala loše mišljenje o sebi..nemam baš neku pravu riječ.
“Jednostavno imam..”
“Nemoj imati. Meni se sviđa svaka tvoja mana..” smiješi se. I onda mi pada na pamet jedna stvar. Eh neće ovo tako jednostavno ići..bar ne kod mene.
“Šarmiraš me zar ne?” - pitam ga , a on onako ležerno klima glavom. Potvrdno odgovara.
“Izgubio si...sad me pusti da se otuširam..” - pobjedonosno izgovaram I grabim ključanicu u kupaonici. Znam samo da sam ga ostavila u sobi I da je I on sam shvatio da mu ovo šarmiranje nije uspjevalo. Zaključala sam vrata, pogledala svoje lice u ogledalo I shvatila da sam sve samo ne normalna. Što on vidi na meni? Podočnjake ili ogroman broj pjegica na mojem licu I nosu? Mogao je imati bilo koju...pronaći savršenog modela za sebe. A on je trošio vrijeme na mene? Na onu glupaču Elenu Davis koja je trenutno I više nego sjebana. Koja uopće ne zna pokazati svoje osjećaje. Djevojka koja jedino funkcionira dok se svađa...
“Koji vrag si vidio na meni.. Harry Styles?”
Dobila sam ogromno iznenađenje kada sam skinula odjeću sa sebe. Ona sitna laž koju sam izgovorila u njegovom autu I na neki način ga natjerala da mi potraže tampone..očito se dogodila. Krv na mojem donjem rublju dala mi je do znanja da ću sutra umirati od bolova I da mi nema pomoći 5 dana... Skinula sam gaćice sa sebe I uvalila ih u moju torbicu. Shvativši da nemam druge I da su mi potrebne. Pomalo sam otključala vrata I provorila . Ugledavši ga kako sjedi na krevetu I tipka na mobitel.
“Ej Harry...” - šapćem. Podigao je pogled prema meni I nasmješio se. Još više sam stisnula ona vrata tako da me slučajno ne vidi golu jer će biti svašta.
“Imaš tople vode?”
“Ne Ne..trebaju mi tvoje...bokserice..” - nekako sramežljivo govorim.
“Bokserice? Što će ti moje bokserice...” - zbunjeno pita.
“Ne pitaj zašto samo diži dupe I daj mi ih..” - drsko odgovaram. Harry se pomalo zbunjen podiže sa kreveta. Pratim mu korak dok otvara isti onaj ormar...njegovo traženje traje malo duže. I onda gledam crne Calvin Klein bokserice. Maše sa njima ispred mojeg nosa I pruža mi ih..toliko da sam se skoro zapetljala od sama vrata I otvorila ih.
“Daj mi to..” - govorim mu, a on se ne prestaje smijati.
“Gola si iza tih vrata, zar ne?”- nastavlja mahati sa boksericama.
Kako zna....uvijek je par koraka ispred mene.
“Što imaš kameru u kupaonicu?”
“Dobra ideja..postavit ću je..”
Prevrćem očima, nadasve iznervirana. Trebam topli tuš...mnogo tekućine I podhitno san. A on me ne prestaje zadirkivati.
“Daj mi to Harry. Ozbiljna sam. Imam glupu mjesečnicu I nisam od volje..” - doslovno režim na njega.
“Ako mi otvoriš vrata”
“I što ćeš vidjeti? Na meni trenutno nema ništa zanimljivo..” - govorim mu.
“Jesi sigurna? Znam da na tebi ima par stvari zanimljivo..” - zadirkuje I ja grubo hvatam one bokserice iz njegovih ruka I pokazujem mu jezik dok snažno zatvaram vrata I zaključavam ih. Jedino dobro što je napravio jest da je nabavio ključ na ovim vratima. Inače on bi bez problema ušao u ovu kupaonicu.

