TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 101) - SEASON 2

'Trebam pomoć. Šaljem ti sliku za minutu'
Dobivam poruku od Harrya i čudim se. Nije mi se javljao 3 mjeseca kao što sam mu i objasnila u pismu.Držim haljinu u ruci koju promatram preko ogledala i uporno buljim u ekran mobitela. Ne razumjem kakvu bi mi sliku trebao poslati?!
Namjeravam odgovoriti nešto u smislu 'koja sliku' ali u tom trenutku ostajem u šoku kada otvaram drugu njegovu poruku.
'Da li mogu ovo sutra odjenuti na sebe?' 
Harry Styles kao od majke rođen stoji točno na mojem ekranu. Slika upravo slikana ispred ogledala i upravo mi je poslao sliku sebe---golog?
Ne znam da li bi se trebala pomaknuti sa mjesta ili možda progutati?! Da to trebam vjerojatno, jer ...
"Jesi spremna za sutra?" skačem u trenutku i skoro mobitel puštam iz ruke kada čujem očev glas sa ulaza u sobu . Sakrivam ekran od oca i pokušavam doći k sebi. Ali nema šanse. Slika Harrya golog mi stoji pred očima i nema šanse da je pomaknem.
Čak i dok sam pogledala u svog oca—vidim Harrya golog na mom ekranu mobitela.
Zašto bi mi to poslao i pitao me da li može odjenuti sutra? Kako će odjenuti..kada nema ništa na sebi?!
"Jesi dobro Elena?" otac pita.
O sranje!
Šta me ono pitao?
"Aha. Hoću" odgovaram i gledam u njega. Pogledom leti po sobi, staje na mene i gleda u mobitel.
"Što hoćeš?" pita me.
Totalno sam izgubljena. Zašto sam mu ja odgovorila da hoću? Da li me on pitao nešto? Elena idiotkinjo trgni se, izbaci tu sliku. Samo je izbaci iz oči.
"Nešto si me pitao?" kao da sam se probudila iz sna.
"Jesi dobro. Izgledaš čudno? Da li se dogodilo nešto?" gleda u moj mobitel a ja ga još više pritišćem ekran mobitela prema prsima.
Ma ono, upravo sam dobila sliku Harrya kao od majke rođenog. Znaš, ništa posebno se ne događa..
"Ne, ne u redu je. Samo sam se zamislila" odgovaram.
Opet se čuje zvuk poruke a otac sada još više zainteresiran nego prije.
"Dogovaram se sa Grace oko sutrašnjeg dana. Trebam malo mira. Da li možeš.." već mu pokazujem prstom prema izlazu iz sobe. Nekako sam nemirna i umirem od radoznalosti da pogledam tog kretena nagog na mojem ekranu.
"U redu, idem.Ako ti što treba—javi mi"
"Okej" gledam ga kako odlazi i ja brže-bolje uzimam natrag mobitel da pročitam iduću poruku.
'Ups. Kriva slika. Čekaj stiže nova'
Da li on mene to—zajebava?
'Upravo si mi poslao sliku sebe golog i kažeš da je kriva slika?' odgovaram mu na poruku i nakon svega par sekundi stiže njegova.
'Događa se' odgovara.
'Tako šalješ svima slike sebe nagog i kažeš da si krivo pritisnuo?'
'Babe ne brini samo me ti možeš vidjeti. Mislio sam..pa umm ako ne želiš da odjenem one stare traperice.Da li mogu doći sutra gol na tvoju dodjelu?'
Mislim da bi u ovom trenutku željela blokirati njegov broj. Ipak je namjeravao poslati onu sliku.
'Ti se šališ zar ne?' izmamio mi je osmijeh na lice, kada mi je pred oči došla slika kako kao od majke rođen ulazi na dodjelu i nema niti malo srama.
'Znači mogu?'
'Harry.Ne. Odjeni nešto normalno, sigurna sam da imaš normalne odjeće' odgovaram.
'Imam neko sranje od crnih hlača.Ne znam da li mi više valja. Znaš kako mrzim kupovati odjeću. Mislio sam da pođeš sa mnom negdje—želim kupiti nešto normalno i želim te vidjeti El'
Sjedam na rub kreveta i još čvršće stiskam haljinu u ruci. Nisam ga vidjela niti čula 3 mjeseca. Otkad sam otišla iz njegovog stana, ostavila mu pismo i onaj rezervni ključ. Dao mi je odmor, prostor, slobodu—sve ono što sam željela.
Tri mjeseca učenja, rješavanja ispita. Sve je došlo kraju. Sutra diplomiram, samo taj papir kojega sam željela sve ove godine. Taj isti papir je bijeg iz ovog doma, oca i svih stvari koje ću ostaviti iza sebe. Toliko malo mi treba.
'Žao mi je . Ne mogu. Imam previše posla i ..' ne znam što da napišem pa nepromišljeno nastavljam 'Pitaj sestru da otiđe sa tobom. Ili odjeni te hlače. Sigurna sam da ti dobro pristaju' i poruka je odgovorena.
'Ti mi pristaješ El. Samo ti mi možeš pristajati nitko drugi. Nedostaješ mi djevojčice. Užasno, nedostaješ'
Zamišljeno čitam rečenice na mobitelu i još više grčim prstima haljinu u ruci.Moram se suzdržati koliko god me srce trenutno ne slušalo i lupalo bez mojeg dopuštenja. Utječe na mene i ja sam tako jebeno jadna. Zašto poslije svega jednostavno ne mogu..zašto jednostavno ne mogu sve zaboraviti? Zaboraviti njega? Uzeti u ruke tu prokletu diplomu i nestati bez traga. Zašto je tako teško napustiti ovo, napustiti njega?
