TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (episoda 40)

Elena P.O.V.

….tjedan dana kasnije.....

“Daj Alex, ovo nije u redu što je napravila. Pobjegla je od nas, doslovno je pobjegla od problema I uopće nam se ne želi javiti” - prepričavala sam Alex događaje koji su su se zbivali tokom ovih dana. Grace je prije tjedan dana otišla sa ocem u Berlin I pobjegla od svih problema koji su se dogodili. Uopće nam se ne želi javiti I užasno se brinemo za svoju prijateljicu.
“Treba joj vremena Elena, shvati ju. I bolje da je ovo napravila..možda se oporavi sada kada je daleko” - pokušavala me uvjeriti da je odlazak bio najbolje rješenje. Ali nisam se slagala sa tim. Ono što držim u sebi već tjedana dana ubija me. Želim joj reći onaj moj plan I jako želim da to uspije. Moje prijateljice moraju biti jake I ne dopuštati da ih neki muškarci kao što je ovaj put bio Zayn, povrijede. To nikad...

Filozofija je zaista bila jedni predmet kojeg sam slušala. Iako je profesor zaista spreman za dobru imovinu, ali nekako je ovaj predmet zanimljiv I uživam ga slušati. Možda je ovo čak I jedini predmet kojeg ću naučiti I proći taj ispit. Shvatila sam da mi je Harry nedostajao, oduvijek je bio negdje iza mojih leđa I ulazio svakom profesoru u riječ, ali danima nije došao... Ne znam koji je razlog. Već me dobrih tjedan dana brinu njegove riječi . To mi se još nikada do sad nije događalo.

Na čas sam se zamislila,sjetivši se njegovih rečenica koje mi je rekao prije tjedan dana.
“Dajem ti tjedan dana da razmisliš Elena. Znaš gdje me možeš pronaći” - to su bile njegove posljednje riječi, kada sam ga napustila kao što radim I svaki put I obećala mu da ću razmisliti. Ali I dalje ne znam što da radim. Dopustiti Harryu Stylesu da me čuva? To je bilo pomalo čudno. Uopće ne znam kako bi me on uopće čuvao..i mrzim I dalje što se ne sjeća one večeri koja je očito promjenila naše živote na gore.

“Gdje ideš poslje predavanja?” - upitala sam Alex, kada smo izlazile sa predavanja.
Slegnula je ramenima I zaustavila se razmišljajući.
“Imaš nešto u planu?” - upitala me.
Možda! Možda imam neku glupu želju da posjetim Harrya I dam mu moj odgovor. Ali I dalje ne znam što da odgovorim. Nisam sigurna da li želim da mi se približi.

“Pa..možda I imam ..namjeravala sam....” - tražila sam prave riječi , gdje neću spomenuti da možda idem kod Harrya. No Aaronov pogled na drugom kraju hodnika prekinuo me u razmišljanju. Gledao me kao da me mrzi najviše na svijetu I mrzila sam to. Izbjegava me od onog dana I svaki put mi pokloni neki pogled kao da želi, ali mu je zabranjeno razgovarati sa mnom. I mrzim, užasno što smo ovako daleko jedno od drugog. Njegovo prijateljstvo mi je potrebno.

“Obećala sam sestri da ću je izvesti na klizanje. Tako da žurim” -
“U redu, vidimo se sutra” - mahnula sam Alex I promatrala je kako izlazi sa fakulteta. Očekivalo me još jedno predavanje ali preumorna sam za slušanje politike koja me uopće nije zanimala.

