TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 72) - SEASON 2

Pjesme:
Halestorm: Here's to us
Harry Styles – Don't let me go (ali ipak ne pjeva Trouble Harry lol)
One Direction - You&I

Majčina ljubav je nešto što nikada nisam do sada imala. Cijelo svoje djetinjstvo gledala sam one male djevojčice kako ljube svoje majke pri rastanku ili ih snažno zagrle, dok im one šapuću I navlače jakne na njih. Ja nisam bila te sreće, vjerojatno je I razlog zašto sam sada ispala ovako divlja djevojka koja u ovih 20 godina nije nikoga zavoljela. Riječ 'volim te' kod mene nije imala nikakvo značenje. Prvi put sam je izgovorila Harryu u onom krevetu, ne razmišljajući što te riječi uopće znače. Šetam golemom cestom koja vodi točno u fakultetsku zgradu I razmišljam o svojim roditeljima. Nikada nisam shvaćala značenje te riječi 'roditelj' što je to uopće značilo? Jer ja nikada nisam dobila roditeljsku pažnju..niti sam je željela. Ali sada dok sam udaljena od njih, imam potrebu, neku čudnu...i zaista razmišljam o razgovoru sa njima dvoje. U susret mi dolazi bijeli Range Rover I staje. Automatski stajem, navlačim ruke u džepove I okrećem se po zvuku koji mi dolazi sa desne strane. Nepoznati lik spušta prozor I tek kada sam se sagnula sve par centimetara da uspjem vidjeti tko je prepoznajem Aarona. Upravo skida naočale sa oči, ruke čvrsto drži na volanu I govori “Nevoljo, upadaj” . Isti trenutak sam otvorila vrata od njegovog očito novog automobila I pozdravila ga.

“Sviđa ti se?” - pita me, dok gleda ravno u cestu. Iako nas dijeli svega par metara od fakulteta ipak sam pristala na vožnju sa njim. Pogledala sam unutrašnjost njegovog automobila, okrenula se, pogledala pod I nasmješila se. Aaron ima isti automobil kao I Harry ustvari ja. Kako god, onaj crni Range Rover stoji parkiran ispred podruma I nisam ga vozila odavno.
“Koliko ti uopće ovih čuda od automobila imaš?” Aaron ima cijelu kolekciju svakog novog auta koji je izašao na prodaju. Bio je kao neki kolekcionar automobila. Njegovi roditelji nasljedili su sumu love I troše je na što god stignu. Primjer su mnogobrojni Aaronovi automobili.
“Mislim da je ovo 8 po redu, dat ću ti đir ako želiš?”
“Vozila sam već ovako...” - govorim mu I onda isti tren šutim. Joj nadam se da se neće sjetiti Harryevog Range Rovera I onda će nastati svađa. Zaista je ne želim .
“Oh znam...što ima uopće sa onim likom I tobom?” - sad mu je glas hladan I sumnjala sam. Aaron staje ispred fakulteta I gasi auto, ali niti jedno još od nas ne izlazi. Nemam volju uopće otići na faks. Huh zar sam je ikad I imala?
“..Znaš ono što manje znaš, bolje se osjećaš?” - govorim mu a on isti tren klima glavom. Shvaća sve I bolje jer ne želim držati duge dijaloge. Još mi I treba da pričam da smo sada u vezi.. Aaron par puta lupa po kristalno čistom volanu I onda udobno naslanja glavu na sjedalo.
“Joj da. Kad si tu, trebao sam te nešto pitati ali nisam znao gdje da ti se javim..” - Aaron tiho govori a ja se okrećem prema njemu. Znam da nam predavanje počinje za nekih 20-ak minuta I da prvi sat imam Profesoricu Styles, ironija života.
“Zar se nešto dogodilo..?”
“Ma ne. Samo moji roditelji priređuju neku humanitarnu zabavu..” - prekida riječi I prevrće očima. Pa nastavlja “Pa sam mislio..znaš da dođeš sa mnom, bit će dobrog pića I znaš...stvari..”- tako je nesiguran, skida naočale sa oči I stavlja ih sa strane.