'Sutra ćemo razgovarati. Sada ne mogu.Nemoj ovo otežavati, kada je i ovako preteško' bacila sam mobitel na krevet nakon odgovora.
'Samo ti možeš olakšati sve ovo. Tvoj odgovor Elena i sve je rješeno. Znaš koliko sam tvoj, sve ove mjesece. Imaš me Elena i dušom i tijelom. Trebam i od tebe to isto nazad. Potrebna si mi' nakon njegovog odgovora, ipak ne odlučujem na odgovorim nešto na ovo, nešto što možda i očekuje od mene. Samo mu šaljem onu hladnu Elena Davis poruku.
'Vidimo se sutra' i bacam se u duboko razmišljanje. Sutra nakon što uzmem papir u ruke, on i ja imamo razgovor. I to je sve. Sa tim razgovorom sutra, donijet će se odluka.
*
"Ne mogu vjerovati, ti umjesto da se spremaš za sutra, želiš odraditi trening" Matt mi objašnjava iza leđa a ja usput oblačim tenisice na noge. Uzela sam dodatne sate kod njega i svaki put kada bi imala dovoljno vremena, otišla bi ovdje, ispucala sav svoj bijes od ispita i uspjela se smiriti.
Ide mi jako dobro. Iako, i dalje onaj razgovor kojega ću uraditi sutra sa Harryem nosi veliku važnost u činjenici da se osjećam—nervozno?
"Danas mi je zadnji dan. Znaš što se događa sutra iza diplome. Daj ajde, još jedan za kraj?" zavezala sam vezicu do kraja i okrenula se prema njemu.
Mogu se zakleti da je taj dečko svaki danom sve ljepši, koliko god to bilo nemoguće..kod njega je tako.
"Zašto ne bismo zaboravili trening i malo se ljubili.znaš kao u stara vremena?" zeza me.
"Daj. Matt" udaram ga po ramenu. "Ti mene ne shvaćaš ozbiljno. Stvarno želim malo trenirati. Nećemo se vidjeti, tko zna kad?" smijem se na njegove provokacije, koje su svaki danom sve izlizanije.
"Znači ništa od ljubljenja?"
"Ne" ozbiljna sam ali svega par sekundi.
Umjesto da sam otišla sa Harryem izabrati neku odjeću za sutra, ja sam ovdje. Sa razlogom. Potreban mi je još jedan dan odmora, a trening i boksanje je nešto što me smiruje.
"Ali ja neću trenirat. Hoću razgovarati sa tobom. Ako se ne želiš ljubit, razgovarat ćemo" već skida rukavice sa ruka a ja shvaćam da mi nema pomoći nego da moram sjesti na klupu i razgovarati sa njim.
Ma o čemu bi uopće trebali razgovarati?
"Znači doznao je, zar ne?" Matt sjeda pokraj mene i shvaćam da upravo želi razgovarati o Harryu. Tokom ovih mjeseci razgovarali smo puno o njemu, dao mi je par savjeta i nisam baš sigurna da li ih mogu prihvatiti. Ja nikada ne slušam tuđe savjete.
"Jest. I bolje da sam mu rekla da nismo spavali skupa, mogao bi doći ovdje i ne želim da se potučete zbog mene" objašnjavam.
Matt ništa ne odgovara na to, samo je na kratko puhnuo i naslonio se glavom od zid.
"Hoćeš li pristati?" pita me nakon par trenutaka tišine i ja podižem glavu prema njemu.
"Nećemo razgovarati o tome" isti trenutak govorim.
"Nisi željela da se ljubimo, sada ćemo razgovarati o ponudi. Ti biraj ili razgovaramo o tebi i njemu ili se ljubimo?" opet se smije.
"Prestani spominjati ljubljenje" uzvraćem osmijeh a on podiže ruke u zrak i govori "Znači razgovaramo o njemu i tebi"
Baš super.
"Ali nemamo o čemu razgovarati. Sve sam ti rekla tokom ovih mjeseci. Sutra će doći na moju dodjelu i razgovarat ćemo. Matt o tome stvarno nema puno priče"
"Ima Elena. Slušaj" ispravlja se i daje mi znak da slušam a ja mrzovoljna kao inače klimam glavom da ću poslušati..ali uopće nemam volje za tim.
Istina da se Matt i ja puno družimo ali to je većinom kada smo na treningu i volim sa njim razgovarati jer je neka čudna verzija Harrya i znam da je to možda čudno, ali u mnogo stvari me podsjeća na njega.
"Ja sam imao djevojku dosta dugo godina. Išli smo zajedno u srednju školu i mogu reći da smo cijelu srednju hodali. Ali ja sam bio takav gad prema njoj. Volio sam je, to je istina. Ali nisam znao se ponašati na pravi način. Uradio sam mnogo nepromišljenih stvari, ponekad bi se opijao i varao je sa drugim djevojkama. Jedan dan je doznala i ostavila me. I znaš što sam zaključio od svega toga?" gleda u mene a ja pomalo zatečena njegovom pričom govorim.
"Hm?"
"Shvatio sam da je to djevojka koju sam jedino volio. Da nikada neću pronaći neku poput nje, to je bila jedina djevojka koju sam zavolio i – izgubio je. Nikada to neću prežaliti" glas mu je pomalo otežan a ja samo govorim.
"Žao mi je zbog toga Matt. Ali ne razumjem što .."
Prekida me.
"Ti voliš njega Elena, to ti želim reći. Radite mnogo nepromišljenih stvari kao što sam mogao shvatiti tokom priče. Ne znate kako se ponašati jedno pored drugoga baš kao što ni ja nisam znao. I onda sam izgubio zauvijek djevojku koju sam volio. Da li ga i ti želiš izgubiti, zauvijek?" u trenutku kada me pita, srce mi se presjeca na pola.