Grace P.O.V's (mislim da će ovo biti posljednji POV sa njom jer će se neke stvari doznati preko njenog I Eleninog razgovora. Ovo je više priča vezana za Elenu I Harrya ali pošto su neki me molili napravila sam I njen POV par puta. Vi ostatak slobodno ovo preskočite jer opet ponavljam nema veze sa glavnom radnjom )

Noel je odlično društvo. Taj plavušan prelijepih plavih očiju I košarkaškog tijela ima svu moju pozornost večeras. Pričamo o mnogim temama I shvaćam da ustvari on I ja imamo zajedničku temu. Elenu! Ta nevolja od djevojke ga je prije par mjeseci spasila od ogromne nevolje I on joj je zbog toga zahvalan. Nadam se da nije ovdje sa mnom samo zbog te zahvale jer bi se osjećala tužno.
“Što misliš da odemo negdje odavde..previše je zagušljivo zar ne?” - Noel me pita, dok ispijam punč, neki rozi užasan punč.
“Aha. Možemo izaći vani..? - pitam ga, a on klima glavom. Već smo skoro na pola puta dok se guramo pokraj pijanih studenata I tražimo izlaz vani. Noel čvrsto drži moju ruku u njegovoj I osjećam se sigurno. No taman da se uspjemo progurati, shvaćam da ustvari ne osjećam njegovu ruku I da pored nas stoji crni kreten koji mi je u zadnjih par mjeseci zagorčao život sa svim onim isfuranima uletima na fakultetu.
“Daj miči se..” - Noel je ljubazan prema njemu, gura ga a on se ne želi pomaknuti. Trenutno mi je Zayn okrenut leđima I primjećujem kako Noela cilja pogledom.
“Nećeš nigdje ići sa njom, okej?”
Molim?
“Malik ne želim svađe ovdje niti nikakvu tuču. Ne mješaj se u nas dvoje, pronaći si neku svoju djevojku I miči se od nas” - Noel mu ovaj put grubo govori. Moguće da je izgubio kontrolu.Ako se ova borba nastavi..jedino što znam da će Zayn nastradati. Noel je div prema njemu. Bavi se košarkom, previše je visok I jednim udarcem Zayn je mrtav.
“Ti pronađi neku svoju..jer ona je moja” Zayn sasvim ležerno izgovara. Zar je on rekao da sam ja njegova?
“Ne umišljaj si Malik, samo briši odavde..” Noel mu odgovora I dlanom zahvaća njegovo rame. Ono lagano guranje, dolazi do tučnjave. Zayn je udario Noela u trbuh a on nije ni reagirao na udarac. Kao što sam rekla Noel je presnažan za Zayna..stvarno se ne bi trebao mješati.
“Grace kaži mu da ode, inače će biti mrtav..” - Noel drži pogled na meni I daje mi znak da nešto poduzmem a ja se ne pomičem sa mjesta iako bi trebala. Ovo se događa zbog mene. Koji vrag Zayn želi poslje svega? 
“Zayn otiđi odavde..” - tiho mu šapćem. Nisam sigurna da li me čuo jer se priprema za idući udarac. On je takav kreten. Vidi da je Noel ogroman prema njemu I ne zaustavlja svoje pokrete.
“Ako otiđeš odavde sa mnom..prestajem sa ovim”
“On će te ubit..”
“Otiđi sa mnom Grace” glas mu je strog.
Čak se udostojio zapamtiti mi ime. Zayn se okreće prema meni I očekuje moj odgovor. “Bit ću ovdje Grace, razgovaraj sa ovim kretenom I vrati se..” - Noel mi govori. Duboko sam puhnula I uputila se ka izlazu, otvorivši snažno ulazna vrata. Nalazim se na samom parkingu. Jedino što vidim okolo su automobili I ulična svjetiljka. Sve je pusto I muzika koja se čuje iz kuće kvari tišinu koja se događa trenutno između mene I tog kretena koji mi dolazi u susret.
“Što želiš od mene Zayn” - pitam ga. Zayn ležerno dolazi prema meni, već mu je jedna ruka u jakni iz koje vadi kutiju cigaretu. Vadi jednu I prislanja je usnama..pali je upaljačem I sprema ga u kutiju.