“Želiš me kao pratilju?” - pitam ga. Riječ 'pratilja' zaista zvuči staro.
“Ako želiš...”
“Ummm..”
“Mislim nije da te tjeram. Ali moji roditelji misle da sam gay jer nemam djevojku, pa sam mislio ako bi ti pristala..čisto da ih uvjerim da volim djevojke..” - smije se I ja automatski za njim. Totalno zaboravljam činjenicu da on ima osjećaje prema meni. Joj zašto se to dogodilo?
“Zašto ne pronađeš neku djevojku, sigurna sam da bi ih mnogo željelo zakoračiti u život tajanstvenog Aarona Smitha..” - oboje se smijemo. Vodimo jedan ležeran, prijateljski razgovor I to mi odgovara, nisam sigurna da li I njemu. Promatram njegov profil I vidim po njemu da se smije jer je nervozan, jer me želi tamo I kako da odbijem svojeg prijatelja? Moram staviti na prvo mjesto svoje prijateljstvo sa njim sa Grace I Alex. Prijatelji su uvijek bili važni.
“Bilo bi te lijepo imati..znaš u mojem životu..ti I ja..” - govori mi a meni prsti automatski završavaju na otvaranju automobila. Znam da moram bježat što prije...

“Moram na predavanje Aaron..možemo popričati malo kasnije?” - zakoračala sam vani I nesigurno usmjerila svoj pogled na njega. Shvatio je da sam ovo sada ignorirala I da želim pobjeći..Ali ne mogu pričati sa njim o takvim stvarima.
“Kasnije? Ta riječ je zaista duga Elena..samo mi kaži hoćeš li ići sa mnom, da znam javiti roditeljima. Važno mi je I treba mi tvoja pomoć” - sad mu je glas moljakav I taman da kažem da nema šanse, sjetila sam se da je on uvijek bio tu kada je meni nešto trebalo. Sjetivši se svih onih utrka I posuđivanja automobila..
“Kada je ta zabava?”
“Sutra navečer, onda ideš?”
“Okej..pokupiš me ispred onog mjesta gdje si me iskrcao neki dan?” - pitam ga, a on isti trenutak klima glavom. Zatvorila sam vrata od auta I ubrzala hod, dok je Aaron iza mene lijeno otvarao vrata I izlazio. Svjesna sam da sam zapela u iduću nevolju I uopće ne želim zamišljati Harryevo lice kada mu kažem da idem na zabavu sa Aaronom...ali hej nevolje I ja...to je nešto što sam uvijek voljela.

Politika, sociologija,engleska književnost..oh I psihologija, filozofija. Prevrćem očima svaki put kada dobijem u ruke iduću bilješku sa idućim predmetom kojega moram naučiti. Grace I Alex nervozno prepričavaju svaki događaj koji se događao proteklih par dana/tjedana na fakultetuI ja umirem u sebi. Više mi se sviđao dio u kojem se ispisujem sa faksa. Sad znam da me čeka mnogo učenja I da mi ovaj put nema pomoći.
“Hej polakše malo, nisam stroj..” - bunim se a Grace mi sa tupim smješkom daje posljednju bilješku sa jednim od najgorih predmeta 'pravo'
“To ti se dogodilo jer si zaboravila I faks I učenje I nas I...” - Alex se javlja a ja je lupam bilješkom iz prava po glavi I ušutkivam je. Ispred nas stoji ogroman bijeli sat I svaki par sekundi pogled mi padne na njega. Profesorica Styles prolazi pored nas , nevidljivo I tiho me pozdravlja također I ja nju. Znam da mi je njeno iduće predavanje I tako je neobično biti na njenom satu I ponašati se kao da uopće ne znamo jedna za drugu ili sve one naše probleme.
“Imala sam problema I nisam mogla učiti....”
“Problem zvan Harry Styles, zar ne..” - Alex mi se unosi u facu I sarkastično mi govori.