Mrzim kada mi srce reagira bez dopuštenja. Ne želim to.
"Već jednom jesam. Otišao je, ostavio pismo i onda se vratio kao moj trener. On ne zna što radi od sebe Matt. Jedan dan je ovakav, drugi dan neki deseti Harry. Ne mogu ga pratiti. Kako može od mene zahtjevati da budemo skupa i to kao muž i žena?"
Još nisam niti jednom izgovorila na glas muž i žena? Kako to zvuči glupo.
"Poznaješ ga i bolje nego što misliš. Vidio sam ga svega jedan put i možda to nisam shvatio odmah na početku. Ali on te gleda točno onako kako sam ja gledao djevojku koju sam izgubio. On je lud za tobom, vjeruj mi"
"Ma što vi muškarci znate" već se podižem sa klupe i gubim strpljenje. Cijeli svijet se urotio protiv mene. 
"Ne iskušavaj me" smije se.
Daje mu samo neki ljuti pogled a on se isti trenutak podiže sa klupe i prilazi mi "Zar stvarno želiš završiti kao neka usidjelica sa mačkama oko sebe?" odjednom me pita.
"To uopće nije loše.Dobra ideja"odgovaram pa nastavljam. "Imam uskoro 22 godine, zar misliš da nije malo rano da razgovaramo o nekim stvarima koje se odnose na budućnost? U redu, imaš pravo kada kažeš da još volim toga kretena. Ali ljubav ne traje zauvijek, nestane sa vremenom"
Kada sam ja počela pričati ovako poetično, pjesnički? Huh.
"Jesi sigurna?"
"Što, jesam li sigurna?" pitam.
"Da će nestati to što osjećaš prema njemu?"
Uhvatio me u zamku.
"Mislim da ne shvaćaš Matt. Želim reći hoće li njegova ljubav prema meni trajati toliko dugo? Možda me sada voli..ali dokad će to tako biti? Što ako jedan dan pronađe neku novu i ostavi me po ko zna koji put. Jer postoji mogućnost da se to jednom dogodi"
"Ja te ne bi ostavio" on odgovara i jednostavno se moram nasmijati na ovog kavalirskog Matta.
"Bolje da smo se ljubili, nego imali ovaj razgovor" okrećem se okolo sebe da mogu uzeti torbu sa poda ali u trenutku kada je hvatam Matt mi je uzima iz ruke.
"I sada ćeš otići odavde i biti ljuta na mene. Neće to tako ići" sprema torbu natrag na klupu a ja sam opet na neki način primorena da razgovaram.
Zato i ne volim razgovor, jer nikada ništa ne donese osim svađe i neslaganja.
Matt naslanja dlan na moja leđa i privlači me njemu u zagrljaj, ne opirem se uopće. Potreban mi je jedan muški, prijateljski zagrljaj.
"Pametna si ti cura Elena. Uradi ono što misliš da trebaš. Uradi ono što misliš da je ispravno i sutra kada budete razgovarali, uradi ono što bi Elena Davis napravila. Točno ono što bi ta djevojka uradila. Okej?"
"Elena Davis je kučka. To svi kažu" smijem se pa i on skupa sa mnom.Pušta me iz zagrljaja i sa šarmerskim osmijehom govori.
"Znaš, bolje ipak da se ljubimo nego da vodimo dubokoumne razgovore" opet ga guram po ko zna koji put i smijem se.
"Prisjeti me zašto se ja ono uopće družim sa tobom, šarmeru?" 
"Vjerojatno jer sam seksi. Svatko poželi jednog seksi prijatelja samo za sebe" odgovara.
I ima pravo.
*
Harry' P.O.V's

Dobivam lokaciju gdje se nalazi adresa za dodjelu diploma i dajem znak rukom Zaynu da požuri. Zayn je ljut i imam osjećaj da će me ubiti ako progovorim iti jednu riječi. Upada u auto i zatvara vrata.
U odijelu?
Odmjeravam ga par puta a Zayn mi se ljuto obraće "Ne pitaj ništa"
"Stari nisam ni namjeravao" zadirkivam ga a on se užasno ljuti. Zadnjih par dana otkad sam se čuo sa njim, nisam baš dobio niti kakvu dobru vijest. Nije uspio diplomirati, imao je premalo vremena i previše ispita. Mora nastaviti studirati i iduću godinu i ne postoji šansa da danas diplomira sa Grace.
"Jesi se bar smirio?" pitam ga i dajem gas. Gledam na sat i shvaćam da trebam požuriti, Elena će me ubiti ako zakasnim.
"Izgledam li ti kao da sam smiren?" ljuto pita. Želim se nasmijati, jer još niti jednom do sada nisam vidio nervoznog Zayna. Gdje je nestao onaj zločesti dečko?
Ili bolje da pitam gdje je nestao onaj zločesti dečko od mene? Sada kao neke curice, trčimo na dodjelu i ne želimo zakasniti jer bi nas djevojke koje volimo—ubile?
Siguran sam da bi mene Elena ubila, za Grace još nisam siguran.
"Daj stari. Zašto se uopće brineš. Grace shvaća da nisi mogao diplomirati..uradit ćeš to iduće godine, nije tako velika stvar, zar ne?" dajem još viši gas i nastojim se požuriti. 
"To ti misliš. Jasno mi je rekla.." puše pa nastavlja "Rekla mi je da mi neće dati jebenu priliku ako ne diplomiram sa njom i nisam uspio. Znaš li ti što to znači?" nervozan je.
