TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 83) - SEASON 2

Nešto svjetli pored mojih oči, nešto kao 'blic' i tako par puta. Nevoljko protežem noge preko cijele dužine kreveta i namještam glavu na jastuku. Opet svjetlost..sad pomalo stenjem od nelagode i stavljam cijelu dužinu ruke preko glave. Mrzim kad me neke stvari ometaju u spavanju. Namještam se na jastuku i taman kad je to nešto prestalo što me ometalo. Opet 'blic'
Ma dovraga!
Otvaram oči i gledam tog jutarnjeg čupka kojemu trenutno odgovara sam taj nadimak..jer mu je kosa neuredna i onda shvaćam da je jutro da sam prespavala u njegovom krevetu i da sam spavala pored njega cijelu noć.
"Što radiš sa tim mobitelom?" - napokon otvaram oba dva oka i tek sada mi dolazi u glavo da ono 'blic' koje sam čula par puta jest njegov mobitel koji me trenutno..."Slikavaš me, dok spavam?" rukama pokušavam dohvatiti njegov mobitel, ali on ne prestaje. Sad mi se cereka i miče mobitel prema gore tako da ga ne mogu uhvatiti.
"Treba mi par tvojih novijih slika..skoro su mi sve stare slike" hrapavi, jutarnji glas ulazi u zabranjena mjesta i već sam njegova, nije ni jutro započelo kako treba. Ma bravo Elena
"Pa me slikavaš dok spavam? Isuse, sigurno izgledam kao čudovište" sad se laktovima naslanjam na sam krevet i jednom slobodnom rukom opet pokušavam dohvatiti taj glupi iphone..ali uzaludno.
"Treba mi nova profilna...ali da.." - gleda u mobitel, vjerojatno provjerava slike koje uspio slikati dok sam spavala grr pa nastavlja "Imaš pravo, izgledaš kao čudovište" opet se cereka.
Ma grozan je..
"Ozbiljno? Jesi ti provjerio svoju kosu? Izgledaš kao neki čupavi pas.."
E sad ćemo vidjeti tko će pobijediti u ovome..Usta su mu na trenutak otvorena i onda zavlači ruke ispod debelog pokrivača i hvata me za nogu i poteže prema sebi. Vrištim i padam leđima na sami krevet, udaljena od njega svega par centimetara..jutarnje zadirkivanje može započeti. Harry sklanja mobitel negdje sa strane a ja u glavi već imam plan kako ću se dohvatiti tog glupog mobitela i izbrisati svaku moju sliku..
"Prvo mi kažeš da mi je majica pederkasta, da sam kao čupavi pas..što je iduće?" - oboje se glupasto smijemo, dok se Harry penje na mene, stavljam noge oko njegovog struka i vidim da se uopće nije ni presvukao od jučer. Zaspao je u odjeći pored mene. I dalje ima onu zelenu majicu, koja nekim čudom svjetli u mraku. Zapanjujuće.
"Pa? Samo sam iskrena.." 
Ma vraga sam iskrena..Harry je predivan..svaki dio njega je predivan, to i on zna.
"Onda ću i ja biti iskren" tiho govori. Sada mu se jedna ruka nalazi negdje u predjelu mojeg čela i sa par vrhova prsti gladi moju kožu. Gledam njegove prodorne, zelene oči i taj vragolasti osmijeh na kojega sam očito opet pala. Ma nisam..ili jesam? Okej sigurno da jesam. Sjetivši se one oklade kad smo se jasno dogovorili oko pravila. Ali sigurna sam da smo ih od ovih problema koji su se nakupili totalno zaboravili. To mi i odgovara, jer sam sigurna da malo po malo opet padam na taj Styles šarm i da mi nema spasa.
"Ne volim tvoju iskrenost. Nekad si brutalno iskren, još kada pričaš sve one..stvari" - sad trenutno glumim da ne volim kada slobodno izgovori sve one prljave riječi pa glumim neku zgroženost. Ali jebeno volim kada čujem te riječi iz njegovih usta.