“Gdje ti uopće sada živiš?” Grace se javlja a Alex nastavlja “Gdje ti je glupi mobitel, zvale smo te danima”
Previše pitanja!
“Dosta, pričat ćemo sad imam predavanje I ne mislim kasniti...” - kada sam to izgovorila obje su prasnule u smijeh. Rugaju se sa mnom, glupače.
“Hej prestanite, vidim vas..” - okrećem se prema njima I prijetim im prstom. A oni se ne prestaju smijati, imam najgore prijateljice na svijetu. Mislila sam da sam ja najgora ali očito sam se prevarila.
“Pretpostavljam da ćeš imati malo iznenađenje kada uđeš u tu dvoranu...” - Grace mi šapće I približava se. Pažljivo sam je pogledala očekujući njene iduće riječi. “Onaj kreten Zayn već par dana dolazi ovdje I ide na predavanja, gnjavi me I ...strah me..” - sad joj je glas pomalo očajan, dok oprezno gleda oko nas. Zayn se upisao na faks?
“Gdje je Noel, naredila sam mu da bude tu...da li se on drži onog plana?”
“Da. Ali u zadnje vrijeme previše putuje I stalno izmišljam glupe izlike svaki put kada me Zayn pita za njega, ne znam što uopće želi” 
Totalno sam zaboravila kakav je kreten taj Zayn. Ali upisati se na fakultet, u ovoj na kojem sam I ja..je njegov najgluplji potez ikad.
“Možda je ljubomoran Grace, doznao je da imaš 'nekoga' možda...su njegovi osjećaji napokon izašli na vidjelo, možda osjeća nešto prema...tebi?” - uzbuđeno joj govorim I pomičem se prema natrag. Stvarno moram ući na to predavanje, kasnim.
“Vjeruj mi da nije! Nešto smišlja I poznavajući ga to nije dobro...” - 
“Što misliš da ga pitam?” - jedva sam izgovorila do kraja, kada me uhvatila za ruku I potegla prema sebi, skoro su mi ispale sve ove bilješke koje sam čvrsto držala. Sad joj je pogled I više nego nervozan. 
“Da se nisi usudila . Elena obećaj mi da nećeš?” - prijeti.
“U redu, ne brini..imaš moju riječi” - na kratko sam joj izgovorila, pozdravila Alex iza nje I odjurila na predavanje.
Ajmo Elena...počni učit glupačo!

Crne uske traperice, smeđe čizme, crvena košulja koja pada preko crnih hlača ,dugi crni kaput otkopčan I marama na glavi. Moj dečko. Huh riječi moj dečko zvuči čudna..Ali da taj dečko koji mi je ušetao u život stoji naslonjen na automobil sa rukama u džepu I smješi mi se, dok nam se pogledi susreću. Ja izlazim sa posljednog predavanja I zatvaram vrata. Harryev ogorman smješak stoji na licu a par kapljica kiše završavaju točno na mojem nosu I klize sve do vrata. Londonska dosadna kiša koja danima ne prestaje. Ubrzala sam hod I doslovno odjurila prema Harryu koji mi je otvorio vrata te sam sjela unutra osjetivši sam Harryev parfem koji se širiom njegovim automobilom. Harry također sjeda na svoju stranu I okreće se prema meni. Još nismo imali priliku razgovarati o prošloj noći kada sam mu priznala neke stvari između mene I njegove majke. Ta loša prijateljica mi je cijelo vrijeme u glavi I namjeravam pitati što je doznao.
“I? Kako se moja djevojka provela na fakultetu.” smije se a ja shvaćam da mi se I on ruga. Što je tako loše što se pokušavam promjeniti I napokon započeti sa učenjem.
“Provod na fakultetu? Huh..” - udubila sam glavu na sjedalo I pogledala ravno prema sebi. Upravo Aaron izlazi sa svojim društvom I spušta se niz stepenice. Na sebi ima dugi sivi kaput I podiže glavu prema meni. Pogled mu putuje sa mojih oči do Harryevih I onda primjećujem kako ga Harry 'ubija' svojim pogledom I lagano par puta lupa po volanu. Tako se ne podnose.