“Hej Aaron” - nakon dobrih par minuta, razmišljanja odlučila sam ipak da mu se javim.
Ignorira me, mrzim njegovo ignoriranje.
“Daj razgovaraj sa mnom Aaron, ne možeš me samo tako napustiti” - 

“Ako si prekinula svoje “druženje” sa Gospodinom Stylesom, možemo razgovarati” - povisio je glas na mene.
“Što ako nisam?”
“Onda nemamo o čemu razgovarati” - no prije nego što je otvorio vrata od fakulteta da izađe. Stala sam ispred vrata I sprječila ga da ode kroz ta vrata.
Prevrnuo je očima. Njegove plave oči promatrale su me I govorite mi koliko me ustvari mrzi tj koliko mrzi moje druženje sa Harryem.
“Što želiš Elena” - zvučalo je kao da se dosađiva. Stavio je ruku na dio vrata I ležerno me pogledao.
“Želim svog prijatelja, natrag” - odlučno sam rekla I doista mislila.
“Prekini to što imaš s njim...i imaš me natrag”
Wow! Zar je on stvarno mislio da ja imam nešto s njim. Izgleda kao da bira s kim ću se družiti I to ne podnosim. Nikada mi nitko nije branio s kim ću se družiti ili razgovarati.

“Zar to stvarno zahtjevaš od mene? Što misliš koliko će samo to problema donijeti”
“Birala si tog idiota umjesto svojeg prijatelja. Ti gubiš” - slegnuo je ramenima kao da ga nije briga.
Istina je bila totalno drugačija. On se prestrašio Harryevih prijetnji I napustio svoju prijateljicu, samo ne želi priznati da ga se boji.

“Dovraga Aaron! - zarežala sam, shvaćajući da gubim strpljenje.
“Razmisli o tome Elena. Možda I shvatiš da Styles nije dobar čovjek I onda me možeš dobiti natrag. A dotad stvarno ne želim da mi se obraćaš..jako dobro znaš što je taj kreten uradio mojoj sestri I ne želim da to I napravi tebi” - povukao je pomalo jače ključanicu na vratima I odjurio vani. Opet me ostavivši, bez teksta.
On se stvarno prestrašio Harrya!

Liam P.O.V.

“Zašto se uopće žurite spojite mene I Elenu? Zar ti nisam rekao da nam daš vremena I da nam je teško ovo sve” - pokušavao sam se pravdati svojem ocu, ali on je I dalje vršio svoj pritisak na mene I tjerao me da izvedem Elenu vani, ili kako je on rekao na “spoj”. Tko uopće u 21. stoljeću zove djevojke na spoj?
“Nestrpljivi smo sine, želimo da vam uspije ta veza..to između vas dvoje donijet će mnogo love u obitelji” - strpljivo mi je odgovorio, dok je bio udubljen u svoje papire.
Mrzim što vrši pritisak na mene I što me tjera da hodam sa djevojkom koja se sviđa mojem prijatelju. Harry će me mrziti radi ovog čina I neće shvatiti da su naši roditelji ludi, opsjednuti dobrom lovom I ugledom.

“Nije sve u lovi” - podigao sam glas prema svojem ocu, no znao sam da je to nepotrebno.

Otac je na čas podigao svoj pogled na mene I odmah ga spustio.
“Iako mi se ta djevojka baš I ne sviđa. Nekako ima tešku narav” - nelagodno je izgovorio. I sam sam shvatio da mu se Elena nije sviđala nakon one obiteljske večeri. Cijelo vrijeme je kolutala očima dok je moj otac pričao sa njom. Ali uvijek je to radila..

“I onda lijepo odustanite od toga! Niti Elena niti ja se ne slažemo sa tim što namjeravate” - podigao sam glas na njega. Nervira me jako.
“Ni slučajno” - kratko je odgovorio.
“Samo napravi to što zahtjevam od tebe. Želim da jednom budem ponosan na svojeg sina” - nasmijao se I nastavio čitati mnoštvo papira koje su se nalazile na stolu.
Ovaj razgovor je nepotreban ...i moram pozvati Elenu na spoj! Zar sam došao do toga da zovem djevojku na spoj..onu istu djevojku zbog koje se Harry mjenja?

Elena P.O.V.

Sigurna sam da je Harry nestrpljivo očekivao moj odgovor I da ja trenutno nemam pojma, zašto se ovako čudno osjećam dok se šuljam tim mračnim hodnikom u podrumu I umirem od želje da ga vidim I čujem mu glas. Nikada mi se ovo još nije događalo. Nitko me do sad nije natjerao niti jedan muškarac da mi nedostaje, tako prokleto I ne mogu prestati misliti na njega..
Imam osjećaj kao da sam opsjednuta njim, kao da sam opsjednuta tim mračnim muškarcem , ali to uopće nije dobro. Pobogu Elena, on je muškarac napravljen samo da bi uništio žensko srce. Svaki muškarac to radi...zašto misliš da nebi I Harry?