Smije na moje riječi pa onda izgovara "Zaboravit ću ono što sam mislio..nemoj me prekidati" stavlja vrh prsta ne moje usne i daje mi do znanja da ga poslušam do kraja. Htjela sam reći nešto u smislu kao da započne više, ali sam odustala.
"Znaš da si ti najljepša, najvatrenija i najdivljastija djevojka koju sam ikada upoznao?"
Da li uopće riječ 'najdivljastija' postoji u rječniku? Uhm u Harry Styles rječniku postoji mnogo nepostojećih riječi. 
"Ozbiljno? Imao si milijun djevojaka u svojem životu i još nikada nisi upoznao neku divljakušu poput mene?"
Sad sam lagano zbunjena. Zaista jesam. Dečko na meni je imao mnogo djevojaka..ili bar 'veza' za jednu noć. Sigurno je postojala neka blaža verzija buntovne Elene Davis.
"Pa možda je i bilo..ali niti jedna me nije zavela toliko koliko si ti" Sad se pojavljuje tona onih štetočina u mojem trbuhu..ma mrzim ih uvijek mi pokvare raspoloženje. Treba mi zaštita protiv njih 
"Ajde sad ozbiljno. Ali moraš mi odgovoriti iskreno, u redu?" - malo mjenjam temu. Jednostavno ne volim kada se priča o meni. Harry klima glavom i čeka moje pitanje, ili pitanja. Možda je vrijeme da ih malo počnem postavljati..nisam odavno a znatiželja u meni radi punom parom.
"Sa koliko si ih najviše spavao? Broj mi treba..ili bar približno" - pitam mrtva ozbiljna. Sad onaj vragolasti osmijeh na licu se ublažuje i postaje onaj Harry broj 59396 kojemu u očima piše 'nemoj me pitati o takvim stvarima' E ma baš hoću.
"Mnogo njih El..bilo ih je zaista mnogo" iskren je. To je dobro. Volim kad je iskren. "Da li je neka utjecala na tebe? Možda da si želio vezu sa njom?" - pitam i u glavi već brojim onu njegovu bivšu Annu i Anastasiu i Natashu ...oh trebam prestat jer sam ljubomorna.
"Samo sam sa dvije djevojke bio u vezi. Prva djevojka Barbara i drugu si upoznala. Nije baš lijepo završilo" - nekako sjetno govori i tek shvaćam da dolazimo na temu prve djevojke koju je ..prodao ili iznevjerio. Ne mogu ni razmišljati o tome.
"Niti jednu nisam zavolio Elena ..ako si na to mislila" glas mu je ozbiljan..mnogo ozbiljan čak me i začudila ozbiljnost njegovog glasa. I mogu odahnuti, niti jednu nije zavolio. To je valjda dobro.
"U redu" - sad nakrivljujem usne na jednu stranu i smišljam iduće pitanje, treba mi malo informacija o dečku o kojemu znam neke stvari..ali ne baš sve. Želim nešto pitati, ali on me prekida.
"Hoćeš da opet budem iskren?" - pita i ja klimam glavom. "Bit ću brutalno iskren i možda ti se neke riječi neće svidjeti, jesi spremna?" nastavlja sa pitanjem a ja na kratko izgovaram "Pričaj" . Toliko sam doživjela stvari sa njim , da mi je ovo sve postalo normalno.
"Jebao sam ih..žestoko, sa mnogo boli. Skoro svaku koja bi se našla ispod mene, nisam ih žalio, niti jednu. To je uglavnom bila veza za jednu noć.Neke su željele vezu a to nije bilo u mojem stilu. Stvarno sam volio to raditi, gledati ih kako vrište ispod mene , kako se prema njima ponašam kao čisti gad..i bio sam gad. Zaista jesam" zjenice mu se šire od posljednih riječi a ja si sebi dajem par pljusku jer sam došla na taj dio, gdje se on prisjeća svoje prošlosti. Stvarno ponekad moram svoju radoznalost smiriti..uvijek dovede do problema.