“Postoji li kakva šansa da se ovaj debil od Smitha ispiše sa fakulteta?” - sad mu je glas prijeziran I samo sam prevrnula očima umorna od njegove ljubomore.
“Aaron je sasvim u redu dečko, možda bi ga trebao malo bolje upoznati...” - branim svojeg prijatelja a od Harrya dobivam pogled koji govori 'jesi ti normalna'
“Ne želim ga u tvojoj blizini Elena..” prijeti.
“Ne želim o tome. U redu?” - 
“Ali ja želim. Da li ti vidš kako te on gleda..on te želi Elena I ja to ne mogu prihvatiti..” - sad Harry stiska volan od riječi koje izgovara. Aaron još jednom gleda u mojem smjeru I otključava svoj auto, te pomalo ljuto ulazi u njega. Daje snažan gas I prolazi pored nas.
“..ali ja ga ne želim Harry, okej...i moraš prestati biti ljubomoran na svaku glupost, jer je ljubomora bolest I ne trebam nekog bolesnika pored sebe” - sad mi je glas još jači , Harry isti tren okreće glavu prema meni I promatra me. Onaj njegov osmijeh silazi sa lica, ustvari prestao se smijati kada je ugledao Aarona. Sad pored mene stoji onaj Mračan I Opasan..i više ga volim takvog.
“Što ima loše u tome da te želim samo za sebe? Nebi mogao podnijeti da netko uzme ono što ja volim..”
O Bože! Sad osjećam grižnju savjesti..
“Nikada nebi mogla biti sa Aaronom, njega smatram samo prijateljem I tako će biti zauvijek..” Taman da mu kažem da se pokrenemo I nestanemo odavde, on se automatski okreće prema meni I od njegovog pogleda kojega mi daje, osjećam se čudno.
“Zašto si me lagala Elena..” - isti tren me pita a ja ga zbunjeno gledam. O čemu on priča..? Usmjeravam pogled na prozor I promatram kapljice kiše koje se svakim trenom sve više I više povećaju. Vani pada kiša I počinje sijevati..iako smo Harry I ja sigurni unutra, zbog njegovog tona I načina na koji mi je ovo rekao..baš nisam sigurna da li sam zaštićena ovdje.
“O čemu..ne ra...” - trudim se izgovoriti do kraja, ali ne znam o čemu je riječ.
“Jutros sam posjetio svoju majku I pričao sa njom. Pitao sam je za ono o čemu smo sinoć ti I ja razgovarali..rekla je da nema pojma o ničemu I da sa tobom uopće nije razgovarala. Lagala si El, zašto to radiš..”
Lagala sam...? Njegova majka je lagala!
“Molim? Zašto bi lagala Harry? I odakle bi ja to sve znala? Odlučno mi je rekla da se maknem od tebe I da nisi dobar za mene, da ću završiti isto kao I ona..ona je ta koja laže Harry, zar ne vidiš?” - branim se, ali dovraga sve. Normalno da će vjerovati svojoj majci. Svaki put kada nešto kažem, Harry lupne po volanu I to mi odveć počinje ići na živce.
“Lažeš Elena...”
Ma kako se usuđuje govoriti mi da lažem.
“Lažem? Misliš kao I ti...cijelo ovo vrijeme...” eh sad ja vodim opet.

“To radiš namjerno zar ne? Misliš da ćeš nešto postići sa svojim lažima I tražiš način da odeš od mene I onda uvlačiš moju majku u sve to..to nije u redu znaš? Ako me već ne želiš u svojoj blizini onda si mi to trebala u lice reći, ali uvlačiti moju majku u te tvoje podle laži uopće nije lijepo od tebe” - svaka riječ zvuči mu kao prijezir. Ja znam da mi je ogromna muka I da moram otići iz ovog auta što prije. Uopće ga ne želim u svojoj blizini ni malo. Kako može reći da lažem? Zašto bi to napravila...Nikada ga nisam lagala. Dovraga.