"Jebeš to. Zna razlog i zna da je nemoguće da u toliko malo vremena uspiješ diplomirati..i ona je jedva uspjela. Shvatit će te" podržavam ga ali znam da što god kažem da neće promjeniti njegov pesimizam.
"Vidjet ćeš. Pazi što ti kažem" on upozorava ali ja sam mašem rukom. Mislio sam da smo Elena i ja komplicirani par..ali dok sam ovih par mjeseci svoju pažnju dao Zaynu i razgovarao sa njim, shvatio sam da su on i Grace najkompliciraniji par na svijetu.
Elena i ja smo tek na drugom mjestu.
Samo bar blokova dalje, parkiram sa automobilom i znam da debelo kasnim. Dodjela je već započela i ne želim da se Elena ljuti na mene. Zayn se još i uvijek nije smirio i koliko ga god tješio—i dalje se ponaša kao nervozna curica.
Niti ne znam da li će joj se svidjeti ovo što sam odjenuo danas. Jebeno sam se potrudio da obučem nešto što bi joj se svidjelo. Jebiga, ne želim doći ovdje kao klošar. Znam da postoje neka pravila oko odjevanja i želim da se iznenadi.
Kao što sam i rekao dodjela je u tijeku, polagano ulazim u dvoranu i nastojim polako otvoriti vrata. Mrzim onaj dio kada ulazim i onda svi gledaju u smjeru nas..čisto da provjere tko je ušao. Ali nitko nas nije ni čuo. Dekan razgovara na mikrofon i njegov glas odzvanja kroz cijelu veliku prostoriju. Prvo što radim jest da se podižem na prste i gledam preko svih tih glava, gdje je moja djevojčica ali ne vidim je. Jebiga.
Ima previše ljudi i previše studenata koji imaju crnu kapu na glavi. Stojimo skoro u zadnjem redu i da budem iskren ne mogu vidjeti niti čovjeka koji stoji za mikrofonom, samo mu čujem glas.
"Gdje ti ideš kretenu" potežem Zayna za rukav od košulje i on se vraća par koraka natrag. 
"Ne mislim ovdje stati. Ne vidim ništa, dolazi sa mnom dolje"

Elena P.O.V's

Niti ne znam koliko sam se puta okrenula okolo sebe da prepoznam tu čupavu glavu i da napokon odahnem jer znam da je on ovdje..ali u ovoj masi ljudi ne vidim nikoga. Svi smo tu i Grace,Alex, Aaron, Brooke..i da budem iskrena?! Nikada nisam bila ovako nervozna. Primjetila sam da je i Danielle ovdje i da je došla sa njenim dijetetom.
Ne shvaćam što da žena želi od svega ovoga? Zar misli da će me ovdje uhvatiti i natjerati me da razgovaram sa njom? Ne znam niti koji je razlog..ali tek kada sam pogledala u Gospodina A koji sjedi u prvom redu gdje sjede svi profesori, postalo mi je jasno.
Ona nije ovdje zbog mene..došla je kao pratnja tom idiotu od mog profesora.
"Grace, kunem se da ću ga ubiti ako se ne pojavi ovdje" šapćem Grace na uho a ona me pokušava utišati. Dekan priča već pola sata i uopće ne znam o čemu priča! Nisam baš sigurna da ga itko sluša.
"Tu je Elena. Vidjela sam ga. I Zayn je sa njim" šapće.
Okrenula sam se isti trenutak još jednom oko sebe, ali ja nemam sreće. Ne vidim ga. Ne znam zašto se ponašam kao malo dijete koje želi svoju čokoladicu..ali sada tako želim vidjeti tog kretena koji mi je zagorčao i uljepšao život. Sve u jedno.
"Ali ja ga ne vidim. Da li si vidjela što nosi na sebi"
"Neki crni šešir"
"Šešir?" toliko glasno sam rekla da su se studenti ispred nas okrenuli prema meni.
"Da. I ne stoji mu uopće loše" Grace odgovara. Nemam vremena da se više okrenem. Počinju preko mikrofona dozivati naša imena i znam da sam ja iduća ubrzo.
Sa ponosom mogu reći da više nisam Elena Styles. Taj čupavac se sjetio u zadnji čas da mi mora promjeniti prezime . 
Opet nosim svoje prezime i koliko god mrzila obitelj Davis i sve u vezi njih. Volim svoje prezime.Nakon par prozivki..čujem svoje ime
'Elena Davis' i nervozna ko pas se penjem uz stepenice do pozornice. Ljudi pljeskaju a ja sam tako izgubljena. Čovjek mi daje diplomu i čestita mi a zvižduk koji čujem tokom pljeskanja daje mi malu nadu da je to Harry.
Vidim ga.
Par redova niže stoji pokraj Zayna i zviždi mi.
Ne znam ni da li se mogu nasmijati, ali kada sam pogledala točno u njegove usne i pročitala kako tiho šapće meni.
"Volim te"
Počela sam se smijati kao zadnja budala.
*
Crne hlače od odijela, crna košulja sa otkopčanim pucama i crni šešir na glavi.Definitivno Harryev crni šešir dominira među mnoštvom ljudi. Jednom rukom držim kapu na glavi a sa drugom taj običan list papira preko kojega sam došla jako teško.
Želim se javiti drugim studentima i čestitati im kao i oni meni, ali u zadnji čas sam povučena naprijed i ne uspjevam shvatiti tko je.
Pronalazim se u čvrstom muškom zagrljaju. Harry. Miriše. Ma ne da miriše..
"Tako sam ponosan na tebe El" šapće mi u vrat i sam njegov šaptaj radi vrlo poznatu stvar. Struji kroz cijelo moje tijelo sve do nožnih prsta.