"Sad to više ne radiš?" Mislim ne na takav način?" - pitam, mnogo ozbiljna.
"Spavam samo sa tobom. Da li se osjećaš ugrožena dok te..jebem?"
Opet smo na prljavom rječniku. Jednostavno ne možeš protiv njega. Nikako. "Nisam se osjećala ugroženo, bar ne do sada" - iskrena sam. Zaista jesam. Niti jednom do sada nisam bila zgrožena iza spavanja sa njim, možda je bilo čudno ispočetka, ja sam bila previše neiskusna, on iskusan i to je stvaralo nelagodu..ali ne i ugroženost. Tu je razlika.
"To je onda u redu. Niti nemam namjeru da povrijedim tebe na takav način. Ne bi to mogao napraviti djevojci koju volim"
Sad više nisam djevojčica..sad mi je to čudno. Iako mrzim kad me zove tim nadimkom. Ali i on mi je postao normalan.
"I još jedno pitanje i prestajem sa ovim, okej?" Harry opet klima glavom. Iskorištavam svaku priliku da prodrem do njegove najdublje zakopane tajne. Zašto ne iskoristiti možda jedinu šansu dok u ovom trenutku na meni stoji onaj pravi, iskreni Harry. "Zašto ne spavaš sa nekom djevojkom više od jedan put?"
"Odakle ti takva informacija o meni?" - pita sa mnogo zanimanja. Sad ima na jednoj strani onaj nevidljivi osmijeh i već vidim kako će me početi zadirkivati.
"Natasha mi je jednom prilikom rekla. Bilo mi je čudno, jer koliko se sjećam ti i ja smo spavali više od jedan put..mnogo više" 
Sad se još više smiješi. Mislim da su mi trenutno utrnule noge dok ovako ležimo jedno na drugome. Previše smo vremena u istoj pozi..
"Istina je" - na kratko se smije pa nastavlja "Drugi put nisi djevica, a ja sam jednostavno volio okusiti samo prvi put. to je bio izazov. Drugi put je jednostavno bezveze" i opet je iskren.
"A ja?"
"A ti što..?" skuplja obrve u jednu crtu, što znači samo jedna stvar zbunjen je.
"Spavao si sa mnom više puta. zar drugi put nisam bila jednostavno bezveze?" - pitam ga. Harry lagano sa palcem prelazi preko mojeg čela, spušta se sve do nosa i zastaje između nosa i usana. Škaklja me. "Ti si drugačija El. svaki put kada spavam sa tobom, imam osjećaj kao da to radimo prvi put. Zbunjujuće, ali tako je.."
Cijelim licem mu se ocrtava osmijeh, pa ga pratim i ja. Riječi su mu iskrene..znam da jesu.."I bolje da je tako, inače bi te ubila" - smijem se skupa sa njim a on se namješta na meni.Koliko god mi se sviđa njegova blizina, dodiri, miris..moram priznati da mi je teško ovako stajati cijelo vrijeme, ne žalim se. Lijepo mi je ovdje sa njim. Način na koji pričamo, pa iskreno i ne radimo to često. Mislim da nam je potrebno mnogo razgovora. Onog ozbiljnog, nismo navikli na njega..ali sa vremenom hoćemo.
"Kad smo već kod okusa, stvarno bi mogao okusiti. Opet" - evo ga opet, onaj njegov osmijeh, način na koji mu se oči sjaje kada smisli neku glupost. E pa nećemo Styles! Pokušavam se laktovima podići i nekako skliznuti ispod njega da se mogu podići sa kreveta, ali Harry stavlja dlan negdje na moja prsa i ja jaučem od boli. To boli, koliko god me majka priroda nije obdarila, kao što je druge..boljelo je i ovo malo grudi što sam imala.
