TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 86) - SEASON 2

Nova bujica mučnine u trbuhu, doslovno me reže. Ruka mi je crvena od stiska I onda onako grubo kako najbolje znam guram ga od sebe “Odjebi od mene I pusti me” režim. Već sam na dobrom putu da pobjegnem odavde. Da..činim ono u čemu sam najbolja. Bijeg je jedina stvar koja me još niti jednom nije iznervjerila. Na trenutak gledam u onaj jebeni wc-e I u glavi imam najgore scenarije. Što sada rade...pa zar nije jasno Elena? On će spavati sa njom da tebe spasi.. On će vratiti sve uspomene iz prošlosti zbog tebe.

Sve je propalo..

Sve ono što smo on I ja gradili ovih dana..nestalo je! Pretvoreno je u prah. Bježim odavde. Vadim mobitel iz torbice I suznih oči tipkam broj od Grace. Niti ne znam ga napamet. Podižem glavu I užurbano razmišljam o njenom broju. Ma nema šanse da se sjetim!

Dovraga

“Trebaš pomoć Davis” Louis stoji pokraj mene I očito me cijelo vrijeme promatra da to nisam ni shvatila. Lice mu se pretvara u neki bezobrazan osmijeh a ja poželim baciti svoj mobitel na njega. “Makni se od mene, vrištat ću...makni se” usput mu prijetim dok stavljam mobitel na uho. Par puta je zazvonilo I onda čujem glas svoje prijateljice. Trenutno jedini spas da se maknem odavde. Da nestanem. Opet mi treba njena pomoć. Ovo je već drugi put.

“Hej..smiri se Elena. Daj mi točnu adresu gdje si I stižem po tebe” glas joj je zabrinut. Rekla sam joj da mi treba pomoć, da se nalazim izvan Londona I da treba doći po mene spasiti me. Mičem se od glupog Louisa koji me cijelo vrijeme promatra I zabavlja se mojim trenutnim stanjem, pa tiho I nečujno šapćem svojoj prijateljici.

“Moraš biti brza Grace..ovdje nisam sigurna. Molim te dođi što prije” stavila sam ruku preko usta, tako da mogu prekriti svoju jačinu glasa.

“Isuse..Elena uvijek upadaš u neke nevolje. Moramo ozbiljno popričati kada se vidimo. Moraš se opametiti”

“Nemoj mi držati bukvicu.Sada mi to nije potrebno” puhnula sam na slušalicu I totalno zaboravila da se iza mojih leđa nalazi taj kreten

“U redu. Dolazim..pošalji mi u poruci točnu adresu ili lokaciju..pokušat ću doći što prije” 

Što prije? To je nemoguće..Kada smo Harry I ja išli ovdje trebalo nam je više od sat vremena da dođemo. Znači I njoj otprilike treba toliko, u to vrijeme može Harry izaći I tražiti me..ne želim ga vidjeti. Ne mogu ga pogledati u oči..Grace me trenutno ne može spasiti..On može..taj idiot iza mene koji se cijelo vrijeme cereka.

Moram tražiti njegovu pomoć? “Grace, pronašla sam prijevoz. Ipak nemoj dolaziti po mene..čujemo se kada dođem doma..” govorim joj u slušalicu ali ona se buni “Sa kim ćeš doći?”

“Sa jednim poznanikom. Javim ti se. Obećajem” izgovorila sam ubrzano I već poklopila ne dopustivši joj uopće da kaže nešto do kraja. Nevoljko se okrećem prema njemu I radim jednu od najglupljih stvari koje sam ikada mogla napraviti. Moje dostojanstvo je vjerojatno sada u dnu..ali taj Tomlinson je jedini spas da pobjegnem od Harrya.

“I?” Louis širi ruke prema meni. Vjerojatno je shvatio što namjeravam.. Prije nego što sam uopće uspjela izgovoriti nešto, opet sam pogledala prema wc-e I shvatila da Harry još nije izašao. Opet mi se stvara scena u glavi I trbuh mi se grči. Povratit ću.

“Odvedi me natrag u London. Moram pobjeći odavde”

Nasmijao se glasno pa onda izgovorio “Što ja imam od toga?” počešao se po nosu I još glasnije se nasmijao. Koji vrag je toliko smješan? Vjerojatno činjenica da me vidi poraženu I skoro uplakanu. Sigurno je to “Ne znam. Što uopće želiš?” pitam nervozno. Sada Louis nekako zbunjeno, zamišljeno gleda u mene pa tiho govori