"Hvala što si došao?" pokušavam uraditi da mi glas čvrsto čvrsto, ali tako sam nesigurna u njegovom zagrljaju ne znam što bi uradila.
Možda da i ja naslonim ruke oko njega?
Ne. Ako to uradim, onda će on misliti..Tako sam izgubljena.Ughh
"Misliš da bi prepustio kako moja djevojčica dobiva tako nešto bitno? Prelijepa si danas" izvlačim se iz zagrljaja i jednostavno se ne mogu prestati smijati.
Imam neki ludi osmijeh na licu i tako dobro znam da je danas moj dan. Da imam pažnju svih i da sam glavna. Vjerojatno bi se pošla negdje napiti i nazdraviti samoj sebi..jer napokon imam nešto što znači da sam slobodna. 
"Nisi ni ti loš" odmjeravam ga par puta i upijam svaki detalj na njemu. Ima neki šal preko vrata koji mu pada sve do kraja košulje.
"I šešir?" promatram njegov crni šešir i počinjem se smijati.
"Daj, nisi u redu. Uvijek ismijavaš moju odjeću. Zar mi tako loše stoji?"
"Ustvari kada malo bolje pogledam.." pomičem se par koraka natrag i odmjeravam ga sa ove udaljenosti.
"Jako dobro ti stoji" 
Prvi kompliment kojega sam ikada dala na račun njegove odjeće.Ne računavši ono odjelo u kojemu sam ga jednom imala prilike vidjeti.
Već se moja ruka nalazi u njegovoj, palcem lagano okrzniva rub mojeg prsta. Koža na dodir mi se naježila. Gledamo jedno u drugo par trenutaka i zaboravljam gdje se nalazim, zašto sam uopće ovdje?
Izgubljena sam u pogledu kojega mi pruža.
Tako intezivno.
"Što misliš da odemo, negdje? Da razgovaramo u miru, što kažeš?"
Pita me pa ja radim par koraka naprijed i sa vrhovima štikli dodirivam njegove cipele.
"Gdje bi išao?" pitam. Pored nas prolazi skupina ljudi pa sam natjerana da mu se približim još više. Nakon onog zagrljaja i on je sam shvatio koliko mi se disanje promjenilo. A srce? I ono me iznevjerilo.Kao što sam rekla, cijeli svijet se urotio protiv mene.
On podiže samo ramena prema gore i govori "Gdje bi ti željela ići?"
"Kod tebe u stan" isti trenutak govorim.
Stavlja dlan na moje lice i lagano prolazi preko jedne strane mojeg obraza. Toliko malo nam treba da nam se usne spoje. Noge mi drhte intezivnog pogleda kojega mi i dalje pruža.
"Stvarno bi išla sa mnom u stan?"
Klimam glavom "Zašto ne?"
"Ali želiš da razgovaramo, zar ne?" palac se nalazi na mojoj donjoj usnici koju lagano masira. Zatvaram oči i dopuštam da mu se palac lagano kotrlja po mojoj natečenoj usnici.
"Moramo razgovarati Harry, to znaš"
"Želim..." uzima me čvrsto prema sebi i usne mu se nalaze na mojem uhu. "Ako odemo u stan, željet ću voditi ljubav sa tobom. Neću moći izdržati Elena. Stavit ću te na svoj krevet i voditi ljubav sa tobom cijelu noć. Jesi sada sigurna da želiš ipak otići u moj stan?" njegov jezik osjećam na uhu pa se cijelim tijelom naslanjam na njegova čvrsta prsa.
Namjeravam nešto odgovoriti, ali kašalj kojega čujem iza svojih leđa kvari trenutak između nas dvoje. Okrećem se i gledam majčino lice. Danielle koju obožavam zvati samim imenom , stoji pored mene i drži sina u ruci.Ni ne želim ga pogledati.
"Što ti trebaš?" grubo pitam. Osjećam Harryev dlan na svojim leđima, nadam se je to samo potpora jer mi ne treba da mi i on još počne govoriti kako trebam i njoj dati priliku.
Jer mi je prilika preko glave.
"Da li možemo ti i ja razgovarati?" pita.
Ma kako se usuđuje.
"Ne" govorim "Ajde odlazi odavde. Stvarno te ne želim ovdje. Ne znam..ne znam ni zašto si ovdje. Nitko te nije pozvao" 
Harry se udaljava par koraka i daje nam prostora za razgovor? Ne daje mi samo prostor da joj mogu izgovoriti sve ono što mislim. 
Gleda u papir koji držim u ruci i pojavljuje joj se osmijeh na lice "Sada si slobodna Elena. Imaš taj papir i možeš otići gdje želiš, zar to nisi oduvijek željela?"
"Kao da ti znaš što sam ja željela. Nisi me nikada ni pitala što želim. Kako se usuđuješ doći ovdje.I još sa tim.." gledam u ono dijete koje spava u njenom naručju. "Odlazite i ti i on..odmah" pokazujem prstom negdje iza njenih leđa. Nisam baš sigurna gdje su točno vrata.
"Elena. Kćeri ne budi takva. U redu je ako mene mrziš i vjerojatno imaš razlog jer sam napustila tebe i oca. Ali ovo dijete ti nije ništa krivo. Trebala bi ga ponekad posjetiti ili bar nazvati..znaš još broj mog mobitela"
"Zašto bi te zvala? Ti se šališ zar ne? I Uopće me ne zanimaš ni ti ni to dijete koje držiš u ruci" opet gledam u malu bebu koja spava i ne osjećam..apsolutno ništa.
"On ti je brat Elena. Ovo dijete nije ništa krivo i stvarno želim da ga kad odraste da ima malo bolji odnos sa sestrom"
Dlake na ruci mi se ježe od riječi 'sestra'. 