“U redu ako misliš da lažem...ovdje nemam što raditi.Zbogom Harry..” - grabim svoju torbu iz naručja I užurbano izlazim iz auta. Uopće ne mislim o tome da pada ogroman pljusak I čim sam zakoračala vani isti tren sam bila mokra. Ona kiša uvlači se u svaki dio mene, kosa se u čas zaljepila od moj vrat I pada mi po licu. Slušam Harryeve korake iza sebe, ali bježim..koliko god bilo teško pobjeći od ove kiše..ne mogu ga vidjeti.
“El ulazi u auto, prehladit ćeš se...” - dere se iza mojih leđa. Kao da ga je briga da li ću se prehladiti, sad me vrijeđao bez razloga da li je razmišljao da li me povrijedio na takav način?

“Daj makni se od mene..” - okrećem se na trenutak prema njemu I vidim kako je svakim korakom sve bliže meni. Cijeli je mokar kao I ja. Loknice su mu zaljepljene za uši a svugdje po njegovom licu prolaze kapi kiše. Kao dvoje najvećih budala stojimo na ovoj kiši I mokri smo do kože..Hvata me za lakat I automatski me tjera da se okrenem prema njemu. Pokušavam se suprostaviti ali prejak je za takvo nešto.
“El...nemoj..samo nemoj ovo raditi. Upadaj u auto, mokra si I prehladit ćeš se”
“Kao da te briga..”
“Hej...nemoj biti takva. Znaš da brinem za tebe, uđi u auto I idemo odavde..ne želim da se prehladiš..” 
Ma nemoj! Opet pokušavam izvući ruku iz njegove, ali me isti tren zgrabi prema sebi.Promatram njegovo lice koje je puno vode, one kapljice kiše prelazi preko njegovih trepavica I spuštaju se sve do njegovih usana..koje toliko želim poljubiti koliko god sam ljuta na njega, trenutno.
“Ljuta sam jer mi ne vjeruješ...” - spuštam pogled I promatram svoje mokre hlače . Svaki dio mene I odjeće je mokar do kože. Osjećam lagano drhtanje I shvaćam da mi je zima. Londonska kiša je uvijek bila hladna, stvarno me nebi čudilo da se prehladimo I on I ja..
“Nisam razmišljao..mislio sam da pokušavaš nešto da pobjegneš od mene..stalno razmišljam o tome I ne želim da se dogodi..stvarno ne znam što bi napravio da odeš od mene..sjebao sam sve opet, zar ne?” - svojim mokrim rukama hvata moju badru I na trenutak drhtim kada moj pogled ide točno na njegov. I on drhti I smrzava se baš poput mene, a ona kiša svakom sekundom pada sve više I više. Odjeća mi je postala teška od mokrine, vjerojatno je tako I sa Harryevim kaputom.
..”Neću otići od tebe Harry,ali moraš mi vjerovati..ona je....” ne dopušta mi da izgovorim do kraja. Znam samo da osjećam njegove usne točno na mojima I da poljubac na kiši se pretvara u jedan snažan, pun emocija zagrljaj. Harry me obgrlio svojim snažnim rukama I ja sam utonula lice u njegov mokri kaput. Oboje drhtimo od kiše..osjećaja..hladnoće, ali ništa nije važno. Opet me njegove ruke tjeraju da ga pogledam I onda opet onako nježno na njegov način stavlja svoje usne na moje, lagano prolazi svojima I okrznuje moje. Njegova brada grebe moju, svoj jezik stavlja u unutrašnjost mojih usana I vrti ga u mojim ustima. Harry sisa svaku kapljicu kiše sa mojih usana a kroz mene prolazi svaka ona emocija koju prije nisam osjećala...
“Toliko te volim djevojčice..stvarno sam ispao grozan , zar ne?”
“I više nego grozan. Rekao si da sam lažljivica..”
“Neću više, obećajem..opet ću razgovarati sa njom...i uvjerit se da je tako. Vjerujem ti El, u redu? Idemo sad odavde..oboje ćemo se prehladiti” - govori mi na vrh usana a njegove usne baš poput mojih drhte. Hvata moju ruku I odlazimo u auto.