“Tako je već bolje...nemaš što raditi sa onim kretenom. Mjesto ti je sa mnom...” - pravi neki krug od dima I smije se, bezobrazno, oholo, pobjedonosno.
“Pitam te što želiš?”
“Razgovarati.”
“Otkad ti I ja razgovaramo?” - zbunjeno pitam.
“Otkad sam vratio lovu od one oklade..” -isti tren govori a ja otvaram usta. “Što?”
“Ne mislim ti ponavljati. Vratio sam Louisu lovu od oklade I odlučio da mi ono nije potrebno. Sada ćemo ti I ja razgovarati..”
Mislim da su mi usta još I dalje otvorena od nekog šoka I ne mogu uopće ništa izgovoriti, normalno I shvatljivo.
“Zašto si mu vratio lovu” - pitam. Zayn istu onu cigaretu baca na pod I gazi je nogom. Osjećam u nosnicama ogromnu količinu dima cigarete I gušim se.
“Želiš istinu..?”
Klimam glavom
“Sviđaš mi se I više nego što bi trebala...”

Elena P.O.V's

..jutro..

Jutarnji mamurluk je najgora stvar koja ti se može dogoditi nakon 5,6 limenki piva. Ustvari bilo ih je malo više ali sam prestala sa brojenjem. Mnogo poruka od Aarona sam dobila na mobitelu u kojima mi se ispričava jer je dopustio da pijem..ali sam ih sve ignorirala. Nije on bio kriv, sama sam kriva jer sam dopustila sebi da pijem misleći da će mi ovako biti lakše. Ali nije! Svaki put kada popijem malo više..osjetim se užasno I moram prestati sa tim. Što prije. Prije nego što sam se podigla sa kreveta osjetila sam bol u predjelu trbuha. Glupa mjesečnica I Harryeve bokserice na meni koje mi je sinoć posudio nisu baš bila idealna kombinacija...Taman da se podigne I odem u kupaonicu, slušam kucanje na vratima I pokrivam se plahtom. Nisam sigurna tko kuca, ali tko god da bio..ne smije vidjeti muške bokserice na meni.
“Elena..možemo razgovarati..” - moja majka otvara pomalo vrata I promatra me. Stvarno mi nije do razgovora sa njom. Trebam neku tabletu da mi prođe ova bol.
“Što želiš Danielle..” glas mi je grub, baš onakav kakav I ona zaslužuje.
“I nikada me nećeš nazvati majkom zar ne”? Tiho pita I otvara skroz vrata. Još sam više stisnula onu plahtu preko sebe. Doslovno bi poludila kada bi vidjela što imam na sebi.
“Zar si zaslužila? Ti nisi majka..to dobro znaš”
“Nemoj tako..trudila sam se..” izgovara I ja se smijem, na svoj sarkastičan način.
“Tako što si gledala kako me moj vlastiti otac, tvoj vlastiti muž tuče? I nisi poduzimala apsolutno ništa..?” - namjeravam se podići sa kreveta, ali odustajem. Prokleti trbuh I bol ne daju mi da normalno funkcioniram.
“Ne mogu protiv njega kćeri...nikada nisam mogla” - glas joj je trunku tiši, zatvara vrata od sobe I ulazi unutra. Iako je nisam ni pozvala niti dopustila da razgovaramo. Mrzim svoju majku, mrzim svoje roditelje...i uvijek ću!
“Nisi ni pokušavala. Što uopće želiš od mene? Nisi ni zaslužila da razgovaramo, nisi zaslužila niti da ti se obratim. Samo odi odavde..” - pokazujem joj prstom na vrata I onda se ledim kada izgovara sljedeće rečenice.
“Odlazim od tvog oca...”
Šokirana sam. Ona je rekla da odlazi...zauvijek?
“Ne razumjem..”
“Rastavit ću se od njega, otići sa svojim dijetetom zauvijek iz ove kuće...”