"I ti si mi bila majka..više nisi. I ne želim vas u mojim životima. Ti i ja smo završili Danielle. Odavno. Stvarno ne želim čuti za tebe, ne želim te vidjeti više nikad. I prije nego što još kažeš nešto"podižem visoko glavu i ušutkivam je u trenutku kada ide nešto reći.
"Završili smo. Nosite se i ti i to dijete i onaj idiot od profesora. Ovo je gotovo"
"Znači nikada mi nećeš oprostiti?"
Već se počinjem smijati na svoj način. Okrećem glavu prema Harryu i on gleda negdje u daljinu, ali znam da prisluškiva naš razgovor.
"Mislim da već znaš odgovor na to pitanje" i to je sve što joj govorim. Približavam se Harryu i šapćem mu da me odvede iz ove dvorane, što manje ljudi vidim i razgovaram sa njima bolje se osjećam. Gledam je za kraj kako povlači suze prema sebi i ušutkiva dijete koje počinje plakati.Neke ljude treba jednostavno izbrisati iz svog života, koliko god imali istu krv. U ovo sam sigurna..moja majka Danielle je netko koga sam izbrisala, zauvijek.
*
Seksualna napetost u autu je prevelika i neopisivo neizdrživa. Pomakla sam nogu milijun puta na sjedalo a Harryev pogled završio bi točno na mojim golim bedrima moje kratke bijele haljine, koju sam obukla za ovu prigodu. Razgovor? Ne smijem slučajno zaboraviti da on i ja imamo razgovor.
Niti kakve prljave misli , jednostavno moram zaboraviti kako izgleda neopisivo seksi dok vozi auto ili taj trenutak kada jezikom prolazi preko usnie koju želim poljubiti.
Totalno sam poludila. Do prije dan nisam imala ovakve sulude misli niti slike u glavi, a sada tako..zajecala sam sasvim slučajno.
"Elena, nemoj opet to uraditi. Molim te" nakon svega par trenutaka tišine Harry progovara i prekida tišinu između nas , onu napetu, seksualnu.
"Što sam..?" zbunjeno pitam.
"Hoćeš li iskreno?" on pita a ja opet namještam noge na sjedalu. Jednostavno se ne mogu dovoljno namjestiti.
"Da. Ali ne razumjem što sam..?" opet mi ostaje pitanje u zraku
"Povalio bi te na tome sjedalu iste sekunde" promatram kako čvrsto stiska volan i ruka mu počinje blijediti od stiska.
"Oh" to je sve što odgovaram, zatečena odgovorom.
"Nemaš pojma koliko je teško bilo sve ove mjesece bez tebe Elena. Nemaš pojma koliko sam te želio istodobno na grub i dobar način. Koliko sam samo puta..zamišljao tebe dok sam.." odgovor mu ostaje visiti u zraku.
"Dok si što?" vjerojatno padam sa Marsa zbog ovog pitanja.
"Znaš ti dobro što sam radio..dok sam bio bez tebe" naslanjam glavu na sjedalo i ne odgovaram ništa niti želim. Kada previše pitam, dobijem odgovore koji mi se ne svide.
Nakon pola sata vožnje jedva smo izašli iz gužve. U Londonu danas je kolona automobila i svi sviraj na sve strane. Harry parkira, izlazimo i već nakon par katova otključava vrata i daje mi rukom znak da uđem.
Njegov stan. Njegov dom. Ovo je sve što želim.
Imam osjećaj kao da moja hladnoća pored njega ne može funkcionirati, otopim se u sekundi kao kocka šećera.
Baca ključeve na stol i ja ga pratim što radi. Niti slučajno da me opet ne zaključava, jer bi ga ubila.
"Razgovarat ćemo u sobi" vidim kako otvara vrata sobe i ja ga pratim. Zašto bi razgovarali u sobi? Sigurna sam da u kuhinji, dnevnom boravku bi to bolje obavili , nego u sobi?!
"Zašto tu?" pitam. On skida šešir, otvara ladicu i gledam kako vadi lastiku za kosu , skuplja kosu u rep i zaveziva je.
Hm? Nije mi jasno što radi. Otvaram usta da kažem, ali on prekida.
"Ti imaš novu frizuru , sada i ja. Znam da si sa kosom željela promjeniti život. Također i ja. Što kažeš da razgovaramo kao dvoje ljudi sa promjenjenim životima?" pita me i iskreno—ne znam što da odgovorim. Osim možda da izgleda previše čudno, smješno i neopisivo seksi sa zavezanom kosom. Kosa mu je došla do stupnja da je previše duga za nekog dečka poput njega.
Sjeda na pod i naslanja glavu na krevet. Upravo ćemo voditi razgovor na podu pokraj kreveta?
Ja i on uvijek imamo neobična mjesta za razgovor.
"Zašto bi tu trebala sjesti?. Mogu bar sjesti na krevet?" pitam.
"Sjedni gdje želiš Elena" odgovara.
Sjedam na rub kreveta i naslanjam ruke na koljena.
"I?" čujem kako započinje "Jesi bar uspjela razmisliti..što da radimo ti i ja?" pita tako tiho da sam jedva uspjela pohvatati o čemu točno priča.
"Razmišljala sam Harry. I shvatila sam da sam bila kučka prema tebi, ali sa razlogom" ipak se odlučujem da sjednem pokraj njega i naslonim se točno onako kao i on.
"Elena ti nisi kučka. Samo ne vjeruješ ljudima i ne želiš da te povrijede. To je sasvim u redu. Jer sam te ja povrijedio toliko puta i uradio sam toliko sjebanih stvari. Ponekad se pitam zašto uopće razgovaraš sa mnom. Ne zaslužujem to, zar ne?" iskren je.
