TROUBLE (Episoda 98) - SEASON 2

4.4K 108 2
                                    

Elena P.O.V's

Tek kada sam bila sigurna da se Harry podigao sa kućnog praga i ušao u svoj auto, zalupio vratima, odmakla sam se od prozora. 
To je valjda to. To je jedina stvar koja ga je maknula od mene..zauvijek?! Potežem majicu još više prema dolje i okrećem se. Matt stoji okrenut leđima prema stepenicama koje vode do drugog kata i govori.
"Da li se mogu sada okrenuti?"
Već mi pogled luta prema odjeći koju sam skinula. Moram se odjenuti i vratiti mu majicu. Nema šanse da me vidi ovako razodjevenu. 
"Čekaj.." užurbano uzimam majicu u ruke. Skidam njegovu, navlačim je na sebe..također i hlače. Matt je i dalje stoji okrenut leđima, to radi otkad smo napravili plan. Jedini plan sa kojim sam Harrya uspjela otjerati odavde.
"Misliš da smo napravili dobru stvar Davisice?" pita me. Zatvaram zip na hlačama i govorim mu da se okrene pa to i radi. Prolazi pogledom preko mene pa na majice koju držim u ruci i ja mu je bacam da se odjene.
Isklesani mišići, torzo i hlače spuštene skroz preko kukova gdje mu se ocrtavaju crne bokserice. Auu. Koliko sam toga odbila. Moguće da ću se kajati cijeli život zbog toga.
"To je jedina stvar koju sam mogla napraviti. On ne želi djevojke koje..hmm" razmišljam hoću li točno citirati Harryevo pravilo pa nastavljam.
"Uglavnom. Harry ne voli kada netko dirne djevojku iza njega. I sada misli..da si ti..znaš" pokazujem na njega rukom
"On misli da si ti spavao sa mnom. I nema šanse da me više..poželi"
Uf. Jedva sam ovo rekla na točan način.
"Smješan je taj lik" Matt na kratko govori pa oblači majicu dok ga ja promatram. Nije da želim da je obuče na sebe..ali trebao bi otići odavde..tako da je to jedino rješenje.
"I nisam imao pojma da je to taj bivši koji je pobjegao od tebe. Pa što sada hoće?" pita me i usput namješta do kraja majicu.
Zbogom ti mišići skriveni ispod nje.
"Ne zna ni on to je najveći problem. On ne zna što bi od svoga života pa je opet došao mene zajebavati. Uglavnom nije ni bitno. To smo rješili i ...želim ti zahvaliti zbog pomoći" tako sam nesigurna dok pričam
"Hej" smješi se. "Kako god želiš Elena. Nije da ne bih želio sve ono od maloprije..ali pošto ti ne želiš. Poštujem to"
Ljubav mog života. Točka.
"Nije da ne želim" iskrena sam , pa nastavljam "Nisam takav tip djevojke. Ne volim odmah ići na drugoga..treba mi vremena. I znam da smo se maloprije ljubili na ovoj fotelji i to je čak bilo malo previše, ali.." nervozna sam , čak je i on to primjetio pa me prekinuo
"U redu je , shvatio sam. Znaš da možeš.." opet se smije pa i ja to radim sa njim jer sam nervozna. Nije da volim pričati o sexu sa njim..sa bilo kim. 
"Elena možeš me nazvati kad god želiš. Ne treba to biti ovo.." sada pokazuje rukom na fotelju, dajući mi do znanja na što misli.
"Možemo razgovarati, otići negdje vani, popiti kavu..pogledati film. Tu sam kao prijatelj, okej? I ako te opet bude gnjavio. Javi mi i ja ću to srediti sa njim"
Klimam glavom i kada sam nesigurno prošla pogledom preko prostorije u kojoj smo se nalazili, Matt me na kratko grli , iznenadivši i mene i njega.
"Misliš da je plan bio dobar?" pitam.
"Predobar. Moja majica na tebi..bila si poprilično uvjerljiva kada si rekla da smo spavali skupa. Misliš da je povjerovao?"