Upravo sam imala svoj prvi poljubac na kiši...sa Harryem.

Oboje upadamo u Gemmin stan I svlačimo se. Skidam svoju tešku, puno vode jaknu a Harry svoj kaput kojega isti trenutak stavlja kraj toplog radijatora. Oboje smo se smrzli I prehladili a najgore od svega što imam onaj osjećaj da sam povrijeđena..njegova majka nije htjela priznati što mi je rekla onaj dan bolnici I to mi je tako čudno. Zašto je to napravila..i sa kojim ciljem. Taman kad sam skinula svoje cipele sa nogu I namjeravala skinuti majicu, primjetila sam kako je Harry već u svojim boksericama I trlja svoje ruke pokušavajući se utopliti pokraj radijatora. Njegove oči su na meni I vjerojatno očekuje moj striptiz koji se neće dogoditi. 
“Idem u drugu ..prostoriju..” -nesigurno mu govorim I pokazivam prstom na kupaonicu. Kupim jaknu sa poda I cipele I hvatam ih u ruke.Kosa mi je potpuno mokra I moram je osušiti fenom
“Šteta..očekivao sam jedan besplatni striptiz..sigurno ti tijelo izgleda sexy tako mokro, ako poželiš da poližem te kapljice kiše sa tebe..javi mi..” - zadirkiva me koliko god se smrzavao, samo sam ga ošinula pogledom I ušla u kupaonici, zaključavajući se za svaki slučaj.

Prebacila sam ogromnu deku pored sebe I pokušala se utopliti.Naslonila sam se na krevetu I skupila se u deci, pokušavši ugrijati svoje tijelo. Harry ulazi u sobu samo sa ručnikom na sebi , upravo se tuširao I svaki put kada ga vidim bez majice I svježe oprane kose poželim ga. I on I ja smo se udomaćili u Gemminom stanu I samo čekam dan kada će nas njegova sestra izbaciti odavde.
“Jesi se ugrijala?” - pita me.
Klimam glavom, iako lažem..još I dalje drhtim od one hladne kiše. Harry se penje na krevet I približava mi se I u trenutku kada pokušava uzeti malo moje deke ja mu nedam..”Hej treba I meni malo..hladno mi je “ - izvija svoj osmijeh na lice, ali ja I dalje potežem deku samo sebi. Nema šanse da mu dam se pokrije.
“Ne mogu Harry...trebaš pronaći nešto drugo..” -govorim mu. Još više sam skupila svoje tijelo I čvrsto zgrabila onu deku, ne dam je za ništa na svijetu.
“Ne želiš dijeliti sa mnom?”
“Nije stvar u tome..ja sam...” - zaustavila sam govor, jer nisam sigurna da li mogu ovo reći ispred njega. Sad je na tren zainteresiran I očima mi 'govori' da izgovorim do kraja. 
“Ti si...?”
“Smijat ćeš mi se ako kažem..” -sramežljivo govorim a on je još više zainteresiraniji. Još mi se više približio, toliko da je svoje noge smjestio na deku I očekiva moj odgovor.
“Obećajem da neću..pričaj..”
“Gola sam ispod ove deke...” - odgovaram a njegova usta isti trenutak stvaraju 'O' . Znala sam da nije pametna riječi izgovoriti tu riječ 'gola' pored njega...Znam samo da ništa ne izgovara, pogled I lice su mu šokirani a usta su I dalje otvorena. Tipičan muškarac.
“Tvoja sestra ima ogromne grudnjake a ja imam premale..znaš..” - pokazivam na svoje grudi koje su sakrivene ispod deke pa nastavljam “I to mi je sve ogromno, čak nemam ni normalne gaćice...tako da sam gola I čekam da se osuši ono donje rublje u kojemu sam došla ovdje kada si me ti doveo onaj dan...” - ja držim dugi dijalog a Harry ništa ne odgovara. Mogu primjetiti njegov sitni, tipičan smješak koji zadirkiva I to je sve.