Gleda u mene pa spušta svoj pogled prema izgrizenim noktima na rukama.
"Vjerojatno ne. Ali nisam ni ja bila svetica prema tebi. I ja radim sjebane stvari. Ti i ja smo loši jedno za drugo" 
"Ali i dobri. Bar ti jedina izvlačiš ono najbolje iz mene . Znam da sam užasno sjeban čovjek, ali ponekad ne znam što da uradim na pravi način da se osjećaš dobro. Ponekad kada dođem do ideje—jednostavno je samo još više uništim. Ti se naljutiš i posvađamo se. Ne znam što da napravim ispravno da popravim odnose između nas dvoje" nastavlja objašnjavati a ja zatečena rječima govorim.
"Dokad ćemo biti ovako tvrdoglavi i ludi Harry?Ako nastavimo sa ovim tempom, vratit ćemo se na početak"
"Znam" na kratko odgovara "Zato želim promjene djevojčice .Želim tvoj odgovor,želim tebe. Zar tako puno tražim?" okreće se prema meni a ja u tom trenutku vjerojatno radim pogrešnu stvar, ali sada me za to nije briga. Hvatam ga za košulju i jednim potezom naslanjam usne na njegove.
Kada ga ne ljubiš mjesecima, usne mu dobiju bolji, sočniji okus. A sada Harryeve su toliko sočne da ga poželim..
On uzdahnuje zatečenim mojim naglim poljubcem, ali i dalje me nastavlja ljubiti. Povlači me ispod sebe i uvlači ruke u moju kosu. Usne mu prolaze mojim vratom, ramenima..ne može se zaustaviti kao ni ja.
"Elena, ovo nije rješenje. Koliko god sam čvrst i spreman za tebe. Nećemo seksom rješavati probleme"
Slažem se, ali niti jedno od nas se ne može zaustaviti
"Znam. Ali tko kaže da ćemo rješiti"
Harry raširuje moje noge i stavlja ruku ispod moje haljine, prsti mu ubrzano prolete preko mojih noga, gaćica i odjednom gaćice se trgaju.
"Hej" bunim se. "Što radiš Harry?" smijem se. Harry nastavlja tragati ih.
"Znaš koliko obožavam tvoje gaćice" smije se. Dlanom prolazi pored moga ulaza i tjera me da se počnem vlažiti , mokra sam za njega od trenutka kada sam ga ugledala kako mi zviždi na dodjeli. Erekcija mu pritišće moja bedra pa je primoren da otvori zip na hlačama. Podvlači hlače prema dolje a ja raširujem noge i podvlačim haljinu sve do grudnjaka. Ruka mu ne prestaje raditi oko mojeg ulaza, eksplodirat ću ako ne uradi nešto.
"Ako mi dopustiš ovo, iza toga će te boljeti dolje. Da li znaš to?" sa prstima mi miluje između noga i strpava ruke u usta da me može okusiti.
"Tako si ukusna nad prstima Elena. Volim to" govori u trenutku kada jednom rukom otvara ladicu i iz nje vadi kondom, a drugom stavlja moje noge oko njega.
Ne mogu izdržati ovaj pritisak među nogama. Skoro ništa nismo rješili..a sada mislimo da ćemo to seksom uraditi.
Koji vrag je sa nama dvoje?
"Ajde ti. Uradi točno ono što sam te naučio, jednom" daje mi omot kondoma u ruke a ja isti trenutak kidam zubima plastični omot. Vadim vlažan kondom i navlačim ga sve do korjena. Harry stenje, sve dok nisam došla do kraja i navukla ga.
Sigurna sam da to prije godinu dana ovo nisam znala. A sada? Bez problema..
Podvlači me još pod sebe i naginje se toliko da ruku spušta prema dolje i uzima ga u ruku. Lagano klizi u mene, dok nam oči stvaraju kontakt. Zastenjala sam tik do usana , kada se na trenutak pomaknuo u meni.
"Babe! Gledaj dolje. Gledaj trenutak kada nam se bokovi spajaju dok ulazim i izlazim. Molim te, gledaj" Harry se podiže malo prema gore i ja spuštam glavu točno na središte gdje je on u meni i ne mogu se oduprijeti da ne zagrizem usnicu. Gledati kako ulazi u tebe je tako jebeno intezivno, mjesto gdje nam se spajaju tijela je nešto čudno, ali tako magično. Pomiče me još jače kukovima a ja mu pritiskam stražnjicu da uđe u mene do kraja.
"Jebiga Elena. Primjećuješ li kako si uska dolje. Pogledaj kako savršeno radim tebi. Pogledaj kako nam se tijela spajaju u jedno"
Promatram način na koji radi u meni, kako škripi zubima dok ulazi do kraja. Volim kada brine, kada me pita mali broj puta da li sam okej , da li me boli.
I boli me. Nisam ovo radila sa njim, godinu dana . Dio između noga mi se crveni, dok se svojim tijelom trlja od moje.
"Boli me" jecam. 
"Oprosti, biti ću pažljiviji. Tako si mi nedostajala" naginje se nad mene. Jednom rukom me hvata za dio ispod vrata i zaustavlja svoje pokrete.
Ne radi kukovima, samo gleda u mene..mokar od znoja. Ja i dalje nespretno stiskam njegovu košulju, dok ga promatram.
"Što se dogodilo?" pitam.
"Nisam siguran da li uopće mogu ili želim izaći iz tebe. Tako si topla dolje" smije se.