"Jest." govorim isti tren. "Mislila sam da će ući unutra i polomiti i tebe i cijelu kuću..ali prošlo je dobro. Sada sam mirna što se tiče njega" odahnula sam, nasmijavši se.
Oduvijek sam smišljala poprilično dobre planove i još je moja gluma dominirala. Plan kako 'izbaciti Harrya iz svog života zauvijek' je rješen.
"Hoće li te sada gnjaviti na treningu?" pita me.
Nadam se da me poslušao i dao otkaz. To isto govorim Mattu a on nesigurno klima glavom. "Okej onda..ovo je bila luda noć, bolje da pođem odavde" otvara vrata i još jednom gleda u mene. Moja nesigurnost i nervoza koja je prevladavala otkad je Harry pokucao na ova vrata nije se niti malo smirila, čak je i viša. Matt je to primjetio!
"Čujemo se Matt" pozdravljam ga i on napušta moju kuću.
*
To je valjda bilo to. Idući dan kojega sam provodila na fakultetu bio je neobično miran, sve dok kao i obično nisam ostala zadnja na predavanju Gospodina A i strpavala svoje bilješke u torbu. Svaki put kasnim i onda se dogodi da na kraju završim u svađi sa tim starcem..stvarno ne želim dovesti sebe opet do toga da mu pokažem srednj prst kao i prošli put.
Gledam ga ispod oka kako polagano skuplja papire na stolu, zatvara prezentaciju i skida naočale. Nismo 'razgovarali' dosta dugo i ja kao ja..nisam to željela, no njegov kašalj zaustavio me na pola puta prema vani tako da sam opet bila primorena da se okrenem.
Znala sam da što god napravim , kažem neku lošu riječ..to neće utjecati na moje izbacivanje sa fakulteta jer bi ga opet moja majka natjerala da nikome ne kaže za moje ponašanje.
Eh.
"Kolegice Davis!" glas mu je miran, ali znam da tu ima nešto puno više..samo skriva.
Vrlo rado bih mu rekla "Što je" na onaj grubi, divljački način ali samo glumim da sam pristojna i pokušavam se smiriti u sebi, pa govorim.
"Izvolite Gospodine A..Anderson"
U zadnji trenutak sam se sjetila njegovog punog prezimena!
"Nije ništa u vezi fakulteta ni ispita ovo je više..privatan razgovor" miran je i dalje.
"Što trebate?" sada mi je glas mrvicu jači..čisto jer znam na što se odnosi taj privatan razgovor. Sada stavlja one iste naočale natrag na oči pa me odmjerava.
"Danielle želi da te vidi. Prenijela mi je da bih voljela da se pojaviš na večeri ili čisto da dođeš posjetiti nju i dijete"
Smijem se.
Što ću drugo.
Moja majka nije naivna. Ona zna da to derište i nju ne bih nikada vidjela. Zašto se uopće trudi nešto postići? Zar me ne poznaje?
"Zašto bih to željela? Ona zna..da je mrtva u mom životu. Ne postoji. To je sve" mašem rukom. Dajem do znanja koliko me jednostavno nije briga za nju..
U redu majka mi je..trebala bih se ponašati bolje prema njoj..ali iskreno ruku na srce. Jebe mi se za nju.
"Možda želi priliku Kolegice Davis"
I ona želi priliku..što je sa ovim ljudima? Zar oni u meni vide osobu koja daje prilike? Očito ne..
"Zar vi mislite da nije kasno za te prilike. Da li bi vi dali priliku svojoj vlastitoj majci koja vas je napustila, otišla drugome i dobila sa njim dijete?" pitam ga izravno.
Ne gledam ga kao profesora trenutno.. u mojim očima je samo prolaznik..netko tko je upravo taj čovjek sa kojim je moja majka otišla i ostavila mene i oca.
"U redu. Vjerojatno ne bih" iskren je. Prvi put da je dobio od mene bod. To je dobro?..valjda..