"Jesam li jako?" - sad me pita zabrinuto, ima neki zabrinut pogled na licu, a ja i dalje ne prestajem jaukati "Proći će.."- rukom trljam bolno mjesto na prsima i opet se podižem laktovima prema gore "Hoćeš da ih poljubim, možda djeluje moj poljubac?" prstima pomiče moju ruku sa grudi i vidim kako se spušta cijelim svojim trupom prema dolje..što znači samo jedna stvar. On je prokleto ozbiljan što se tiče ljubljenja mojih grudi?
"O ne, nećeš Styles..podiži se sa mene odmah" bunim se. Dlan stavljam na njegovu glavu i odmičem ga od sebe, ali on ne prestaje. Ruke podvlači ispod moje majice, toliko da prstima zahvaća moj grudnjak i prolazi preko njega.
"Moram ih ljubit da prođe"
"Tvoj poljubac neće umanjit bol" sad su mi prsti u njegovoj kosi i sad pomalo grublje zahvaćam par pobjeglih kovrči i čupam ih toliko da i on započinje jaukati. "Pusti kosu Elena. To boli" jauče i ja se ne prestajem smijati.
"A ti makni ruke iz moje majice" i ja zapovijedam također. "U isto vrijeme, dogovoreno?" - podiže svoj pogled na mene i daje mi do znanja da u isti trenutak ja prestanem sa čupanjem njegove kose a on digne ruku iz moje majice. Klimam glavom i polagano mičem ruku iz njegove kose. Taman da to isto napravi i Harry..oboje u isti trenutak čujemo zvuk mobitela. Znam da moj nije, jer sam ga ugasila sinoć nisam željela da me zove ni otac ni majka. Nisu mi bili potrebni. Harryev mobitel zvoni negdje po sobi i taj se čupko podiže iz kreveta i pogledom traži mobitel. Pronalazi ga u jakni i prvo što radi jest provjerava tko ga zove. Ima neki čudan pogled dok gleda još jednom broj pa se onda javlja. Naslanja se leđima od sam ormar i svoj pogled usmjerava na pod
"Što se dogodilo?" - pita nekako čudno, zbunjujuće na prvu. Čak sam se i ja zainteresirala malo više. Sjela sam na sam krevet, skupila noge i stavila ruke preko njih. Znam da je nepristojno prisluškivati tuđi razgovor. Ali on i ja baš i nismo 'tuđi' tako da i imam pravo to raditi. Valjda.
"Jebemu Gemma. Opet. Koliko sam puta rekao da ..Sranje" - isprekidano govori i ja ga ništa ne shvaćam.Osim da priča sa Gemmom. Njegova sestra ga zove?!
"To nije zaslužila. Koliko sam puta rekao da mi se jebe za nju . Što zahtjevaš od mene Gemma? Jednostavno neću" - sad se dere. Zatvara ruku i pretvara je u šaku i svakih par sekundi istom tom šakom udari po ormaru. Ljut je. "Okej..doći ću. Neka ti bude" - miče mobitel sa uši i usmjerava pogled na mene, koja trenutno prisluškujem iako nebi trebala.
"Obuci nešto na sebe, ideš sa mnom.." pogled mu luta svugdje po sobi. A ja umjesto da pitam gdje idemo to nekako ostavljam iza sebe . I već se podižem da pronađem svoju odjeću.