Sa svojim dijetetom? Tek kada je stavila ruku na trbuh, shvatila sam da to nisam ja. Nije na mene mislila, nikad. Zašto bi I sad?
“Samo tako? Ostavit ćeš lovu iza sebe? Danielle to ti nije pametan potez...” - rugam joj se, iako u sebi osjećam trunku tuge. Ona odlazi odavde I mene ostavlja samu sa njim.
“Ne bi shvatila Elena. On je čudan u zadnje vrijeme...i bojim se za svoj I dijetetov život..”

Tek sada sam se podigla sa kreveta I osjetila još veću bol. Bole me ove njene riječi. Boli me sve što govori. Boji se za sebe, za to derište koje nosi...zašto ja nisam nikada imala njenu ljubav? Zašto tako brine o dijetetu koji još nije došao na svijet a o svojoj kćeri, koja stoji pored nje , živa I zdrava uopće je nije briga. Kao da ni ne postojim. Nisam nikada imala tu majčinsku ljubav. Zato sam ovako sjebana..zato I mrzim ljude..zato I ne volim djecu. I nisam sigurna da li ikada želim imati svoje dijete..jer ću biti ista kao ona.
“Ja ne postojim zar ne”? Okrećem joj leđa I uvlačim suze u oči. 
“Ti si odrasla Elena..možeš se brinuti za samu sebe..” tiho govori. Glas joj je pomješan sa suzama. Ali znam da su to lažne suze..moja majka je izvrsna glumica.
“Zašto me nisi nikada voljela? Zašto nisi bila dobra majka prema meni Danielle?” - pitam je, a one suze koje sam cijelo vrijeme uvlačila sada padaju licem. Toplinu suza koje proizvodim padaju po mojim usnama I prolaze preko vrata.
“Ne bi shvatila Elena...” - govori mi I ja se okrećem prema njoj. “Volim te, svaka majka voli svoje dijete ali razlog zbog kojega sam ovakva bila prema tebi je..” - zastaje. Briše svoje lažne suze pa nastavlja “Njegova si kćer..tvog oca nisam nikada voljela Elena...nisam ti mogla dati ono što svaka majka daje svojem dijetetu samo zato jer si njegova. Tog čovjeka prezirem, sa njim sam bila iz jedinog razloga kojega I sama znaš . Ima love, imućan je..sa njim sam dobila sve..osim ljubavi..otići ću odavde..ti ćeš se snaći Elena. Odrasla si, imaš prijatelje koji te vole. Kada diplomiraš I ti napravi isto. Otići iz ove kuće..otići od svojeg oca baš kao što I ja namjeravam...” 
Svaka njena riječ me još više boli. Sva ona mjesta koja su mi bila zaleđena bole me. Slovo, riječ..rečenica boli me...Kako ću ja dati ljubav nekome kada je nisam nikad ni dobila? Kako ću ja biti dobra prema nekome kada dobro mi nikada nitko nije dao.
“On će me tući ...ne mogu ovdje biti sama sa njim..” - brišem suze koje neprestalno padaju sa lica. Sada više ni ne osjećam da li me boli trbuh. Njene riječi koje izgovaraju su snažnije od boli u mojem trbuhu.
“Neće. Ponašaj se dobro prema njemu. Trpi ga, dok ne dobiješ ono što želiš..”
“Ne mogu se ponašati prema njemu dobro. On to nije zaslužio..i ti ćeš samo tako ostaviti svoju jedinu kćer koju imaš zar ne?” - pitam
“Moram Elena..to je jedino ispravno što ću napraviti..” 
Prolazim pored nje I otvaram vrata. Ne želim je ni pogledati u lice..nije ni zaslužila moj pogled. “Onda otiđi odavde. Ne želim čuti za tebe, ne želim te više nikada vidjeti u životu. Ja više nemam majku..” pogled mi je negdje između zida I ormara. A suze neprestalno padaju. Mrzim što pokazujem suze pored nje. 