Pogled mi je zastao na Harryevim vratima I dugim nogama koje su prekrivale crne isparane hlače. Lagano sam se prišuljala, te nagnula glavu prema njegovoj sobi, tek toliko da vidim što radi. Sjedao je na podu, naslonjen na dio kreveta sa nekom slikom u ruci. Pogled mu je ne definiran, samo “bulji” u tu sliku I ne skida pogled sa nje.

“Hej” - tihim glasom sam mu se javila, no uopće nisam sigurna da li me čuo. Nekako je previše okupljen mislima I slikom koju drži u ruci.
No, bila sam u krivu...čuo me jako dobro. Isti tren je spremio sliku u ladicu kraj kreveta I usmjerio pogled na mene.
“Hej, djevojčice” - glas mu je miran..što je jako neobično za njega.

“Prošlo je tjedan dana..došla sam ti reći moj odgovor” - slegnula sam ramenima. Ušla sam u njegovu sobu I napokon vidjela cijelu njegovu figuru kako raširen sjedi na tom dijelu poda, skroz udubljen u te misli.

“Dao sam ti prostora tjedan dana! Nisam te želio gnjavati niti te nazivati. Ali bilo mi je teško” - izgovorio je to nekako kao da je ovih tjedan dana život samo za dan kada ću se pojaviti na ovim vratima I dati mu odgovor.

O Bože! Dok ga gledam tako mirnog I cijelog u crnini na podu, imam neku želju dodirnuti ga I ne znam što mi se događa. Nikada nisam željela to, nego sad. Shvatio je da ga previše promatram od glave do pete I ne mogu si pomoći. Mrzim što sam toliko opsjednuta...Tijelo mi se ne može savladati u njegovoj blizi.
“Elena” - u sekundi se podigao sa poda I njegovom rukom obuhvatio mi cijeli dio lica.

“Nemoj se sramiti. Mogu prepoznati na tvojem licu, da me želiš...tvoje tijelo želi moje I to je u redu” - slegnuo je ramenima, kao da je to neka najprirodnija stvar. Kako me ovaj čovjek može ovako brzo pročitati. Iako ga praktički ne poznajem dugo, zna svaki moj pokret, moj dah I moj pogled. Što mi radi...
Isti sekund sam spustila pogled na tlo. Iako nisam došla zbog toga ovdje, željela sam mu dati odgovor. Ali taj odgovor, izbrisao se u sekundi..naša tijela su bila jača, od onog odgovora kojeg je očekivao.
“Da li ti želiš moje tijelo?” - pitanje mi je pobjeglo iz usta. Nikada do sad ovo nisam rekla na glas.
Sasvim tiho se nasmješio, te me rukom natjerao da ga pogledam.
“Uvijek Elena. Bilo gdje..moje misli su okupirane tobom, tvojim tijelom I svim onim stvarima koje želim da ti radim” - njegov dah, zvučao je tako erotično...u trenutku mi cijelim tijelom prođe neka vrućina I dodirnem njegov usne.

“Ovdje, bez emocija.bez nježnosti. Učini me tvojom” - prošaptala sam riječi, doslovno ga moleći. Njegove usne u istoj sekundi pronašle su put do mojih, kada me snažno prislonio na njegovo tijelo, moleći me da napravimo to, ovdje...
“Toliko ti je dugo trebalo,djevojčice” - nasmješio se na vrh mojih usana. 