Nisam ga pitala gdje idemo. Znam samo da sam ušla u auto, da smo svratili u pekaru, kupila sam neko pecivo da pojedem putem i podijelila na dva dijela da mogu jedan dio dati Harryu, ali nije htio. Odbio je. Cijelo vrijeme putem do negdje? oboje smo šutjeli. Nisam imala hrabrosti da ga pitam zašto je Gemma zvala ili što se dogodilo. Nakon dobrih pola sata vožnje u čistoj tišini. Noge su mi se stisnule od samog zaprepaštenja kada sam vidjela ispred sebe ..ono što sam trebala jednostavno zaboraviti ili nekako izbrisati iz svojeg pamćenja. Mrzila sam ovo mjesto. Psihijatrijska ustanova ili ti ustanova jeze i straha..prošli put nije donijela ništa dobro. Razgovor Lauren i mene ostao je negdje duboko urezan u moje kosti i sada kada otvaram vrata i opet gledam u ustanovu sve se ponovno vraća. Bolje da sam ga pitala gdje idemo, jer da sam znala gdje me ustvari vodi, ne bi otišla. Ali što je tu je. Mrzim što je šutljiv. Onaj Harry Styles koji je inače čisti brbljavac uopće ne progovara niti jednu riječ i nekako se osjećam prazno zbog toga. Na samom ulazu u ustanovu, okreće se prema meni i govori mi 
"Moja mama ima napadaj i ..jesam li učinio dobru stvar što sam te doveo sa sobom ovdje?" češka se po glavi a u meni se stvara zaprepaštenje. Mama mu je imala napadaj? Ne razumjem..
"Što se dogodilo tvojoj mami?"
"Ne znam ni sam, Gemma mi je rekla da je imala napadaj i da me zove. Nisam nešto sretan što moram doći ovdje i mrzim ovdje mjesto. Mislio sam da će mi biti lakše ako povedem i tebe. Znaš da nisam sam"
On ne želi biti sam? Ono hladno srce koje se otopilo davnih dana, sada je raspuknuto na pola..ovaj dečko se boji samoće.
"U redu je..nekako ću se snaći ovdje" - zubima zahvaćam svoju donju usnicu i nekako mu nesigurno govorim. Harry par trenutaka gleda u mene i otvara vrata. Onaj miris bolnice..jednostavno mrzim taj miris.. Ljudi okolo nas šetaju pomoću medicinskih sestara. Svatko tko je pogledao prema meni ima onaj 'jezivi' pogled. Ne volim ih nazivati luđacima jer to nije lijepi naziv za nekog čovjeka. Ljudi su bolesni i to trebam poštovati. Trenutno sam cijela zbijena na Harryu. Čvrsto stiskam svoju ruku u njegovoj i on također to primjećuje "Bit ćeš u redu El..ovdje si sigurna" - tiho mi je šapnuo i oboje smo pogledali u isti smjer. Njegova trenutno roza sestra..prošli je put bila ljubičasta ako se dobro sjećam, stoji u zagrljaju plavog dečka i odmah mi dolazi u glavu da je to Niall H..ne mogu se sjetiti prezimena. Harry je ljut, nisam trebala ništa drugo ni očekivati. Oni dvojica imaju neku zajedničku prošlost koja očito mnogo ljuti Harrya. Kada su nas vidjeli odmakli su se jedno od drugog.Ne znam da li su to učinili zbog straha..ali Harry definitivno donosi trunku straha i mogao bi napraviti svašta. Gemma dolazi prema nama i javlja se prvo meni pa onda usmjerava pogled na brata koji ljuto cilja Nialla. Ne miče pogled sa njega.
"Gdje je ona?" glas mu je tako hladan da sam se čak i ja zaledila.
"U sobi broj 23, čeka te i liječnik je rekao da budeš pažljiv sa njom. Nemoj se slučajno derati na nju" -zapovijeda mu. Dovraga da bar skine pogled sa Nialla..ali ubija ga pogledom i svi to primjećujemo. Kladim se da je Niallu nelagodno zbog toga.
"Čuvaj Elenu ja dolazim za par minuta" - opušta moju ruku iz njegove i tek kada je maknuo..shvaćam da mi njegova ruka nedostaje i da je želim natrag. I Gemma i ja promatramo njegov hod. Doslovno se gura pokraj samog Nialla iako ima mnogo mjesta za proći..on baš ide u istom smjeru gdje stoji Niall i uopće ga ne pozdravlja. Hod mu je tako divlji, tako buntovan. Isto kao da se opet vratio onaj stari, zločesti Harry kojeg sam upoznala na samom početku. Sada nam taj plavi dečko dolazi u susret. Pozdravlja me, također i ja uzvraćam pozdrav.