“Um..nemaš..ništa..ispod...deke..” - svaku riječ izgovorio je sa dozom zamuckivanja. I shvaćam da je jedno zapamtio da sam gola ispod deke..a ovo ostalo nije ni slušao. Nisam ni sumnjala.
“Aha..”
“Gola si..i misliš da ću ja mirno ovdje stajati znajući da ti nemaš ništa ispod te deke”? - opet me pita. Isti tren sam još čvršće stisla svoju deku, nesvjesna da sam svojim priznanjem sve zeznula.
“Da se nisi usudio..” - prijetim.
“El znaš što se dogodilo kada si izgovorila riječ gola na glas”
“Što?”
“Digao mi se..”
Zgrabila sam jastuk ispod moje glave I bacila ga na njega, ali Harry je samo očekivao trenutak da me uhvati kada nisam spremna, rukama je zahvatio deku I laganim potezima je počeo micati sa mene.
“Nemoj..”
“Moram te vidjeti..bar na tren..”
“Harry nemoj to raditi..” - opet mu govorim, hvatam čvrsto deku I pokušavam je odmaknuti iz njegovih ruka, ali ništa od toga. Harry laganim pokretima uvlači svoje ruke ispod deke I osjećam njegove hladne dlanove na svojim toplima butinama. Prstima lagano prelazi preko njih a pogled mu stoji zaključan na meni. Ona deka se otkriva I prelazi preko mojih grudi I zastaje na trbuhu. Njegov pogled prelazi preko mene , nježno, lijeno promatra svaku crtu mene..”El predivna si..nemaš pojma koliko si predivna..” - šapće. Prstima lagano dodiriva moje butine sve dok prsti ne okrznivaju rub mojeg osjetljivog mjesta I crta krugove preko mojeg klitorisa, doslovno me ostavljajući bez daha. Usne mi se podiže sve dok sa svojim prstima prolazi preko osjetljivog mjesta I onda se sve više približava meni. 
“Sviđa ti se kada ti to radim..zar ne?” 
“Ne sviđa..” lažem I on to shvaća. “A ovo” - govori mi. Sada dlanovima okrzniva moj klitoris I stiska ga, tražim neko mjesto gdje mogu čvrsto stisnuti ruke ali ne pronalazim ništa osim ruba jastuka kojega čvrsto držim I zatvaram oči prepuštena svakom dodiru kojega mi poklanja. Njegovi prsti sada prolaze sve do početka mojeg trbuha onda ih opet vraća na mjesto gdje se automatski vlažim od njegovih pokreta, ako ovako nastavi...Harry mi se približava toliko da mogu osjetiti na svojim grudima njegova čvrsta, isklesana prsa. Okrznuje me usnama točno po rubu moje ključne kosti, a pojačano disanje koje dolazi iz mojih usana tjera da samu sebe ušutkam. Raditi nešto na Gemminom krevetu nije idealno rješenje. Ali ne razmišljamo o tome, znam da sam cijela njegova..da su njegovi prsti točno na mojem međunožju I da se svakim pokretom navlažim još više. Spušta deku do kraja I ja stavljam svoje prste oko njegovog struka. Onaj ručnik kojega drži na sebi lagano pada I jedino što mogu osjetiti na sebi je njegova obdarenost koja prolazi točno pored mojeg trbuha.Tako je vreo, čvrst..spreman.
“El..izljubit ću svaki centimetar tvoje kože...”šapće. Rumene, punašne usne prelaze preko mojeg vrata , spušta se sve do mojih grudi I zastaje “Tako prokleto dobro mirišeš..tako te želim..” - duboko diše. Usnama okrzniva moju bradavicu I zubima je zahvaća. Prepuštena sam njemu. Tako sam ovisna o svakom pokretu I tim usanama..ne znam što bi napravila da prestane. Ona ruka pada na moje međunožje I uvlači jedan prst u mene. Dahćem! Prst klizi u meni , izlazi..sada me jače pumpa prstom I još čvrće stiskam onaj jastuk. . Kao da radim ovo prvi put sa njim, kao da njegove usne po prvi put prelaze mojim tijelom, kao da prvi put svojim prstima prolazi preko mojeg međunožja.