No prije nego što smo započeli sa našom akcijom, on je sve to zaustavio,te je svoje usne prislonio na moje uho.
“Gdje želiš da te jebem Elena?” - njegov mračni šaptaj, prohujao je cijelim mojim tijelom. Nisam mogla disati.
“Na podu, želim to raditi na podu” - isti tren sam mu rekla.
Odmaknuo je svoje usne sa mojeg uha I pogledao me.
“Elena, još nikada to nisam radio na podu” - nasmješio se.
Uzvratila sam mu osmijeh, čisto jer je zvučalo kao da je praktički neka vrsta “djevice I prvi put radi neke stvari. A jedina koja je ovdje bila neiskusna u tim stvarima, bila sam ja.

Rukama me povukao prema sebi, pratila sam njegov korak kada je sjeo na ono isto mjesto na kojem je sjedao kada sam ušla u njegovu sobu I natjerao me rukama da ga uzjašem.
“Želim da dominiraš nada mnom” - podigao mi je dugu kosu u neku neurednu pundžu, dok su njegove usne gladno tražile moj vrat.
“Ne znam to raditi” - moje neiskustvo dolazilo je do izražaja. Zahtjevao je od mene da radim stvari koje nikada do sad nisam radila, s niti jednim muškarcem osim s njim.
“Lagano je , samo me prati” - prošaptao je, no prije nego što je skinuo svoje hlače..naredio mi je da izvadim iz one iste ladice zaštitu. Ovaj put crveni omot pronašao se pod mojim rukama.

Zubima sam rastrgnula omot kondoma, te pružila Harryu otvorenu vrećicu iz koje se vidio prsten kondoma.
“Nisam baš spretna sa ovim”

“Jedan dan ću te naučiti, kako da mi staviš ovaj kondom” - uzeo je taj isti kondom I dignuo malo kukove da može skinuti te uske hlače. Također sam I ja napravila kao I on, spustila sam svoje hlače , sasvim dovoljno I očekivala njegove sljedeće radnje. Svaki put se prisjetim koliko sam neiskusna u ovim stvarima I ponekad nemam pojma što raditi.
“Želim da se opustiš, dopusti mi da te opustim” - njegove ruke pronašle su put do mojih gaćica koje je rastrgnuo. Moje crne čipkaste gaćice uništene su.
“Žao mi je zbog ovog, ali danima sam razmišljao kako te želim kazniti na ovakav način, zbog tuđeg imena u onom wc-eu” - nasmiješio mi se u dio obraza.

“Još mi nisi ono oprostio?” - upitala sam ga.
No u tom trenutku ispustila sam snažan uzdah, kada sam osjetila nabreklost na mojim bedrima iz njegovih bokserica kada je pažljivo stavio kondom I dohvatio zubima moju kožu na vratu.
“Oprostit ću ti jedino kada budeš, sada vrištala moje ime” - rukama me natjerao da se podignem na koljena, te je tada uvalio prst u mene I u tom trenutku sam zatvorila oči.

“Jedva sam te dodirnuo I već si spremna za mene” - njegov glas, pobogu zašto mu danas glas zvuči ovako erotično, zašto sam ovako opsjednuta njim, njegovim tijelom I tim glasom , promuklim, hrapavim. Tjera me da ga želim, a to ne želim.

“Uradi to”