"Što se dogodilo vašoj mami Gemma?" radoznalost radi u meni. Što ću..mrzim što sam radoznala ali jednostavno sam takva.
"Ne bi shvatila Elena, to je komplicirano za shvatiti. Niti liječnici ne shvaćaju što se događa sa njom cijelo ovo vrijeme.." - maše rukom i objašnjava, iako ni ne shvaćam što hoće sa ovim reći.
"Žao mi je..ako nekako mogu pomoći.." 
Hmm..samo da ne pričam sa njom opet. Prošli put me dovela do samog ludila. Taman sam se oporavila od onih noćnih mora.
"Hvala Elena. Kako si ti? Drago mi je što si se pomirila sa mojim kretenom od brata" na trenutak se smije, pa prevrće očima dok spominje brata. Znači njihov odnos se i nije baš promjenio u ovih mjesec dana.
"Pa nije da smo se baš pomirili.." - češkam se nesigurno po kosi. Ne znam što bi pametno rekla. Jesmo se on i ja pomirili? Pa nisam mu oprostila sve ono..ali opet sam sa njim.Komplicirano! 
"Zašto si prestala dolaziti u grupu alkoholičara?" sad me pita taj dečko sa čudnim naglaskom kojega još nisam uspjela definirati. Rekla bi možda da je Škot? Britanac definitivno nije (Inače Niall Horan je iz Škotske, dosta Irske xd)
Mrzim tu grupu akoholičara..zašto mi je morao spomenuti. Taman sam se nekako izvukla da ne idem na to sranje više.
"Ne treba mi to. Ne pijem više.." - govorim i primjećujem kako me Gemma zbunjeno gleda. Možda ni ne zna što se dogodilo? Iako mislim da joj je njen dečko sve ispričao.Sigurna sam da jest.
Naš razgovor prekida ogromna buka zbog koje se svi okrećemo prema smjeru odakle dolazi. Bacanje stolice ili stola..ili bilo kakve teške stvari po podu. Par medicinskih sestara je izašlo iz hodnika i nekako nesigurno pogledali prema istom tom mjestu gdje se čuje ogromna buka. Tek kada se netko glasno zaderao.. nama troje je sve bilo jasno.
Harry? Upravo se dere..ali glasno. Nikada do sad nisam čula njegov glas na ovakav način. Zaledila sam se. Gemma trči prema sobi u kojoj se nalazi njena mama i Harry i ja joj pratim korak, također i Niall. Nije baš da nešto želim vidjeti njegovu mamu, ali Harry proizvodi čudne glasove i trenutno me strah za njega. Što ako je opet izgubio kontrolu. Gemma otvara vrata od sobe i taman da uđe, glavni liječnik ulazi prije nje i pokušava smiriti situaciju. Stojim malo previše udaljena od samih vrata ali definitivno mogu primjetiti kako se ljulja ista ona stolica koju sam vidjela prvi put. Njegova mama pomalo rasčerupana, kao u onim horor filmovima , sjedi na istoj toj stolici i ne prestaje se ljuljati. A Harrya izbaciva liječnik iz sobe i zatvara vrata. Prvo što vidim na njemu je njegova krvava ruka totalno rasječena. Krv se prolijeva preko cijele desne ruke i pada po podu.
"Nazovi neku sestru da previjemo ruku ovom mladiću" liječnik govori jednoj od pomoćnica i ona užurbano prolazi cijeli jezivi hodnik da pronađe sestru.