"Ali bih bila jako sretna da dođete posjetiti dijete. To dijete nije krivo za ništa što se dogodilo, on je nevin..i možda bih trebala dati priliku svojemu bratu"
Bratu?
Mislim da sam tek sada doznala da je moja mama rodila..muško?!
Svejedno je derište..muško, žensko...derišteeeeeee!
Puhnula sam, na trenutak zamišljeno prošla preko ogromne ploče iza njegovih leđa.
*"Da li želite da dođem kod vas i zadavim i to dijete i vas?"
Šokiran je! Dajem si peticu u sebi..ma ne jednu deset petica zbog njegovog šokiranog lica.
"Ne razumjem kolegice Elena. Vaša mama je jedna jako pristojna i odgojena žena..gdje je preskočila u odgoju vas?" ljubazno pita ali ne skida šokiran izraz lica.
Ubila sam ga sa zadnjom rečenicom.
"Vidite..nije me odgojila. Većinu vremena sam odgajala samu sebe i mislim da sam zadovoljna kakvom sam ispala. Napravila sam poprilično dobar posao, a ona je ta.." shvaćam da pomalo gubim interes za razgovor.
"Vi ne poznajte nju na dobar način, nakon nekog vremena..shvatit će te što vam govorim. Možda mi je mama..ali je jedna obična kuja..ništa drugo"
Opet je šokiran.
"Znate. Ja gubim svoje dragocjeno vrijeme sa vama .Naš razgovor nikada nije uspio..najbolje da odustanemo zar ne?"
Napokon pametno nešto od njega.
"Vidiš. To ja cijelo vrijeme govorim. Molim vas da se ponašamo kao profesor i student. Ne spominjite mi nju, ni vašu vezu sa njom..a pogotovo to vaše derište. Ja emam veze sa vama. U redu?"
On isti trenutak klima glavom i slaže se.
Pa napokon da se on i ja slažemo u nečemu..
*
Grace P.O.V's (napisano samo zbog onih koji vole njih dvoje, ostatak slobodno preskočite jer nema veze sa radnjom ni Helenom)

Prsti mi šetaju po vrhovima knjiga u staroj fakultetskoj knjižnici. Skroz na kraju knjižnice čitam naslove najvećih svjetskih djela i planiram si uzeti nešto za čitanje.
Kao i Zayn.
Stoji malo dolje od mene i kašlje zbog prašine, dok otvara jednu od knjiga i ja se počinjem smijati. 
Zayn, knjižnica, fakultet..knjiga? 
To uopće ne ide skupa.
"Ovo sranje od knjige ima 987 stranica . Tko može ovo čitati?" kihnuo je u trenutku kada je stavio nazad knjigu u policu i ja sam se opet nasmijala.
"Ja to čitam. Te knjige su dobre Zayn..trebao bih mali i ti čitati" provociram.
On se naslanja leđima od policu pa govori.
"Ja imam bolju ideju"
"Uzeo bih upaljač iz džepa i sve bih ovo zapalio"
Podigla sam glavu iz knjige.
"Još to samo jednom kaži. Bože! .. Nekada si tako nemoguć" okrećem ljuto leđa i vraćam knjigu na policu. Sada sam ljuta na njega.
"Hej malena. Nisam tako mislio..znaš" približava mi se sa leđa pa brže-bolje stavlja svoje ruke oko mojeg struka i svojim nosom mi miluje vrat.
"Ti uvijek misliš ono što kažeš.Znaš koliko volim knjige i još kada mi ti to kažeš. Naljutim se"
"Znam Grace.A također znaš da ja kažem puno gluposti. Bar si me ti najbolje upoznala tokom ovih mjeseci" nos sada približava ispod moje kose pa zatvaram oči, uživajući u pažnji koju mi pruža.
"Znaš da ono još vrijedi" govorim mu pa milovanje nosom prestaje.
"I što će se dogoditi ako ne uspijem diplomirati? Da li to znači da ćemo ti ja završiti?"
Isti trenutak klimam glavom.