“Ne još” - pobunio se.
“Želim dodirnuti svaki dio tebe, svaki dio tvog tijela. Želim osjetiti koliko me želiš u tebi, Elena” - prošapnuo mi je.
“Jako te želim” - šapnula sam.
Moje zadnje riječi , donijele su neko lagano uzbuđenje na Harryevom licu. Uživao je u činjenici da ga želim, kao nikada do sad. I nije mi bitno kako to ispada jadno, naivno...želim ga u sebi kao nikada do sad.
“Zašto me mučiš”? - upitala sam ga.
Njegove ruke pronašle su moje bedre, koje je masirao sve jače I jače...i on me želio, njegova nabočina koju sam osjećala nad bedrima, davala mi je do znanja da me želi, toliko da ni on ne može disati. 
Usnama je prošao kroz moju donju usnicu I zubima je potegnuo prema sebi. Njegov vragolasti osmijeh I te ruke koje su neprestalno bile po meni, otežavale su moje disanje.
“Mučim I sebe. Ali želim da me osjetiš dolje I prije nego što uđem u tebe” - uzdahnuo je, ili je prostenjao na moje uho, kada mi je to izgovarao.
Srce mi je užurbano zakucalo, nedostaje mi zrak a toplina Harryevih nogu na mojim golim bedrima, daje mi osjećaj jebene napaljenosti. Da napaljena sam I on je kriv zbog toga. Kriv je što moje tijelo reagira na njegove dodire I on to jako dobro zna.
Rukama me uhvatio za leđa I natjerao me da se malo podignem na koljena, kada je ušao u mene, tek svega nekoliko centimetara I zastao.
“Pogledaj me” - naredio mi je.
Otvorila sam oči, gledajući ga kako silovito ulazi u mene I zatvara oči na sekundu
“Jesi u redu?” - upitao me.
Klimnula sam glavom. Jedino što osjećam je peckanje, ali to se peckanje smanjuje kako sve više I više ulazi.
Jedino što sam ga osjećala duboko u sebi, ali ništa više nije radio.
“Pomaknut ću se u tebi, ako te bude boljelo, kaži mi..u redu?” - upitao me.
Opet sam klimnula glavom. Rukama sam se uhvatila za pokrivač koji se nalazio na tom krevetu, na kojeg je Harry bio naslonjen I snažno ga rukama stegla.
Njegovi pokreti postajali su brži I silovitiji. Snažno sam stenjala na njegovim usnama, podićući se gore-dolje, Harry me zgrabio za kukove I napinjao se sve jače I jače. Nema kontrolu, gubi je svakom sekundom, dok ga osjećam u sebi.

“Da li me osjećaš? Da li si sada svjesna koliko si moja?!” - postavljao mi je retorička imena, jer je znao I sam da zbog njegovih pokreta u meni ne mogu normalno razmišljati.
“Harry” - snažno sam uzviknula njegovo ime, glava mi je pala na njegovo rame, dok sam stezala onaj pokrivač. 
“Svršit ću tako, jako” - prostenjao je negdje na mojem uhu, te se naslonio glavom na dasku od kreveta..Uhvatio je rukama još jednom moje kukove I natjerao me da se još par puta podignem I spustim, dok se lagano praznio u onaj kondom.

“Što mi to radiš,djevojčice” - uzdahnuo je, kada sam mokra pala na njegovo rame I odmarala.

“Ne želim kvariti ovaj trenutak...ali....” - zastala sam , jer očito shvaća moje riječi.
Moram otići, ja sam tip djevojke koja odlazi poslje svega...jer me strah..ne želim dopustiti sebi da se vežem za njega. Ne želim ga u svojem životu, jer se bojim da me ne povrijedi.
“Odlaziš, opet?” - tiho me upitao.
Par sekundi sam razmišljala, te sam lagano klimnula glavom I podigla koljena, lagano se ugrizla za usnicu kada sam iskliznula iz njega.

Harryevo lice se promjenilo, ali nije ništa govorio. Promatrala sam ga ispod oka kako skida kondom, podvezuje ga I vraća ga natrag u onaj omot I malo ga jače baca na ormarić. Vjerojatno je ljut, ali I dalje ništa ne govori.
U tom trenutku shvatila sam da su mi gaćice skroz rastrgnute I da nema šanse da ih vratim natrag na sebe.
“Ovo je moje” - Harry je zgrabio te iste gaćice I uzeo ih sebi. Ništa nisam shvaćala, što će mu moje gaćice.
“Što će ti to?” 
“Želim ih imati, kad ne mogu imati tebe, bar mogu imati tvoje gaćice” - pomalo je zarežao od ljutnje, kada sam se podigla I zakopčala svoje hlače.

“Svaki jebeni put ti otiđeš od mene” - podigao se sa poda I navukao hlače.

“Nije star u tebi Harry” - tiho sam odgovorila.
Ljuto me pogledao.

“Nego u kome je? Jedina djevojka od koje dobijem emocije, dok radimo to , ovdje na ovom krevetu. Odlazi, svaki jebeni put odlazi od mene” - udario je snažno od krevet I pogledao me.