"Jesi dobro Harry?" Gemma ga pita sa strahom u očima a on je gura i nastavlja hodati prema hodniku. Liječnik ide pored njega i drži mu ruku toliko da ne izgubi mnogo krvi. Ne znam što je radio sa tom rukom.ali moguće da je udario u neko staklo ili zid. Jedna medicinska sestra ide prema njima i na ljubazan način pokušava ga natjerati da mu zaveže ruku. Već iz ove daljine vidim kako Harry prevrće očima, ali isto daje toj sestri da mu očisti ranu i zavije je. Ne znam što da radim, da pođem pored njega i pitam ga da li je okej ili da ga odvedem iz ovog mjesta i pokušam ga smiriti. To se događa kad se ne znam brinuti ili ne znam što da napravim u ovakvoj situaciji kada je pomoć potrebna. Gemma je zabrinuta, Niall stoji negdje udaljen od svega ovoga i znam da to radi samo jer ne želi da baca još više tenzija i tako ih ima previše ovdje. Harryu je ruka očišćena i zavijena, ali liječnik savjetuje da par da ne skida taj povez dok se rana ne sasuši. Kao da će on slušat..sjeda na jednu od stolica u hodniku i zabaciva glavu na zid, dok duboko diše. Njemu treba mnogo razgovora i pomoći, trenutno. Ovaj psihijatrijska ustanova ne djeluje na nikoga dobro. Pa ni na njega.
"Elena , pričaj sa njim. Na mene će se derati" Gemma mi šapće i mrzim je zbog toga. Kao da se neće derati na mene, zašto sam ja drugačije od nje. Dala sam joj znak očima da hoću i polagano, nesigurno sjela pokraj njega na stolicu. Nije ni trepnuo, ne znam da li je i shvatio da sam sjela pokraj njega. Nadam se da jest.
"Harry, jesi u redu?" srce će mi skoro iskočiti iz prsnog koša. Isuse, strah me! Ništa ne odgovara, ali je bar trepnuo. Možda trepavicama potvrđuje da je okej. Eh da ga bar mogu nekad shvatit.
"Odvedi me iz ovog mjesta, molim te Elena"
Iznenađena njegovom naredbom, poslušala sam ga. Uhvatila ga za ruku, pomogla mu da se podigne i oboje smo užurbano izašli. Još jednom sam se okrenula prema ogromnoj, stravičnoj zgradi iza mojih leđa i sjela u auto. Ne želim se vraćati na ovo mjesto, više nikad. Vozila sam njegov auto. Sivi Ford Capri trenutno ja držim pod kontrolom. Tako je drugačije ga voziti, navikla sam na onaj ogroman, prostran Range Rover..sada je ovo tako sićušno i ne možeš se pomaknuti. Ali volim voziti, volim svaku vrstu auta..tako da mi je ovo bila čast. Harry opet šuti u automobilu i ovaj put stvarno želim započeti sa pitanjima. Nema šutnje. Smanjila sam brzinu i pogledala preko retrovizora da budem sigurna mogu li izaći sa ceste. Stajem na neko prazno mjesto pokraj pumpe i gasim auto. Dosta tišine!
"Hoćeš li napokon nešto reći Harry? Što se dogodilo tamo?" pitam ga, stavljam ruke preko volana i usmjeravam oči na njega. Harry lijevom rukom prelazi preko desne, tj povlači one pobjegle konce od zavoja. Sigurna sam da mu ovo smeta na ruci.
"Ništa što se ne može rješiti.."
Ma e. I nadala sam se da će nešto ovako slično reći. 
"Vikao si kroz cijelu bolnicu, još si razbio ruku. Jesi siguran da se to može rješiti?" Evo mene opet. Jednom ću stvarno nastradati zbog svojeg jezika. Glupačo.
"Jesam" - mrzovoljan je a kontrola mu je ravna nuli. Što da napravim da vratim ono njegovo nasmijano lice. Ne sviđa mi se ovakav Harry.
"Nisi u redu znaš. Uvijek me izbacivaš iz svojeg života. Svaki put kada se nešto dogodi samo me gurneš rukom i ne daš mi da zavirim u tebe. A ti si uvijek tu kada se meni nešto dogodi, ja tebe ne tjeram Harry"
Nisam sigurna da li ga tjeram ili ne. Ponekad stvarno priznam sve ono što mi je u mislima. Kada se dogodilo sa mojom majkom situacija kada je otišla od mene, rekla sam mu. Vrijeme je da se i on malo otvori..još kada se radi o njegovim roditeljima tj njegovoj mami.