To je ono nemoguće o čemu sam pričala sa njim. Znam da je to nešto najgore što sam mogla tražiti, ali i ono što je on meni napravio je nešto najgore što se može napraviti jednoj djevojci.
"I kako da to napravim? Ja nisam baš pametan za faks. Idem ovdje samo da te mogu gledati i uživati sa tobom..nije da nešto želim, diplomirati"
Poljubio je moje rame zbog čega sam dobila laganu vrtoglavicu pa se zadržala rukom od policu da se ne izvrnem na njega. U knjižnici je takva tišina..jedino što se čuje je Zaynovo tiho disanje i zvuk poljubaca koje daje mom ramenu.
"Oh..malena. Dala si mi najveću moguću kaznu koja postoji" smješi se.
"Zaslužio si. Poslije svega.."
"Nemoj mi to spominjati. Naježim se kada se sjetim što smo do sada ti i ja mogli imati da nije bilo one glupe oklade. To je nešto što neću prežaliti nikada"
Bar se malo popravio..
"Ajde idemo odavde. Uzet ću si jednu.."
Prsti su mi na knjizi , ali on automatski pomiče prste sa knjige pa šapće "Kada ćeš mi dati malena? Jebenih godinu dana..nisam..znaš. Lud sam dolje"
Ušutkala sam ga isti trenutak. Svaka riječ se čuje u ovoj knjižnici, koliko god da smo daleko.
"Zaslužio si to znaš i sam.."
"Nemoj me tako kazniti. Okej je da moram diplomirati kad i ti, ali ne..dodirnuti te na pravi način i ne gledati te kako svršavaš dok se ja mičem u tebi . To je kazna Grace. Najgora moguća kazna"
Dugi hladni val počeo se širiti mojom kralježnicom.
"Nemoj..ja.."
"Shh" ušutkiva me. Šapat mu je tako seksi. Nikada još nisam čula muškarca koji šaptom može probuditi svaki uspavani dio mene.
"Ovdje..u knjižnici. Daj mi 5 minuta svog vremena. Kunem ti se nećeš zažaliti niti jedan minut vremena provedenog sa mnom"
Oči su mi šokirane.
"U knjižici.. da li se ..čut će nas netko Zayn?" već gledam ispod police da slučajno netko ne čuje ili ne vidi nas dvoje.
"I bolje da čuje. I želim da čuju svaki uzdah kojeg ti budem pružao..jer ću ja za to biti zaslužan malena"
"Šališ se zar ne? Jesi vidio na ulazu knjižičarku. Prijavila bih nas policiji isti trenutak"
Još jače se smije a ja ga laktom udaram u trbuh.
"Njoj fali sexa. Mogla bih nam se pridružiti..podučio bi je nekim stvarima"
U tom trenutku kroz cijelu prostoriju lomi se moj i njegov osmijeh, ali kada je vlažnim usnama prešao preko moje ključne kosti i tu se dosta dugo zadržao. Moj osmijeh je prestao. Drhtim u naručju a sitna brada koju nije brijao par dana..počinje me škaljkati po vratu i tjera mi disanje na viši stupanj.
"Hoćeš onda?" pita me.
"Što točno?"
"Malena..samo želim vidjeti tvoje lice dok budeš svršavala. To je sve. Nećemo se sexati..uradit ću ti nešto drugo. Nešto ljepše"
Zainteresirano podižem glavu prema gore..dok Zayn uvlači ruke ispod moje suknje, miče gaćice sa strane i tiho šapće.
"Točno ovdje.." prst mu blago okrniva moj klitoris a ja naslanjam glavu na njegovo rame "Točno ovdje ću te zadovoljiti..jesi spremna?"
Klimam glavom.
"Tako si mokra jebote. Kada se to dogodilo pa nisam te ni dotaknuo još" 
"Budi pažljiv molim te..nikada mi to još nitko nije radio"
"Osim mene..ja ću biti prva i posljednja osoba koja će ti ovo raditi Grace. Obećajem ti"

Elena P.OV.'s

Imala sam malu nadu da će osoba koja će nastaviti trening sa mnom biti Matt, ali kada sam točno u 14:00 otvorila vrata dvorane broj 23, moje nade su pale u vodu.
Harry sjedi na klupi na kojoj ja sjednem da promjenim tenisice i u ruci drži polupraznu bocu sa viskijem.
Glava mu je naslonjena na zid a oči zatvorene..tek kada sam namjerno zatvorila vrata, reagirao je na zvuk. Otvara oči a ja već sa ulaza govorim.
"Ja tebe uopće ne razumjem Harry. Došao si da radiš i počeo si se već drugi dan opijati na poslu. Jako lijepo od tebe"
Nervozno stavljam torbu na pod i namjerno udaram sa njom još više, dajem mu male znakove da reagira na mene.
"Jebe mi se. Raditi ću što ja želim" ispija još jedan gutljaj iz boce..taj isti gutljaj završava preko njegove brade i par kapljica pada po njegovoj crnoj majici.
"Okej..radi što želiš, ali ne ovdje. Zašto uostalom nisi dao otkaz?"
"Jer neću" već otvara oči i podiže glavu visoko prema meni.Kunem se da mi se zavrtjelo ispred oči, ali sam zaustavila svoj pad..čvrsto stegnuvši noge.
"Zašto onda piješ?" glasno pitam.
Ne marim što iza ovih vrata ima ljudi koji također treniraju..ne marim što će nas možda čuti glavni čovjek i dati mu otkaz..jer je čovjek kojega je zaposlio drugi dan došao pijan na posao sa bocom u ruci.
"Jer mi se pije. Isto kao što se tebi jebe sa drugima"
Ukočila sam se na mjestu..kada je njegov pogled posao još dublji na meni. Odmjerava me od glave do pete i tako iznova. Osjećam se tako nesigurno..tako da bi mu iste sekunde dala šamar.
"To nije tvoj problem."
"Onda nije ni tvoj što pijem.."podiže bocu u zrak prema meni i opet ispija.
"Da. Imaš pravo. Nije moj problem. Ali ako ćeš već biti ovdje i raditi..onda se bar ponašaj normalno, mogao bi dobiti otkaz"
"To ti i želiš zar ne? Želiš da me potjeraju kao zadnje smeće..tako da bi mogla uživati sa onim idiotom koji te nije uopće zaslužio"
Opet ispija..stvarno želim mu uzeti bocu iz ruke, ali zaustavljam se u zadnji trenutak.Možda je ovo dobra stvar, možda je dobro da ga izbace odavde..napokon će nestati iz mog života zauvijek.
"Kao ti si me zaslužio" pušem, uzimam torbu sa poda i tražim u njoj mobitel. Provjeravam koliko je sati pa govorim.
"Okej ti si pijan..najbolje bi bilo da ja odem odavde.Mislim da nisi.."
"Koliko dugo je bio u tebi" prekida me i sada mi pogled sa mobitel pada točno na njegovo pijano lice.mislim da mi je srce poigralo u tom trenutku, ali na loš, odvratan način.
"Što?"
"Koliko dugo je bio u tebi Elena?" opet on.
Usta su mi otvorena a mozak mi se zaledio..ma kakva su mu ovo pitanja.
"Jesi ti normalan? Pa..čekaj ti misliš da bi ti ja odgovorila na takvo nešto?" smijem se..ali nije ovo smijeh samo sam nervozna jer me pita takve bedastoće.
"Jebote..kaži mi koliko te dugo jebao. Zar je takav problem da mi odgovoriš?" stavlja bocu sa strane i podiže se. Kunem se da ću ga zveknuti sa bilo čim..samo ako mi se približi .
"Dugo..previše. Jeli to želiš da ti kažem?" govorim mu a Harry snažno psuje.
"Jeste koristili zaštitu?" nastavlja.
"Jebote..nisi mi ti mama Harry. Zašto bi ti trebala odgovoriti na takva pitanja?" derem se na njega. On ne može ni stajati na nogama..
"Kaži mi jeste li koristili zaštitu" opet on.
"Jesmo"
Čvrsto stiskam svoje šake , stvarno ću ga udariti ako nastavi sa ovim.
"Da li te je doveo do orgazma na način na koji te ja dovodim...kada te jebem?"
Još jedno ovako odvratno pitanje. Udarit ću ga.
"Što hoćeš od ovoga Harry? Jebote..pitaš me pitanja koja me ne bih pitali ni moji roditelji. Ponašaš se kao moja mama ,idiote"
Ustvari. Čak me ovo ni ona ne bi pitala..i da bi propala u zemlju od srama.
"Misliš da ću se pomiriti sa činjenicom da je taj kreten dodirivao moju djevojčicu. Isuse Kriste" stavlja šaku na čelo i udara par puta. Mislim da je ovo njegov vrhunac.
"Njegove ruke na tebi..njegov (..) u tebi, usne na svim mjestima koje sam ja prvi dodirivao, ljubio..šaptao ti. Što misliš da je meni lako znati da je netko to sve iza mene napravio?"
Tu smo znači.
Da li napokon dolazimo do toga kada govori da me više ne želi..jer je netko drugi probao sve iza njega?
"Hoćeš prestati?" pitam.
"Neću Elena. Jebeno neću prestati..jednostavno ne mogu to prihvatiti. Ne mogu vjerovati da si ti takva..da bi samo tako spavala sa drugim, poslije svega što smo ti i ja prošli. Ja sam taj znaš.." gleda u mene a oči mu se šire od pritiska pa nastavljam.
"Ja sam taj koji te uveo u taj svijet. Taj koji te naučio toliko mnogo stvari i ti mi zahvaljuješ na ovakav način"
Pridržava se uz zid a prst neprestalno leti prema mom smjeru, dok me opominje. Ma kako se usuđuje..
"Što si ti mislio da ću spavati sa tobom do kraja života? Nakon što si me napustio..ti si mislio da ću ti ostati vjerna? U kojem ti jebenom vijeku živiš?" psujem
Iako nisam spavala sa Mattom. Ovo prolazi svaku granicu normalnosti.
"Voliš me Elena, isto kao što ja volim tebe. On ti ne može dati ljubav Elena. Ne može ti dati sve ono što ti i ja dajemo jedno drugome. Kako to ne možeš shvatiti?"
Planiram se nasmijati, ali odustajem. Pogled držim prikovan na njemu i ne znam što bi u tom trenutku odgovorila pa govorim prvo što mi pada na pamet.
"Ne tražim od njega ljubav. Jebeš ljubav, jebeš voljenje. Trebam ono što kod tebe ne mogu pronaći..a to je povjerenje. Naš odnos je pun laži, nepovjerenja. Što misliš da bi tako mogli funkcionirati. Odgovori mi da li bi mogli?"
Dala sam ga na razmišljanje, iako nisam sigurna da li on može uopće razmišljati ovako pijan dok blebeće gluposti.
"Sada sam slobodan, više nema.." zaustavio se, maše rukom i vadi ključeve iz džepa "Pokušao sam, bolje da odem odavde. Vjerujem da neću ništa postići od ovog razgovora"
Zapljeskala bi mu..ali ipak neću!
"Napokon nešto pametno od tebe, sad te molim da odeš odavde..nikome nisi potreban"
Od njega nema odgovora. Tek kada je uzeo svoju torbu sa poda i pokušao se pomaknuti, shvaćam da nema šanse da mu dopustim da vozi. Koliko god se ljutila na njega i neopisivo ga htjela izbaciti kroz prozor..neću mu dopustiti da vozi
"Daj mi te ključeve" približavam mu se i penjem na prste, hvatajući ključeve od automobila.
"Što će ti to?"
"Ja ću te odvesti. Pijan si .."gledam u njega, pokušavam pronaći neke pametne riječi "Može ti se nešto dogoditi i ja bi bila kriva. Gdje trebaš ići?"
Tiho se smije
"Ipak brineš za mene"
Kunem se da mi je srce tako brzo poskočilo da mi je trebalo par trenutaka da bi napokon normalno počelo kucati.
"Samo ću te odvesti, gdje trebaš ići i ja ću uzeti taxi. I ne brinem za tebe niti malo, čak bi voljela da crkneš..znaš"
*
*
"Samo ću ti otvoriti rata od stana i idem. Ne možeš stajati na nogama" uzimam ključ iz njegove ruke pa oboje ulazimo u dizalo.Adresa koju mi je dao dovela nas je točno do zgrade, čini mi se da Harry sada živi u normalnim uvjetima. Onaj podrum koji je sada pretvoren u noćni club je zamjenio normalnim stanom.
To je još jedna od promjena za koje sam doznala.
"Odakle ti lova uopće za stan?" 
otključavam vrata stana pa se se okrećem i gledam kako mu pogled luta po hodniku ali ne odgovara mi ništa . Cijelo vrijeme dok smo se vozili nije progovorio niti riječi, što je ustvari bilo i dobro..ali neobično njemu. Inače sam navikla da slušam njegovo blebetanje.
Odustajem od njegovog odgovora.
"Hoćeš ući?" otvaram vrata, vadim ključ iz brave i pružam ga, ali on u tišini prolazi ispred mene, ne uzima ključ nego samo ulazi u stan.
Valjda bi i ja trebala ući?
"Hoćeš uzeti ovaj ključ?" ulazim za njim i prvo što sam primjetila je urednost stana. Sve je tako drugačije, novo, mirnije..ljepše.
Zamislivši u glavi stari podrum i ovaj stan u kojemu sad živi, moram priznati da sam zadivljena. Ovo nije onaj Harry sa početka ..nakon 7 mjeseci, promjena je znatno vidljiva. Moram priznati da sam zadivljena. Stavljam ključ na stol i još par trenutaka stajem da mogu pogledati u svaki kutak njegovog stana.
Slušam kako Harry šuška ključevima , ali ja se ne obazirem. Tako sam izgubljena ovdje..tako prokleto miriše na njega, čitav stan. Par fotografija stoji pokraj televizora i tek kada sam zakoračala malo bliže, vidim svoju sliku u okviru. Uzimam je u ruke i točno mi dolazi pred oči kada se ova slika dogodila. Slikano je prije par mjeseci u podrumu, u njegovom krevetu..probudio me je zvuk mobitela i u trenutku kada sam pospano otvorila oči, on me slikao. Spremam okvir i ne želim komentirati zašto i dalje drži moje slike u stanu, tek kada sam se okrenula okolo.Gledam ga kako stoji naslonjen na leđima i gleda točno u mene.
"Čuvam svaku tvoju sliku Elena"
iskreno, zadrhtala sam.
"Tvoje slike sve ove mjesece su bili jedini spas da pobjegnem od užasne stvarnosti u kojoj sam se nalazio. Ti nasmješena na slikama je nešto što sam želio vidjeti i kada se vratim. Isti onaj osmijeh kojega si imala kada smo bili zajedno..gdje ti je nestao osmijeh, Elena?"
"Zar ti moram odgovoriti na to pitanje? Znaš i sam moj odgovor Harry"
Moj osmijeh je nestao onaj dan kada sam plakala za njim, kada sam prvi put iskreno, povrijeđeno zaplakala pročitavši ono pismo. Kako se usuđuje pitati me gdje mi je osmijeh? Kada je on kriv za sve.
"Zašto sada nemaš taj osmijeh? Kažeš da ti se sviđa drugi, spavaš sa njim. Zašto nemaš osmijeh Elena? Ako te on toliko usrećuje..zašto se ne smiješ kao i kada si bila sa mnom?"
Da li sam ja to uhvaćena ? O ne! Mogu ja to..mogu ostati čvrsto nogama na tlu i ne dopustiti mu da me sa tim prokleto,dobrim rječima vrati na početak.
Hladna Elena je prokleto dobra glumica.
