TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 77) - SEASON 2

Osjećam njegov dah na svojim usnama, pepermint mi pecka svaki dio usne I prije nego što uspjevam nešto izgovoriti, pokušavam zaustaviti drhtanje nogu. Ali u ovim trenutcima sve je protiv mene.Stvari koje sam mogla prije kontrolirati sada su me iznevjerile.Ajde Elena odmakni se od njega, koliko god lijepo mirisao, koliko god te ljubio kao niti jedan ..miči se od njega! I da mu slučajno nisi oprostila...

“Moje usne nemaju veze sa razumom Harry..” - gutam knedlu ponosa. Ma kvragu sve! Hoću nasloniti usne na njegove I dati mu sebe po ko zna koji put...ali ne mogu. Nikada ne opraštam, pa neću ni sad..

“Zašto to radiš El? Koža ti se naježi u mojoj blizini..gledaj što ti radim..” - jednim svojim pokretom moju ruku uzima u svoju I promatra moju kožu koja je naježena, svaka dlaka se očitava na njoj. I ima pravo, I tijelo reagira na njega..iako nebi trebalo.

“Nemoj se izvlačiti na to. Treba ti nešto jače od toga. U redu ako...” - zastajem pa nervozno izvlačim svoju ruku iz njegove. Već sam par metara udaljenja od njega. Okrećem mu leđa I razmišljam. Ispravne rečenice sada dolaze u obzir..pa nastavljam “Imaš pravo da reagiram na tebe poslije svega , ali takve stvari ti neće oprostiti Harry..povrijedio si me. Koliko god si puta govorio da se to neće dogoditi. Na kraju sam završila povrijeđena..” - pogled usmjeravam na nešto na mojem zidu. Par slika stoji naljepljeno. Slike iz djetinjstva..moji roditelji, ja...i par prijateljica iz osnovne sa kojima sam izgubila svaki kontakt. Uopće ne znam zašto I dalje imam te slike... Znam samo da mi se Harry nalazi iza leđa, taj dah negdje na mojem vratu osjećam..i opet mi se ledi koža, tijelo, srce..sve!

“Nije mi to bilo u planu djevojčice..”

“Ne zovi me tako..” - 

“Ti si moja djevojčica I uvijek ću te tako zvati. Koliko god me mrzila I ljutila se na mene...ti si moja djevojčica I uvijek ćeš bit..” - sad mu je glas nešto mirniji, a miris sa kojim sam ispunjena. Isti onaj parfem kojega sam mirisala prije mjesec dana. Tako mi nedostaje.

“Ti si jedna obična nevolja. Žalim sve ono što smo doživjeli skupa, nemaš pojma koliko mrzim činjenicu da sam spavala sa tobom..” - bunim se. Taman da se okrenem. Njegove ruke već se nalaze preko mojeg struka. Te ogromne, tople, mišićave ruke osjećam na sebi. Pokušavam ga odmaknuti sa rukama, ali snažno me stiska toliko da se ne mogu pomaknuti.

“Harry pusti me..”

“Neću..”

“Ozbiljna sam kvragu, zašto misliš da ću ti oprostiti na ovakav način...miči te ruke sa mene..” - sad mi je glas znatno ozbiljniji.

Aaron čeka, trebala bi pronaći te karte I odnijeti ih dolje. Ako ovako nastavim, Aaron će se opet pojaviti I poludit će kad ugleda Harrya u mojoj sobi.

“Ove ruke su ti se sviđale prije..”

“Više mi se ne sviđaju..” uzvraćem.

“El što se promjenilo u ovih mjesec dana? Znam da si voljela način na koji bi te grlio. Zašto jednostavno ne priznaš da ti nedostaje sve ovo..” usnama pomiče moju kosu sa uha, toliko da na samom uhu mogu osjetiti njegove vrele usne. Dovraga zašto uvijek mora biti ovako topao..

“Promjenilo se mnogo toga Harry..”

“Što se to točno promjenilo..?”

Zašto me ispituje? Zar je upao u moju sobu samo da me ispituje. E pa od mene neće ništa doznati, iako nemam ništa posebno ni reći.

“Otiđi odavde, isti tren..” -zapovijedam.

“Što ako neću..?” - izaziva, ton kojeg proizvodi zvuči kao običan sarkazam.