TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 51)

( posljednji nastavak 1 sezone)

Harry P.O.V's

Cijelo vrijeme tokom vožnje, Elenine misli bile su negdje daleko. Gledala je u jednu točku I svakih par minuta, uzdahnula bi. Znao sam da je osjećala grižnju savjesti, bijeg od roditelja nije bio dobro rješenje, ali bio je odmor.. Želim je kraj sebe, želim da mi vjeruje kada joj ispričam sve što se događalo u mojoj prošlosti. Nisam znao kako će prihvatiti istinu kada joj kažem da sam ju poznavao godinu dana, da sam pratio svaki njen trag, pokret, sve što je radila, gdje je izlazila, s kim se družila. Ona je bila jedna od njih, ona djevojka koja je trebala biti iskorištena.

“Elena, jesi sigurno dobro?” - otvorio sam vrata mojeg novog automobila, pokušavao sam joj pomoći, ali nije prihvatila.

Elena Davis nikad ne prihvaća pomoć, to sam davno shvatio. Mahnula je rukom, kao potvrđujući mi da je dobro, no znao sam da laže. Izgledala je jako blijedo I promrzlo. Njena duga kosa padala joj je preko golih ramena, njene haljine.Zima joj je, kada sam uhvatio njenu hladnu ruku shvatio sam da treba nešto moje tople odjeće.

“Samo bi trebala jedan topli tuš I osjećat ću se okej” - začuo sam njeno šaptanje, kada sam otvarao škripava vrata od ovog jebenog podruma.. Moram ju odvesti odavde, ne mogu prihvatiti da živi u ovom jadnom, hladnom I prašnjavom podrumu, ona ne!

Zastala je kraj dugog ogromnog ogledala preko puta moje sobe I pogledala se. Oči su joj crvene, iako nije plakala. Lice joj je blijedo I samo čekam kad će zaplakati. No znao sam da neće. Ona nije bila takav tip djevojke. Elena nikada nije plakala, I to je bilo nešto što sam volio kod nje.

“Izgledam odvratno” - promrljala je, prstima je pokušala rasčešljati svoju kosu te popraviti šminku na licu. Nije izgledala odvratno, bila je predivna kao I inače. Spontano sam se nasmješio, shvativši da me ošinula pogledom, vjerojatno misleći da se rugam njenom izgledu.

“Izgledaš predivno kao I inače , ne trebaš se uopće brinuti” - rekao sam joj. Ništa mi nije odgovorila, zastala je na sred hodnika I okrenula se prema meni.

“I što da radim sad? Moj fakultet, moja budućnost , sve je propalo” - spustila je glavu na pod I pomalo teško uzdahnula. Tužna je , jako.

“Hejjj...djevojčice” - približio sam se svega par koraka I maknuo joj pobjeglu kosu sa lica. 

Pogledala me, očekujući moje riječi.

“Imam dovoljno love za oboje, ići ćeš I dalje na fakultet, odsad ću se ja brinuti za tebe” - oblizao sam svoje usne, te uhvatio cijelo njeno lice tako da joj mogu pogledati oči.

“U redu?”

“Ne mogu to prihvatiti, ne želim ovisiti o nekom muškarcu. Pronaći ću neki po......” - nisam joj dao da do kraja izgovori. Svoj prst stavio sam na njene usne I prekinuo je. Usne su joj zaista suhe I poželim ih poljubiti..Samo se trebam koncentrirati kraj nje. Želim da mi vjeruje, to je sad najbitnije. One moje prljave misli koje imam o njoj svaki dan ostavit ću negdje sa strane I posvetiti se svojoj ozbiljnosti. Nisam baš bio neki ozbiljni dečko, ali kad se radilo o Eleni, potrudit ću se.

“To je u redu. Ali dok se ne snađeš, dat ću ti lovu I sve što ti treba. Rekao sam ti da kod mene možeš imati što god poželiš. Dat ću ti sve što želiš Elena, samo te trebam tu pored sebe I to mi je dovoljno od tebe”

Mahnula je glavom, dajući mi do znanja da se ne slaže sa mnom, u trenutku kada je pokušala otvoriti usta, prestigao sam ju I nastavio govoriti.

“Bitna si mi Elena, užasno bitna...Jedina djevojka kojoj sam dopustio toliko toga. Samo trebam od tebe da mi vjeruješ. Otići ćemo iz ovog podruma, pronaći neki sigurniji smještaj. Pokušaj se prilagoditi meni. Znam I sam da sam nemoguć, da se slabo kontroliram I da mjenjam raspoloženja ali potrudit ću se da se osjećaš sigurno uz mene. Dobit ćeš sve što poželiš I dajem ti slobodu da me nastavljaš izluđivati I svađati se kad god stigneš” -