"Možemo prestati pričati o mom osmijehu? Moram ići kući" čvrsto stiskam torbu u ruci i stajem pokraj njega sa namjerom da otvorim vrata, ali on namjerno leđima stiska vrata i bravu i ne želi se pomaknuti.
"Hoćeš me pustiti da odem ..odavde?" dižem ruku u zrak i dajem mu do znanja da se odmakne od vrata, ali on i dalje ostaje pri svome.
"Elena ne ignoriraj moje pitanje. Kaži mi zašto se ne smiješ kao što si to radila i sa mnom?"
I dalje..
Odlučujem podignuti glavu prema gore. Pogledati ga točno u oči i kazati nešto hladno, ali ipak samo govorim.
"To nije tvoj problem. Uostalom! Zašto uopće razgovaraš sa mnom? Mislila sam da si odustao od mene, saznavši da sam spavala sa drugim.Sjećaš se da sam sada potrošna roba koju je drugi isprobao. Više ti ne odgovaram takva, zar ne?"
Umjesto da kaže 'imaš pravo' iduće riječi koje mi govori vraćaju me na sami početak..početak početka.
"Ti to ne misliš ozbiljno, zar ne? Jebote..volim te Elena, zaljubljen sam u tebe. Što misliš da ću samo tako odustati od tebe? Možda sam želio..i možda sam mislio da je završeno između nas. Ali ne" čvrsto gleda u mene.
"Oprostit ću samome sebi da si spavala sa drugim i da sam ja kriv za to, iako me neopisivo boli, iako sam prokleto ljubomoran na toga gada koji te usudio dodirnuti. Ali volim te i opraštam tu pogrešku . Borit ću se za tebe, borit ću se čak i sa njim. Želim te vratiti u svoj život. Opet"
Želim nešto reći..ali on me prekida pa nastavlja 
"Znam da mi nećeš oprostiti samo tako..ali ti znaš da ja bez tebe ne mogu živjeti. Da li znaš to?"
Promjena ponašanja otkad smo ušli u stan, znatno je vidljiva na njemu. Mogla bi se zakleti da je drugačije stvari pričao u teretani. Ali sada..ovaj drugačiji , mirniji Harry gleda u moje lice tako spokojno ali ja se i dalje ne dam. Iako prokleto znam da moj plan sa Mattom uopće nije vrijedio.
"Ne znam na kojemu jeziku ti moram ponoviti sve ono što sam ti rekla. Umorna sam od igranja mačke i miša. Ne znam dokat ćeš me moliti za oprost..ali znaj da ti ja nikada ama baš nikada neću oprostiti"
"Jesi sigurna?" nekako pobjednički izvija osmijeh na lice pa se pitam 'koji vrag'
"Da. Jako sam sigurna" govorim.
"Okej onda ću se potruditi da ti promjenim mišljenje" kada sam ga htjela pitati na što točno misli, gledam kako zaključava vrata od stana, uzima ključ i sprema ga u džep hlača.
Hm? Trebala bi otići odavde..ali?
"Zašto si zaključao vrata? Hožeš li ih otvoriti jer bi otišla odavde" on prolazi pokraj mene pa na trenutak zastaje i okreće se.
"Nećeš ti nigdje odavde otići. Imamo vodu, hranu..sve potrebne stvari za preživjeti par dana. Neću ti dati da izađeš iz stana dok ti i ja ne porazgovaramo normalno kao dvoje normalnih ljudi. Okej El?"
Smješka mi se kao najveći kreten i ja mu već dolazim u susret i pružam ruku "Ozbiljna sam Harry, daj mi taj ključ. Ovdje neću ostati sa tobom ni sekunde"
Harry sa osmijehom vadi ključ iz džepa, gleda u mene..dok proteže ruku prema prozoru, otvara ga i baca taj isti ključ kroz prozor.
Usta mi stvaraju oblik O.
Zašto je to napravio..pa kako ću..kako ću izaći odavde?
"Mislim da se povijest ponavlja djevojčice. Jer sam te upravo oteo. Opet. Ups"

TROUBLE ! by Valentina B.Where stories live. Discover now