"Ne tjeram te El..jednostavno mi nije do priče. Ljut sam trenutno, bijesan, mrzim sve okolo sebe i to je to" okrenuo se prema meni, ali me samo na kratko pogledao. I dalje stavlja vrtjeti taj zavoj u ruci. Umire da ga skine sa ruke. Predobro ga poznajem.
"Mrziš sve? To uključuje i mene?" sada okreće automatski glavu i tiho govori "Znaš da to nije istina, samo me shvati i daj mi malo prostora.."
On treba prostor?
"Želiš da odem iz podruma? Ako si rekao da želiš prostor..onda ću otići i oprosti što ti se mješam u život.Samo ti želim pomoći. Mrzim kada si takav"
"Ne dovraga Elena, ne želim da odeš od mene. Treba mi samo mir da mogu neke stvari 'probaviti' to je sve. Imao sam jedan grub razgovor sa njom.." zastaje. Ovo sa 'njom' se valjda podrazumjeva majkom ..trenutno je ne želi tako nazvati "I poludio sam, derao se na nju i izgubio kontrolu. Ajmo reći da sam ponovno na istome što se tiče sebe. Nisam se niti malo promjenio. I dalje sam ona glupa budala koja se ne može kontrolirati.."
Ne znam da li je istina ovo što je rekao. Vjerujem da jest. Kontrola mu je opet ravna nuli. Ali sigurno je nešto bilo između ta četiri zida. Možda je Lauren opet spominjala njegovog oca, a Harry ga jednostavno mrzi. Zašto ona moja radoznalost koja cijelo vrijeme izbija na površinu, nije se usudila pitati ga. Da li je istina da si ubio svojeg oca? Ljudi pričaju okolo, imaš zatvorski dosje...takve stvari ga još nisam izravno pitala i ne znam da li mi je pametno. Mislio bi da ga nazivam ubojicom, a to definitivno nije istina.
"U redu. Ako budeš trebao razgovor, tu sam" - spuštam glavu na sjedalo i promatram automobile koji prolaze sa druge strane ceste. Niti jedno od nas ne priča, ali kada je njegova ruka dolutala na moje rame, reagirala sam i okrenula se prema njemu. "Pričat ćemo, obećajem da hoćemo . Ispričat ću ti neke stvari, ali sad trebam samo tuš, čistu odjeću, krevet i tebe pored sebe. To je sve"
Klimnula sam glavom, obećavši da će tako biti kao što je naredio.
I bilo je baš onako kako je želio.. Dok se on tuširao ja sam napokon upalila svoj mobitel i provjerila tko me zvao. Bilo je tu malo više poziva od mojeg oca koji je kao 'zabrinut' jer se nisam javljala od jučer. Ali valjda je dovoljno pametan da shvati da se ne želim vratiti u onu kuću zasad i da mi treba malo mira od svega. Svaki put kada se sjetim da je žena koja se smatra mojom majkom u vezi sa mojim profesorom prevrne mi se u želucu, nisam sigurna hoću li to ustvari ikada prihvatiti. Definitivno neću.
'Elena , javi mi se što prije. Važno je - Grace x'
Poruka od Grace me podsjetila koliko sam nemarna prijateljica i da sam totalno zaboravila na sve ono što se događa u njenom životu. Zayn, Noel pa ona oklada. Uopće ne znam kako se nosi sa dva muškarca u njenom životu. 
'Grace što se dogodilo?' zabrinuto pišem poruku natrag i nakon svega par minuta odgovara natrag. ' Sve sam zapetljala. Zayn ne prestaje a ja sam previše slaba na njega. Što da radim?' Prevrćem očima na samo Zaynovo ime i odgovaram 'Drži se što dalje od njega, sutra ću doći do tebe i razgovarat ćemo'
'Najbolja si. Volim te' odgovara. Ma strašno sam najbolja. