TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 92) - SEASON 2

"Prestani Grace" približavam škripavu stolicu prema njoj i guram joj rame "Hej!Vidim te. Prestani ga gledati tako..odmah" krajičkim okom promatram Zayna koji sjedi par stolova niže od nas i svakih par trenutaka se okrene prema zadnjem redu gdje sjedimo Grace i ja..i Aaron malo dalje od nas. Grace i Zayn se ne prestaju gledati! Gađat ću je sa nečim. Hoću!
Predavanje koje traje mukotrpnih 45 minuta i Profesorica Sky već dobrih pola sata priča o teorijama politike dok pola dvorane već napola zijeva. I ja među njima. Normalno!
Kad bi me netko pitao o čemu je pričala na predavanju..ne bi imala pojma! Cijelo vrijeme mi je pažnja usmjerena na ovo dvoje budala. Grace se cereka prema njemu, ali kad je ja pogledam samo spusti pogled prema papirima i počne nešto pisati. Loša glumica!
"Još jednom Grace. Samo se još jednom usudi pogledati ga" glas mi je sada na većoj razini. A jedino što dobivam od jednog studenta ispred mene je "Shh" . Ma ako mu ja dam "shh'. Glumi da sluša predavanje, vidjela sam ga prije par minuta kako je skoro zaspao na toj stolici. Ja ponavljam za njim "shhh' i sada se cijeli red okreće prema meni i gleda me čudno! Glupani..
Kidam papir iz bilježnice..koji stvara ogromnu buku i gužvam ga. Isti onaj papir leti točno na čelo od Grace i ona me nekako mrzovoljno gleda "Grace! Ne gledaj ga!" prijetim. A od nje dobivam samo neki sitan, nevin pogled ispod trepavica!
"Nisam ga gledala" nevino odgovara!
"Vidjela sam te. Cijelo prokleto vrijeme tokom sata se gledate. Što sam ti rekla" sada mi je glas još pojačaniji. Pola dvorane me promatra. Nisam ni primjetila da imam pažnju profesorice Sky koja skida naočale sa oči i brže bolje dolazi prema zadnjem redu. Pogledala me a ja sam onako nevino samo spustila glavu prema bilježnici i odglumila da je nisam vidjela.
"Gospođice Davis" glas joj odzvanja dvoranom. I ja na kratko sretna zbog činjenice da me nazvala Davis a ne Styles sa smješkom joj govorim "Izvolite"
"Hoćete malo izaći sa predavanja. Čisto da provjerite da li ste tamo u hodniku?" ljubazna je. Huh ne! Samo sarkastična i misli da sam glupa.
"Da voljela bi provjeriti da li sam u hodniku" smješim joj se i već skupljam bilježnicu i kemijsku sa stola. Podižem se! A Grace se cereka prema meni, isplazila sam joj jezik! A profesorica Sky govori
"Gospođice Cowell..mogli bi i vi vidjeti da li ste u hodniku"
Eh neka joj!
Sada smo obje izbačene sa predavanja! Ja po bilijunti put a Grace..vjerojatno prvi put u njenom životu! Čim sam glasno zatvorila vratima dvorane za predavanje. Več se derem iza njenih leđa.
"Ti i ja mlada damo..moramo razgovarati" brže-bolje hvatam korak iza nje i potežem je za rukav majice. Izbjegava me! Idiotkinja!
"Žurim Elena..moram ovaj..samo žurim" vidim kako već pokušava pobjeći a ja je isti trenutak hvatam za smeđu torbu koju nosi preko sebe i potežem je prema sebi! "Objašnjenje Grace..vidjela sam tamo sve. Nisi skidala pogled sa njega. Kao ni on sa tebe. Što se događa Grace Cowell sa vama dvoje?"
"Sa kim?"
Glumica..ona loša..nažalost!
Tupkam nogama od pločice i očekujem njen odgovor. "U redu! Uhvatila si me..gledala sam ga. Znam. Sad ćeš mi reći da sam naivna. Da nije zaslužio...bla bla bla..stvarno mi se više ne slušaju bukvice Elena" otresita je. E pa i ja sam!
"Ti misliš da se on mjenja Grace , zar ne?" pitam je pa nastavljam "Misliš da ..dovraga misliš da bi se on promjenio. Da li ti znaš što je on napravio. Koliko si patila za njim? Svoj prvi put si imala sa njim..i to na loš način. I ti..joooj zar te nisam ništa naučila Grace?" sada jače lupam nogama od beton a Grace spušta pogled skroz dolje i gleda svoje cipele. Mislim da je počela plakati.
Ohh..nisam je htjela povrijediti.
"Hej! Nije valjda da plačeš?" nakrivila sam glavu prema svojoj malešnoj prijateljici i primjetila par suza koje su se spojile do kraja njene brade. Klima glavom a ja se hvatam za glavu.
"Nisam te željela povrijediti Grace.Oprosti. Oprosti što ovako burnu reagiram...ja.." ne znam što da kažem u ovom trenutku. Mrzim gledati svoje prijateljice koje plaču..i to zbog mene.
"Znam.Samo me zagrli. Molim te" jeca .Ja isti trenutak povlačim je za rame i snažno je grlim. Zanemarimo onu činjenicu da mrzim grliti ljude. Ali..hm pa vjerojatno je Harry krivac što sam počela voljeti taj zagrljaj. On je taj koji me cijelo vrijeme grli..gdje god stigne. Što god se dogodi. Samo me smjesti u svoj zagrljaj. I misli da je sve rješeno...pa na neki način i jest..
"Dala sam mu šansu Elena. Ima jednu jedinu priliku da mi dokaže koliko mu značim. I želim to. Želim dokaze ..Molim te nemoj ovo kvarit. Znam da brineš i hvala ti na tome..ali sada nemaš razloga. Hoćeš me poslušati i ostati iza ovoga svega?" šapće mi negdje na vratu i ja isti trenutak klimam glavom.
"Oprosti još jednom. Samo ne želim da te povrijedi. Ne želim da to niti jedan muškarac napravi ni tebi, ni meni ni Alex ni niti jednoj curi na ovom svijetu"
"Znam Elena. Neće ovaj put. Obećajem! Ako vidim da opet igra nešto..ja ću njega povrijediti. Vidjet ćeš. Samo mi obećaj da ćeš ostati iza ovoga svega i ne mješati se?" sada je puštam iz zagrljaja i klimam glavom. 
"Neću se mješati. Kunem se" podigla sam ruku u zrak i obećala joj!

*
Odbila sam prijevoz sa Grace i odlučila da ću ovaj put malo uživati na svježem zraku. Vjetar mi prolazi ispod kose i tjera me da zadrhtim od hladnoće. Povlačim kapuljaču jakne prema vratu i stiskam ruke u džepovima. Poruka koju čujem u torbi tjera me da se zaustavim. Pa prolazim semafore i zastajem pored jednog od stupa tako da mogu izvaditi mobitel i provjeriti poruku.
'Dolazim popodne kući. Volio bi kada bi se ti i tvoj prijatelj pojavili na večeri. Želim da upoznaš nekoga. Nicholas'
Moj otac! Već u glavi razbijam onaj mobitel ili odlučujem za varijantu pisanja da ne želim da dođem na tu glupu večeru ili jednostavno napišem 'odjebi' ali pišem samo kratko 'Ok' i spremam mobitel u torbu. Sigurna sam da će Harry opet poluditi kada mu kažem da ovaj put moj otac želi da večeramo sa njim i njegovom ljubavnicom. Pa kud će bolje!
*
Ništa od svježeg zraka. Uzimam taxi! Govorim vozaču adresu koju ponekad i sanjam i on me iskrcava točno pored slavnog podruma..mjesta na kojemu provodim više vremena nego kod svoje vlastite kuće. Ali ovaj put vidim čupavu figuru dečka koji mi se već smješi sa ulaza i trpa ruke u džepove kaputa. Iako je skoro ožujak..u Londonu je hladno! Želim malo sunca..želim malo boje na sebi. Iako znam da je to u Londonu nemoguće dobiti. Kada nije hladno, onda je kiša..i tako sve iznova.
"Baš sam te namjeravao zvati! Kao da mi čitaš misli..." dajem vozaču novac preko prozora i zastajem točno pored Harryevog auta i smješim mu se "Moramo razgovarati" već vidim kako Harry prevrće očima pa govori.
"Svaki put dolaziš kada želiš razgovarati. Što kažeš da sve preskočimo i razgovaramo na tvom omiljenom mjestu" zadirkiva me , pa sad ja kolutam očima.
"Večeras se moraš pojaviti na večeri sa mnom. Moj otac je..."
"Nema šanse..zaboravi! Ne idem na niti kakvu večeru, pogotovo ne sa tvojim ocem" prekinuo me prije nego što sam uspjela do kraja izgovoriti. Naslanjam leđa na njegov Ford Capri pa to isto i Harry radi. 
"Ima nekoga! Tj neku..i želi da je upoznam. Molim te nemoj me ostaviti tamo samu. Ne mogu gledati očevu ljubavnicu za istim stolom" 
Harry stavlja ruku na usta i umire od smijeha "Zar ti nisam rekao da tvoj otac ševi. Znao sam! Uvijek mogu pročitati takve ljude"
"Okej. Imao si pravo. I prestani to govoriti.Svaki put dobijem cijelu sliku u glavi.A baš nije lijepo da razmišljam o vlastitom ocu i toj nekoj dok imaju sex, zar ne?" okrećem glavu prema njemu i promatram ga sa profila. Ima zavezanu smeđu maramu preko kose i pomoću nje sprječava loknice. Stvarno bi trebao razmisliti o šišanju. U zadnje vrijeme kosa mu je preduga!
"Imaš pravo. Sjećam se jednom da sam uhvatio svoje roditelje u vrijeme kada je..." sada pravi neki gadljivi izraz lica pa oboje umiremo od smijeha.
"I ja sam upravo dobio cijelu sliku svojih roditelja. Definitivno nije lijepo.." smije se
"I onda?" pitam ga.
"U redu. Idem. Ali prvo te vodim na ručak..gdje bi željela ići?" vidim kako je već izvadio ključeve iz džepa pa ga ja nekako zbunjeno gledam. Ma kakav ručak?
"Umm"
"Daj. Planirao sam negdje nešto pojesti i namjeravao sam te nazvati da mi praviš društvo. Gladan sam i hoću da ideš negdje sa mnom" već me povlači za ruku i kažiprstom prolazi preko mojeg lica pa naslanja usne točno pored mojeg čela
"Hoćeš mi praviti društvo El?" šapće
"Našao si krivu osobu za društvo. Sa mnom je dosadno..ja nisam zabavna"
"Ti mene zajebavaš zar ne? Isuse Kr..ti si najbolje društvo koje sam mogao pronaći. Znaš li ti koliko si zabavna kao osoba?"
Pa čak i znam..ja sam uvijek bila neki pokretač, zabavljač u društvu. Sa mnom nikada nije dosadno! Vjerojatno jer sam malo otkačene prirode..i moje prijateljice mogu to potvrditi!
"Znam" govorim. Harry se smije pa govori "Vodim te onda na jedno mjesto, umišljena" nije mi ni dao da se pobunim. Već sam utrpana u njegov auto i odvezena u nepoznatom mjestu.
*
Ali nije bio nepoznati smjer. Sami centar Londona i moj omiljeni i jedini restoran u kojega bi nekad pobjegla iza fakulteta i uživala u mirisu hrane.
"Kako si znao?" izlazim iz auta i promatram restoran. Mogu primjetiti da je uređen..zadnji put kada sam bila, zidovi su bili bijeli..sada su zelenkasti. Čudan izbor boje.
"Znao što?" pita me i otvara vrata restorana da možemo ući . "Kako si znao da mi je ovo omiljeni restoran?" šapćem. Par ljudi sjedi unutra i gledaju prema nama..dok ona vrata zvone kako ih Harry još više gura prema sebi.
"Sjećaš se da sam te promatrao godinu dana. Znam čak i jelo koje si naručivala" 
Naježila sam se. Stojim pokraj ulaza i noge mi se ne mogu pomaknuti. Prisjetio me činjenice da me poznavao prije nego što sam ja ušla u onaj podrum. Harry uzima moju ruku pa govori.
"Znam. Oprosti! Žao mi je što sam te prisjetio toga" sada još čvršće uzima moju ruku pa me vodi prema jednom od slobodnih mjesta. Još on i ja nismo detaljno pričali o stvarima koje su se događale u vrijeme kada me pratio. Još mi je toliko zbunjujućih stvari u glavi. 
Želim ga jednom pitati..želim detaljnu priču!
"Znači u tih godinu dana dok si me pratio o meni si doznao apsolutno sve, zar ne?" iako smo oboje trebali preskočiti ovu temu, ali ja sam je nastavila. Oboje smo naručili nešto za pojesti. Ja sam izabrala lazanje a Harry neko čudno jelo sa sirom..
"Misliš da je pametno da o tome razgovaramo, ovdje?" naslanja se na rub stolice pa gleda u mene.
"Zašto ne?"
"Umm..što te zanima?" primjećujem kako je podigao jednu obrvu prema gore . Naslanja laktove na rub stola i ona majica crna koju nosi na sebi ističe svaki mišić na njegovim rukama.
"Sve"
"Što točno?" sada je nekako zainteresiran za temu. I ja sam..ali ne znam što da pitam.
"Gdje izlazim? Sa kim se družim? Što volim jesti? Omiljena hrana, piće..knjiga, film..?" 
Prisjećam se Aarona i njegovih riječi. Sasvim slučajno mi je došao u misli. Rekao mi je da Harry o meni ne zna ništa..da je on taj koji me poznaje.
Ne znam da li ima pravo! Želim provjeriti..
"Lara Croft zar ne?" sada se naslanja leđima na stolicu a ja ostajem bez teksta. Zna! Ona zna moj omiljeni film.
"U godinu dana otkad sam te pratio. Svaki put kada bi išla u kino ili posuđivala film uzela bi Laru Croft. Kako ti nije dosadio?" smije se.
"Hej! Lara Croft je zakon..ne može mi nikada dosaditi" uzimam čašu sa colom i ispijam je. A Harry se cereka prema meni. Ali primjećujem da svakih par trenutaka pogleda na svoj sat na ruci..pa onda mu pogled pobjegne prema izlazu restorana.
Nekoga očekuje? Uhmm..
"I ona lizalica koju si uvijek cuclala. Bila si prava djevojčica sa njome. Smijala bi se glasno ispred fakulteta ..sa plavim jezikom. Zabavljala si me iz auta. Kažem ti , ti si zabavno društvo"
"I plava lizalica je cool. Ja sam cool, imaš pravo.." podižem glavu onako pomalo umišljeno prema gore i on i ja se smijemo.
*
Konobar donosi jelo. I ja brže bolje uzimam pribor za jelo i pokušavam jesti..iako nema šanse da stavim komadić u usta. Prevruće je! Znam da je Harry umjesto da uzme pribor i počne jesti..opet pogledao na sat. Htjela sam ga pitati! Ali kada sam se sasvim slučajno okrenula prema vratima restorana. Moj tek, ovaj dan..razgovor..sve! Propalo je u vodu.
Anna Smith! Glavom i bradom. Ulazi u restoran i smješi se prema Harryu. Ali kada vidi mene na drugoj strani stola. Osmijeh prestaje!
Ne mogu vjerovati...Harry je želio da sam ja ovdje sa njim, dok on razgovara sa Annom. On to nije mogao obaviti sam. Želio je da sam ja tu sa njim. Ubit ću ga! Strjelam ga pogledom, stružem nožem prema tanjuru i pomalo glasno pada na onaj tanjur i odzvanja. A Harry tiho šapće prema meni "Oprosti"
Mrzim ovo..
Mrzim što sam ovdje sa njim u trenutku kada njegova bivša dolazi nama u susret. Znam da sam željela da je pita kako je, da razgovara sa njom. Ali po mogućnosti dalje od mene..a on je napravio sve suprotno. Nazvao je nju i usput poveo mene da se nađemo svi troje u istom restoranu. Stvarno ga namjeravam ubiti iza svega ovoga!
"Nisam očekivala da ćemo imati društvo Harry" njegova bivša..koja je totalna suprotnost svojemu bratu koji me užasno živcira prilazi Harryu i on se onako bezvoljno podiže da je može pozdraviti. Mene nije ni pozdravila..
Hm..nisam ni očekivala pozdrav! Anna sjeda između nas dvoje i tek kada je bila dovoljno blizu..mogu primjetiti kako je velikim slojem pudera pokušala prekriti podočnjake ispod oči. Iako joj nije uspjelo! Podočnjaci se primjećuju.. Ne izgleda kao da je bolesna..kao što je Aaron opisao. Ali njeno stanje ono duševno..je točno onakvo kako ga je on opisao. Anna je čudna i izgubljena u Harryu. Gleda ga ustvari ne miče pogled sa njega..a Harryu je neugodno.Da! I to mogu primjetiti Harryu je užasno neugodno zbog načina na koji ga gleda.
Zakašljala sam se..glasno i tako uspjela na trenutak pomaknuti pogled njen sa Harrya! Harry mi je zahvalno klimnuo glavom.
"Iznenadio me tvoj poziv Harry" Anna je oduševljena sa tim pozivom. Glas joj tako zvuči.
"Da. Želio sam te vidjeti da pitam kako si" sada Harry gleda u mene a ja onako nevino samo sam slegnula ramenima.
Ja sam kriva za ovaj razgovor..
"Pa. Bila bi bolje da smo skupa kao i prije" iskreno odgovara a Harry isti trenutak se naslanja na stolicu. Vjerujem da će on mene ubiti iza ovog razgovora..
"Uvijek možemo biti prijatelji, zar ne?" Harry pita..a Anna nekako tmurno prelazi pogledom po njemu. Okej..znam da sam kriva za ovaj razgovor. Ali može li ga prestati gledati tako? 
"Prijatelji? Daj ne budi smješan Harry! Predobro te poznajem. Nisi nikada ostao prijatelj sa nekom djevojkom poslije veze.." sarkastična je a Harry je mrzovoljan.
Hej! Ja sam kriva za ovo..
"Možda sada to želi biti..možda želi biti prijatelj sa tobom" ja se ubacujem u razgovor a Anna napokon pozornost usmjerava na mene. Pa nekako pomalo otresito govori. "Tebe nitko nije ništa pitao"
Harry se nasmijao! Sada je on taj koji mi se ruga..jer opet ponavljam. Kriva sam jer sam došla na ideju da oni dvoje malo porazgovaraju. "Samo želim pomoći" nevino odgovaram. A pogled kojega mi je dala nije bio niti malo lijep.
"Želiš mi pomoći nakon što si mi ga otela. Zar misliš da nije malo kasno za to?"
Otela?
Smješna je..koliko me sjećanje služi! Ja nikada to nisam napravila.
"Otela?" hvatam nož sa tanjura a Harry isti trenutak kašlje i daje mi znak očima da maknem taj nož iz ruke. Ma nije da sam namjeravala nešto napraviti sa njim. Jednostavno mi se prvi našao pod rukom. Ne bi opet u zatvor!
"Sve bi bilo drugačije da se ti nisi pojavila u našim životima. Bilo nam je lijepo prije tebe. Ja zaista ne znam što moj brat i Harry vide u tebi"
Ooh. I Aaron je umješan. Točno je toliko trebalo da Harry svom snagom zastruže stolicom i pomakne je prema stolu!
"Željela sam pomoći Anna, znaš? Tvoj brat mi je rekao da nisi dobro da si u nekoj vrsti depresije da patiš za Harryem..a vidi što dobijem od svega ovoga"
"Što si?" Harry sada glasno govori i cijeli se restoran okreće prema nama dvoje. 
Ups! Izletjelo mi je da sam razgovarala sa Aaron. Baš lijepo Elena! Evo ti nagradu za najbrži jezik. Iako postoji još jedan razlog razgovora. Željela sam dokazati Aaronu da je Harry dobar i da nije onakav kakvim se prikazuje. Ali što sam dobila od svega ovoga..jedno veliko ništa. Ili jednostavno rečeno. Novu nevolju? Auuu
*
"Samo sam željela pomoći. Očito mi ništa nije uspjelo" stružem stolicom. Podižem se. Grabim torbu i već sam na dobrom putu da izađem iz restorana. Zatvaram vrata i zadihano odlazim i tek kada sam se okrenula okolo sebe vidim kako Harry trči za mnom.
Zašto svaki put kada idem pomoći..sve pođe u krivom smjeru? Zar sam neki magnet za loše stvari? Znam da sam magnet za nevolje..ali ovo prelazi svaku granicu.
"Hej djevojčice, nećeš lako pobjeći. Dođi ovdje" Harry me hvata za lakat i poteže prema njemu. A ja pokušavam pronaći negdje hrabrosti da ga uopće mogu pogledati u oči.
Auu! Kako da to napravim.
"Elena, pogledaj me u oči" glas mu je nekako blag. Iako bi se trebao ljutiti.
"Neću"
"Elena. Prestani se ponašati kao dijete i pogledaj me" on nastavlja a ja svoj pogled držim zaključan točno na vratima restorana. Vidim je tamo! Gleda u nas..ne miče pogled od nas dvoje! Vjerojatno se veseli pobijedi. Jer zna da sam ja sve pokvarila..
"Zašto želiš da te pogledam? Da mi možeš očitati bukvicu i reći mi da sam kriva jer sam te natjerala da se vidiš sa bivšom. Okej..slobodno mi je očitaj..kriva sam znam" podižem jednu ruku u zrak i priznajem poraz. A on me onako blago, zaštitnički hvata tu istu ruku i poteže prema sebi. Dok mi pogled i dalje stoji na Ann..Harry me brže-bolje poteže prema rubu restorana , nisam se ni snašla kako treba. On govori.
"Jesi sada svjesna zašto nisam želio se vidjeti sa njom?" pita me blago. A ja želim da promjeni ton glasa i počne se derati na mene.
Da. To želim!
"Mislila sam..žao mi je okej? Svjesna sam da sam pogrješila i da njoj uopće ne treba niti kakva pomoć. Ona je luda od sebe" govorim mu. I već čujem kako se Harry počinje onako lagano smijati. Isti onaj osmijeh kojeg mi uvijek pokloni kada provalim neku glupost!
"Hoćeš me sada pogledati?" sada držim pogled negdje na njegovom ramenu.Samo malo hrabrosti da ga pogledam u oči. Pa to i radim. Ne gleda me onako kako sam očekivala. Nema ljutnje na njemu. Samo mu je jedna obrva podignuta prema gore dok me značajno promatra.
"Otkad se to ona buntovna Elena brine za ljude? Iznenadila si me" pita. A ja isti trenutak sam samo podigla ramena prema gore i spustila ih. To je moj odgovor. 
Eh..kada bi on znao koji je točan razlog ovoga što sam napravila! Istina da ne brinem za ljude, da ne marim za njih. Da me nije briga što se događa sa njim. Jedini razlog je on! Taj kovrčavi dečko koji stoji pored mene, dečko u kojega sam se zaljubila i isti taj dečko može otići u zatvor. Želim da ljudi vide dobro u njemu. Ono što ja vidim..ali Anna Smith nije rješenje!
*
Postoji čak i još jedan razlog! Misija da vide ono 'dobro' u Harryu je propala. Ali ona misija da dokažem samoj sebi da Harry nije kao svoj otac..i dalje 'čuči' u meni. Onaj razgovor sa Lauren je ostao urezan u meni.
Onaj dan..kada sam je posjetila u bolnici. Još nisam doznala kako je znala da me Harry zove djevojčice. Kako je znala sve one stvari koje mi je ispričala taj dan. Sve se tako slagalo sa onim što je rekla.
Možda da ga pitam? Vidim kako me Harry malo dugo promatra i očekuje moj odgovor..koji ne stiže pa ja isti trenutak govorim.
"Onaj dan u bolnici kada smo išli posjetiti tvoju majku. Znam da smo o tome prije razgovarali i završilo je svađom jer mi nisi vjerovao..Tvoja mama je rekla da si isti kao svoj otac.." vidim kako je Harry sada skupio čelo pa ja brže bolje nastavljam dok ne shvati nešto drugačije
"Da je tvoj otac njoj pričao bajke, govorio joj da je voli svaki dan i onda mu je dosadila. Počeo je tući..ona je postala opsjednuta njim. I završila je tamo u onoj bolnici. Jasno mi je rekla da si isti kao i on i da ju je tvoj otac zvao istim nadimkom kao i ti mene. To je valjda i bio jedan od razloga zašto sam željela da pričaš sa Annom. Situacije je bila slična i željela sam..." prekidam svoj govor dok osjećam u glasu blago peckanje. Mislim da ću proplakati.
Eh moja Elena..da mi je vratiti onu hladnokrvnost. Sve bi bilo drugačije!