“Kaži mi koliko si moja, želim čuti to iz tvojih usta..” - jezikom liže moju bradavicu, dok istodobno uvlači prst u mene. Kako može raditi dva posla odjednom. Ovaj dečko će me ubiti jedan dan.
“Neću..”
“Kaži. Ajde El..” - tjera me.
Dovraga! Ne mogu disati. Harry podiže glavu prema meni I promatra me “Kaži mi da koliko ti značim, što osjećaš prema meni...voliš li me?” - pita. Vadi prst iz mene I staje I ja širom otvaram zjenice shvativši da ovo radi namjerno. “Ponovi..molim te..” - molim ga. “Kaži mi” - on nastavlja.
“Tvoja sam..”- samo to izgovaram. Zadovoljan mojim rječima, približava usne na moje, slobodnu ruku uvlači u moju kosu I prelazi preko nje.
“I ja sam tvoj..samo tvoj Elena Davis. Imaš me dušom I tijelom u redu?” 
Klimam glavom. Harry zubima zahvaća moju donju usnicu I sisa je...prepuštam mu se..po prvi put ima mene..ne samo moje tijelo..ovaj put ima pravu mene. Zaljubljenu Elenu Davis koja postaje polagano opsjednuta njim. Ono obećanje koje je dala samoj sebi..palo je u vodu.Osuđena sam na propast,.i koliko god sam ga tjerala od sebe svaki put , svaka naša svađa je završavala na pomirenju. Sada sam sigurna u svoje osjećaje. Harryeva glava pada na moja prsa I ja uvlačim ruke u njegovu kosu koja je mekana na dodir. Tiho diše na mojem vratu I onda ga tjeram rukama da se podigne. Reći ću ovo...koliko god kasnije požalila zbog toga.
“Uspio si Harry..” - govorim mu. Sad mu je pogled znatno zbunjeniji a moje srce kuca toliko da ga I Harry može osjetiti na svojem uhu. “Uspio sam što..”? - pita.
“Uspio si da se zaljubim u tebe, da osjetim..da zavolim. I to me ponekad boli..užasno I ne znam što će se dogoditi sa mnom kada dobijem ono što ne želim.Kada dobijem povrijeđeno srce, strah me..” - govorim mu. Glas mi je na rubu plača. Sad ću opet cmizdriti.
“Zašto bi dobila povrijeđeno srce..?” 
“Jer to tako ide...svaka veza završi na boli, plaču..to je život..ovo će na kraju boljeti I ja ću..” - stavlja svoj prst na rub mojih usana I ušutkiva me.
..”To se neće dogoditi El..znam da se bojiš povrijeđenosti, ali neće se dogoditi. Trudit ću se kunem ti se. Najmanje što želim jest povrijediti svoju djevojčicu. Nikada ti to nebi napravio..u redu?..”
Zašto mi je uvijek u mislima ono što mi je njegova majka govorila..koliko god mi Harry izgovorio rečenica, opet u meni čuče one rečenice njenih riječi.
Što ako se stvarno dogodi?
Što ako naša budućnost bude ista kao I kod njegove majke.Ja trpim njegove udarce, mučenje..opsjednuta sam njim I koliko god htjela se maknuti I pobjeći od njega ne mogu. Što ako se to dogodi...da li mi je ovo idealno rješenje? Da li mogu otići od njega I da završimo sa ovim što imamo....jer ako to ne napravim..ono će se dogoditi. U to sam sigurna...
Moja budućnost...ustvari naša...on I ja...da li je možemo promjeniti? Moj bijeg I povratak stare Elene, ona hladna Davisica može promjeniti sve...ova Elena koja sam sada će dobiti povrijeđenost.. I koliko god mi on govorio da se to neće dogoditi. Oboje smo svjesni da hoće. Od početka našeg susreta mi smo bili propast. Dvoje čudnih luđaka koji nikada neće dobiti svoj sretan završetak..