TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 71) - SEASON 2

Pjesme

Halestorm: Im not an angel

Halestorm: Tell Me Where it Hurts

Glasna glazba koja je krještala iza mojih leđa I Harryev hrapavi glas kako tiho govori na vrh mojih usana 'Budi mi djevojka' budio je u meni mnogo onih pospanih, čudnih osjećaja koje sam cijelo vrijeme skrivala u sebi. Na tren se osvrćem oko sebe I primjećujem ljude kako plešu I pjevaju oko nas. Harryev pogled je nervozan I sigurna sam da očekuje moje riječi.

'Možda je vrijeme Elena. Daj ajde ne budi takva tvrdoglava glupača I jednom mu daj šansu. Sjeti se da si mu potrebna, baš onoliko koliko je I on tebi'

Slušam svoj razum koji je ponekad I imao pravo, to moram priznat. Jebeno sam tvrdoglava I skoro uvijek mi svako pitanje završi sa 'NE' možda je vrijeme za nove, hrabre poteze. Jednom se živi, sutra može biti kasno I nikada on I ja nećemo dobiti priliku.

“Okej..želim...umm” - Harry prati pokrete mojih usana I svaka moja riječ automatski raširi njegove zjenice. Tako je nestrpljiv I ako nastavim sa ovim polaganim tempom, ubit ću ga od radoznalosti.

“El..želiš li?” - glas mu je I dalje hrabar. Ljudi se guraju pored nas I svaki put kada se par osoba oko nas progura, naslonim glavo na Harryevo rame.

“Što ljudi rade u vezi”? - derem se. Ali ne zato jer sam ljuta, jednostavno ne čujem svoj glas. Koncert je preglasan.

“Ne znam ni ja...mislim drže se za ruke, vole se I te stvari. Ali mi možemo biti drugačiji, zar ne?” 

“Kako drugačiji?” - pitam ga. Harry je isti tren slegnuo ramenima I zubima zadržao svoju usnicu. Mislim da je grize od nervoze. Baš sam bezobrazna, što mi toliko treba za odgovor.

“Elena ne znam, nisam dobar u tim stvarima. Nikada još nisam imao pravu vezu, ali možda možemo pokušati, zar ne?”

Tek kada sam dobro razmislila, ustvari razmišljanje mi se sastojalo od pitanja 'Kako da on I ja funkcioniramo u vezi' približila sam usne njegovom uhu I šapnula “Želim biti tvoja djevojka” Taj odgovor stvorio je trnce kroz svaki dio mene. Dovraga, kako dobro zvuče te riječi kada ih izgovorim na glas. Nisam nikada ni mislila da ću nekome to reći, ili da će me pitati. Mičem usne sa njegovog uha I primjećujem kako mu se širi onaj kutak usana I izvija svoj pobjedonosni osmijeh. Harry se odmiče od mene I promatram kako se okreće leđima I počinje nenormalno ludovati pored mene. Pobjedonosno skače pokraj ljudi I noge mu zadovoljno odskaču od samog poda. Ovo je valjda neki njegov način zadovoljstva ili ….misli mi odskaču kada me isti trenutak uzima u naručje I podiže . Njegove usne završavaju točno na mojima I ja se ne mogu prestati čuditi ovakvom Harryu. Još do sada nisam vidjela da je ovako bio sretan.

Zar je te riječi čekao sve ovo vrijeme? Zar te moje riječi koje sam izgovorila prije par sekundi mogu promjeniti njegovo raspoloženje. Iz onog mračnog u veselog Harrya?

“Ohh babe, nemaš pojma koliko sam sretan. Imati te kao svoju djevojku je nešto...” - opet stavlja usne na moje I strastveno me ljubi. Ne mogu doći do riječi, Harry me uzima kao da mu nije dosta a okolo možemo čuti riječi kao 'Kresni je' ili 'Pronađite si sobu' . Imao je pravo kada je rekao da su na ovom koncertu sami luđaci. Zanemarimo to što ispod ove haljine nemam ništa I što su moje gaćice u njegovom džepu. Koliko god smo bili ludi...na ovom koncertu smo jedini normalni ljudi.

“Trudit ću se užasno..kunem ti se da ću promjeniti svoj način življenja iz korjenja” - Harry mi šapće na uho a njegove ruke još me čvrsto drže u njegovom naručju. Smijem se od njegovog načina na koji me drži, ljubi. Gledati Harryev osmijeh na licu I način na koji me promatra je drugačiji. Još nikada to sada nisam doživjela ovo.