"Morat ćeš jednom izaći" uzvraćem osmijeh a Harry se nastavlja pomicati. Intezitet je pojačan, sada me hvata za stražnjicu i održava nam ritam. Tražim neku čvrstu stvar koju mogu uhvatiti, pa jednom rukom hvatam nogu od kreveta..krevet se počinje pomicati, još više. Isto kao da u tom trenutku cijela soba se pomiče gore-dolje baš kao on i ja.
Skoro sam na vrhuncu, Harry to osjeća.
"Nemoj me napustiti. Još samo malo i ja sam blizu" odgovara. Nakon par trzajeva u meni, oboje svršavamo u isti trenutak i on umoran pada na moje rame i diše.
Dolje me pecka i tek kada je iskliznuo iz mene, osjetila sam bol.
"Ughh" jadam se. On prolazi prstima preko natečenog mjesta i promatra ga.
"Oprosti. Nisam te želio opet povrijediti" prsti su mu tako nježno da me opuštaju koliko god neću moći hodati kada se podignem odavde. Izvlači kondom sa sebe i baca ga na pod, poseže sa paketićem maramica sa ladice i uzima jednu.
Čisti me dolje..čisti svu mokrinu pokraj moga ulaza i sam njegov čin me pocrvenjuje. Nikada još nije ovako brinuo za mene.
"Imam rješenje Harry" odjednom govorim.
Harry se podiže na koljena i navlači bokserice na sebe "Kakvo rješenje El?" pita i promatra me.
"Novi život.Daleko odavde.Ti i ja..daleko od svih. Naših roditelja, prijatelja. Ajmo jednostavno napustiti sve što imamo ovdje i poći odavde. Da li bi želio poći sa mnom?" usne mi drhte dok ga to pitam. Što ako kaže da sam luda? Da nikada ne bi napustio svoje zbog mene?
"Isti trenutak Elena. Podiži se i bježimo odavde" stvara mu se osmijeh na licu. Ovo je bilo brzo, nisam planirala da će..
"Tako brzo?" zatečeno pitam.
Pokušavam se bar malo ispraviti leđima ali i dalje osjećam bol po sredini noga.
"Kad god ti želiš, i kada si spremna Elena.Jebe mi se za sve što imam. Idem sa tobom na kraj svijeta ako treba" podiže se i daje mi ruku, pomažući mi da se podignem i ja skupa sa njim.
"Znači hoćemo?"
"Imam nešto ušteđevine. Imam one karte. Da li želiš El..Želiš li se.." ne zna kako će reći na pravi način. Ne zna kako će me pitati da se udam za njega.
"Gdje je taj prsten Harry?" odjednom ga pitam i primjećujem kako mu se nervoza smanjuje. Šokiran je mojim pitanjem.
"Želiš prsten?"
"Normalno da želim.." lupam ga po ramenu.
"Nemam pojma gdje sam ga stavio. Sranje" nikada ga još tako nervoznog nisam vidjela.Smješka se još više nego ja..i okreće se okolo pokušavajući se sjetiti gdje se nalazi prsten.
"Smiri se Harry" umirem od smijeha.
"Sigurno je negdje po stanu. Pronaći ćemo ga zajedno, okej?" pitam, ali on mene uopće ne sluša. Prvo pretražuje hlače na stolici pa otvara ormar, psuje. Nervozan je ko pas.
"Ja sam takav idiot El. Ne znam gdje sam stavio prsten. Poludit ću" mrmlja. Skoro svu odjeću vadi iz ormara, ali prstenu ni traga.
"Ajde ti pogledaj u tim ladicama. Ja ću pogledati u kupaonici"
"Što bi prsten radio u kupaonici?" zbunjeno pitam.
Ne zna ni on, ali isto odlazi provjeriti. Sjedam na krevet, otvaram ladicu ali u njoj ništa osim omota kondoma i par kemijski. U drugoj ladici ladici ima previše papira..čak je i krcata papirima pa sam primorena da ih sve izvadim na krevet i pretražim je. Hrpu papira bacam na krevet i ispod pronalazim kutijicu. Želim mu viknuti, pronašla sam je..ali ispada mi skoro iz ruke kada gledam par papira tj slika koje ispadaju iz ladice na pod.
Slike mladih djevojaka, svaka moja vršnjakinja ako ne i mlađa od mene. Uzimam jednu sliku u ruke i okrećem je. Na bijeloj pozadini piše datum i njeno ime.
I tako na svakoj.
Djevojke koje su nekada davno imale sretan, bezbrižan život pronašle su se na ovim slikama koje držim u ruci. Slikama gdje su ljudi poput Harrya ih iskorištavali i zbog kojih je njihova sreća prekinuta.
Nisam ni primjetila kako mi se noge tresu, dok u jednoj ruci držim kutijicu a u drugoj imam cijelu Harryevu prošlost u ovim slikama.
Njegova prošlost je nešto što nas je sprječavalo, nešto što nas je posvađalo toliko puta. Taj dečko sa ružnom prošlosti je netko u koga sam se zaljubila i koliko god mislila da je prošlost izbrisana. Sada dok gledam slike, nisam sigurna da li mogu preći preko svega.
Koliko god ga voljela, koliko god ga uspjela promjeniti. Pronalazim se u problemima. U najtežoj odluci do sada . I ovaj put okončat ću je do kraja..
*
*
*
.......
"I što se onda dogodilo. Jesi ipak pristala?" Helen sva uzbuđena sluša moju priču na drugoj strani fotelje i pažljivo me promatra dok ispijam šalicu čaja.
Ova priča je bila preduga za neku djevojčicu poput nje.
"Što ti misliš, što sam uradila u tom trenutku?" pitam je. Helen je čula toliko toga da mislim da će ova priča jedan dan utjecati na nju, i to na loš način.
"Jesi pobjegla od njega Elena?" pita.
"Zauvijek" odgovaram.
*