"Zar ti misliš da sam isti kao on?" njegovo pitanje me pogađa točno u srce.
Ne!
Ne! Dovraga ne mislim to..ali očito je ispalo tako. Glupačo
"Naravno da ne mislim Harry. Ne poznajem tvog oca..ali poznajem tebe. I ..." ne znam uopće ne znam što da kažem pametno.
Moj brzi jezik će stvarno jednom nastradati.
"Hoćeš li da budem iskren i kažem ti koje su razlike između mene i mojeg oca?" pita me a ja klimam glavom
"On nije volio Elena. Nikoga. Nikada. Nisam siguran da li je volio i samog sebe" kažiprstom pomiče par pobjeglih dlaka sa mojeg lica pa nastavlja "Tukao je moju mamu, sestru, bavio se onim prokletim poslom. Jednostavno je mrzio ljude" sada lagano jezikom preko usana pa govori "Ali njegov sin nije takav. On voli. Njegov sin se zaljubio, zavolio..nikada ne bi stavio ruku na jedinu djevojku koju obožava. Tu su razlike. I kunem ti se da neću dopustiti da se dogodi takva stvar kao sa mojim roditeljima Elena. Ti i ja smo drugačiji. Ti si ogromna razlika mojoj mami. Nikada ne bi dopustila da zbog nekog muškarca poludiš, zar ne?"
Ja isti trenutak klimam glavom glavom i izgubljena u njegovim rječima pa govorim.
"Nikada to sebi ne bi dopustila. Muškarci uopće nisu bitni u životu. Možeš bez njih" govorim a Harry stavlja ruku preko mojeg struka pa me povlači prema njemu. 
"Nisu bitni?" šapće mi na uho, a ja klimam glavom.
"Znači da nisam ni ja bitan, tebi?"
Ti i jesi..u tome je i problem!
"Znaš da jesi.I previše" šapćem mu pored vrata a njegova ruka me još više stiska prema sebi. Harry usnama prolazi pored mojeg uha pa naslanja usne na moje. Usne nam se dodiruju . Ja provlačim ruke kroz njegovu kosu, dok me on još čvršće počinje ljubiti. Ruka mu klizi preko mojih leđa pa zastaje točno na vrhu moje stražnjice.
"Znaš što ću jednom napraviti?" pita me , dok su nam usne još i dalje spojene. Sada pomjeram svoj nos prema njegovom i dopuštam da nam se dodirivaju..
"Opet ću te oteti i odvesti ravno u Las Vegas..postat ćeš službenom mojom El..kunem ti se jednom ću to napraviti" sada stavlja obje dvije ruke na moja leđa i ja se podižem na prste da mogu nasloniti glavu na njegovo rame.
"Ne bi to napravio ,zar ne? Mislim trebala bi ja pristati..a pošto neću..znači da nećeš. Zar ne? Smijem se na ramenu i osjećam kako se njegovo rame počinje tresti. Smije se!
"Zašto ne bi to napravila Elena? Zašto ne bi jednostavno pobjegli iz ovog jebenog grada i napravili to. Tko nam brani? Punoljetni smo..nije bas briga što će drugi reći?"
"Mladi smo" govorim.
"Ni to me neće sprječiti El.Sada ti ozbiljno govorim. Učinit ću to jednom. Oženit ću te.Budi sigurna"

(Trebao mi je jedan ovakav da popunim malo praznina. Vjerojatno nije ništa posebno..ali morao se dogoditi. Spremam nešto posebno uskoro..trebalo bi se dogoditi oko 95 nastavka pa ne smijem nigdje žurit. Bit će nevolja do kraja normalno..bez toga ne funkcionira ova priča. Tako da vam kažem da će biti nešto posebno uskoro! I da čitate do kraja. I znam da vas većina voli one Davis-Styles nevolje i da su u prethodnim nastavcima većinom bile scene #TeamHelena ali bit će svega do kraja. Davnih dana sam se sjetila kraja priče tako da su zadnja dva nastavka već u glavi rješena. Moram do njih popuniti rupe, bit će Harry FLASHBACK onaj trenutak kada je Elena upala u podrum. Grace POV i ostatak Trouble ekipe..sve će biti rješeno do kraja. I promise xxxx )