“Stvar je u meni. Ne mogu se vezati za nekoga, ne želim osjećati. Ne želim vezu, ne mogu voljeti. Shvati me Harry. Ja nisam tip djevojke koja želi muškarca u svojem životu” - tiho sam odgovorila.
Drhtim dok izgovaram ove rečenice, a Harry pažljivo sluša svaku moju riječ.

“Što onda želiš” - zaderao se.

Slegnula sam ramenima, jer zaista ne znam ni ja sama!
“Želim slobodu, da radim što želim, da ovisim sama od sebi. Da završim jebeni fakultet, ostavim roditelje I pobjegnem odavde daleko” - odgovorila sam, dok mi je krv pulsirala u venama.

“Ne možeš to uraditi. Jebemu. Ne možeš mi ušetati u ovaj podrum I onda me blokirati u svojem životu I ne dopuštati da shvatiš da ti ja mogu pružiti, sve ono što želiš” - opsovao je.
Prekrižila sam ruke, nisam mogla normalno govoriti od otkucaja srca.. Da bar mogu biti normalna djevojka, ona koja se zaljubi do ušiju, vjeruje u ljubav, u vezu..voli muškarca. Ali ja jednostavno nisam voljela nikoga. Nisam dopuštala da volim ljude, jer se prokleto bojim povrijeđenosti. Ne želim da me srce boli, jer to ne mogu podnijeti. Ne mogu podnijeti bol.

“Harry, upravo to radim! Otići ću kroz ova vrata kao što idem I svaki put. I ne možeš me natjerati da ostanem. Ne mogu se vezati za tebe, koliko god ti bio predivan” - zastala sam.

“Misliš da sam predivan?” - upitao me.
Njegovo lice se opet mjenja. Stvarno tog dečka ne mogu pratiti. Svaka riječ utječe na njega I ne znam kako mu to uspjeva. Želim naučiti od njega, kako riječi mogu utjecati na tebe. Jer na mene ništa ne utječe I mrzim to ponekad. Mrzim što sam ovako hladna I blokiram ljude u svom životu.
“Jebeno si predivan I toga si I sam svjestan . Utječeš na mene I nikada do sad to nikome nije uspjevalo...ali želim te dalje od svojeg života. Jer ne mogu podnijeti teret kada me povrijediš iza” - gubim dah....riječi koje su se nakupile u meni sve ove tjedne, mjesece, samo se prosipaju I ne mogu iz zaustaviti .
“Mi smo oštećena roba, zar ne?” - upitao me.
Klimnula sam glavom, potvrđujući da smo itekako oštećena roba..u očima mi se skupljaju suze..i ne mogu ih zaustaviti. Želim plakati, ali pokušavam ih vratiti natrag. Jednostavno ne želim da me on vidi poraženu I uplakanu.
“Znači ono je istina?” - upitao me.
Zbunjeno sam ga ošinula pogledom, nemam pojma o čemu govori, o kakvoj istini.
“Objasni mi?”

“Tvoj otac te tukao kada si bila mlada, zar ne? I ne možeš me lagati. Jebeno puno stvari znam o tebi, tvojim roditeljima I cijeloj obitelji Davis. Znam Elena da te je otac mučio I zabranjivao ti sve ono što što su djeca radila u to vrijeme.” - rekao mi je.
Odakle ovo zna I kako? Zašto me prisjeća tih stvari, tada sam bila dijete I to je bilo normalno, roditelji su tukli svoju djecu I zabranjivali im stvari. Zašto je to sad bitno? Tad sam imala 10 godina, bila sam djevojčica..željela sam to zaboraviti.

“Ne želim o tome, Harry” - slabašno sam izgovorila riječi, shvaćajući da moram pobjeći odavde. Što prije. Vratio me na stvari koje su duboko utisnute u meni, zaboravljene I bolne..ne želim opet se vraćati na takve stvari I misliti o boli koju sam osjećala kao djevojčica..ovaj put sam odrasla djevojka koja se upravo ponaša hladno I mrzi ljude zbog stvari iz moje prošlosti..ne želim de me ljudi povrijeđuju. Više ne!