“Nemoj tako kćeri..” - pokušava staviti ruku na moje rame, ali ja se u pravom trenutku izmičem. Tako da joj ona ruka ostaje u zraku.
“Sve smo si rekle Danielle..zbogom..” duboko sam uzdahnula, primjetivši kako zastaje pored mene , pokušava mi dotaknuti lice ali ja se opet izmičem od nje I snažno zatvaram vrata ispred njenog nosa.
Upravo je napustila svoju jedinu kćer!

Harry P.O.V's

Grabim ključeve svojeg automobila, navlačim jaknu na sebe I otvaram metalna vrata. Hladan siječanjski zrak I moja djevojčica koja stoji naslonjena na moj automobil. Ruke su joj strpane u džep od kaputa,a snijeg koji pada po njoj , ledi se na njenoj kosi.
“Elena što se dogodilo..?” - isti trenutak se približavam njoj. Sada podiže lijeno pogled prema meni I promatra me. Čudna je, lice joj je blijedo, oči crvene I mislim da je plakala.
“Želim da mi kažeš istinu.. “ - čak joj je I glas smrznut I poželim je uhvatit za ruku I smjestiti na neko toplo mjesto.
“Jesi okej El?” - približio sam joj se toliko da vidim kako su joj usne smrznute I ispucale od ove hladnoće.
“Jesam li tako bezosjećajna? Hladna? Kaži mi neku stvar koju voliš na meni? Da li sam ista kao svoja majka Harry? Ima li u meni trunke ljudskosti?”
O čemu ona priča..? Hvatam je za ruku I tjeram je da se podigne sa automobila. Ne znam što se dogodilo sa njom, ali primjećujem po njoj da nije dobro.
“Zašto me to pitaš? Što se dogodilo Elena? Da li te netko..tvoj otac? - ne mogu izgovoriti do kraja rečenicu. Vidim po njoj da nema niti kakvu modricu niti ništa slično tome. Znači da njen otac nije u pitanje ali što joj se onda dogodilo? Ništa ne odgovara. Hvatam je jače za ruku I vodim je prema podrumu. Iako je hladan I nikada nema grijanja. Dat ću joj svoju toplu odjeću..možda se ugrije. “Harry, odgovori mi?” - slušam njen glas pored sebe I osjećam njenu hladnu ruku u svojoj.
“Što želiš da ti odgovorim . Već znaš I sama što mislim o tebi..istina da ne pokazuješ svoje osjećaje ali naviknuo sam na to. Sviđa mi se to na tebi, ne daješ da ti se nitko približi, tjeraš ljude od sebe jer se bojiš svih onih stvari koje si mi pričala. To je u redu El..ne znam u čemu je problem..” otvorio sam vrata od sobe I dao joj znak rukom da sjedne na krevet. Tražim po ormaru neki moj džemper kojega ću joj dati da se ugrije. Pronalazim sivi dugi, topli džemper I dajem joj ga, ali ona ga odbija rukom I ne želi se presvući.
“Lažeš Harry. Zašto jednostavno ne kažeš da sam bezosjećajna kučka koja ne zna voljeti, koja ne zna pokazati svoje osjećaje...jednostavno kaži ono što je istinito..nemoj me lagati..” Elena zamišljeno sjeda na moj krevet I opet strpava ruke u taj hladni kaput kojega nosi.
“Takva si..meni je to u redu..Govorim ti istinu Elena. Sviđa mi se što svoje osjećaje ne pokazuješ uvijek. Ne lažem te..nemaš pojma koliko volim takve stvari na tebi..”
“Tko može voljeti to?” - pita.
“Očito ja..” - smijem se prema njoj
“Ti si onda lud ako me voliš...ja to ne zaslužujem Harry. Pronašao si pogrešnu djevojku u svojem životu I savjetujem ti da pronađeš neku drugu. Pogledaj me..sjebana sam totalno, živciram te većinom, stalno se svađamo..”
“I ja sam sjeban..zajedno smo sjebani ljudi. Imamo problema sa sobom, našim roditeljima koji su još više sjebeniji od nas...valjda je to I razlog zašto shvaćamo jedno drugo” - govorim joj. Pogled joj je izgubljen I samo slušam kako svaki put uzdahne kada kažem neku riječ. “ I ne mislim pronađi neku drugu..to mi nije potrebno, kad pored sebe imam sve što želim El..ti si sve što sam želio. Znam da si ljuta I da me mrziš ovih mjesec dana..ali nisam se prestao boriti za tebe. Niti ću ikad..” približavam joj se sasvim dovoljno da mogu staviti ruku preko njenih leđa I primaknuti je sebi u zagrljaj. Ne buni se, kao što inače radi. Samo šuti. Naslanja glavu na moja prsa I onda tiho govori.
“I moja majka me napustila..otišla je od mene I oca I ostavila me njemu, što da radim Harry?” tiho me pita.
Isuse..kako netko može napustiti moju djevojčicu? Kakva je to majka koja napušta svoje dijete?
“Doći ćeš živjeti sa mnom. Ne želim da si tamo sa onim kretenom od tvojega oca..”
“On je jedini koji mi može pomoći da završim faks. Diploma je sve što trebam..to mi je spas da odem odavde zauvijek..”
“Otišla bi odavde zauvijek?” - pitam je I osjećam se čudno zbog toga. Ne bi joj mogao dopustiti da ode od mene..otišao bi sa njom 
“To sam oduvijek željela, ovaj grad je bolestan..ljudi, mjesto, situacije...ja ovdje ne pripadam..” - tiho mi govori. Stavljam ruke preko njenog trbuha a ona tiho uzdiše. Nedostaje mi ovo. Nisam je dotaknuo više od mjesec dana..način na koji je grlim je jedino što mi trenutno dopušta, ali ne želim da ostane na ovomu. Želim je pored sebe, to je sve što sam želio cijelo ovo vrijeme.
“Ti pripadaš ovdje..sa mnom El.. u redu?” -pitam je I podiže se sa mene. Stavlja ruku preko trbuha I zatvara oči. “Imaš li kakvu tabletu za bolove?” - pita.
“Boli te trbuh?” 
Klima glavom. Podigao sam se sa kreveta I otvorio ormarić pored kreveta. Ovdje sam držao tablete za bolove koje bi ponekad popio kada bi me boljele noge ili ruke od svih onih tučnjava ili treninga kojeg sam obavljao. Vadim tabletu iz kutije I dajem joj “Donijet ću ti vode” govorim joj.
“Ne treba progutat ću je na suho..” stavlja tabletu u usta I guta je. Sjedam natrag pored nje I tiho joj šapćem
“Hoćeš da ti masiram trbuh?” znam samo da me čudno pogledala I nasmijala se. Raditi neke romantične stvari ...Helena to ne radi. Team Helena je totalno sjeban.. ali bar ponekad možemo nakon svih onih problema I laži između nas , odvojiti malo vremena za nas dvoje...i prepustiti se.. Elena skida kaput sa sebe I ja polagano mičem njenu majicu sa trbuha. Stavljam svoj topli dlan na njen trbuh I lagano prolazim preko njega. Njena glava pada na moje rame I tiho diše, dok svojim dlanom prelazim preko njenog trbuha I masiram ga.
“Znaš da ti to neće oprostiti sve ono što se događalo..” - šapće mi I smije se na onaj njen način, I ja joj uzvraćem osmijeh. Nisam joj ništa odgovorio..dlan držim na njenom toplom trbuhu I dalje prolazim preko njega. Trenutno ne želim razmišljati o problemima..samo želim da se osjeća bolje.To sam uvijek želio. Da je moja djevojčica sretna I da ću se potruditi koliko budem mogao da je usrećim. Možda će trebati vremena, ali jednom će biti sretna uz mene. Elena je definitivno jedina osoba koja me usrećuje..potrudit ću se da I ja nju usrećim. Jednom. Hoću!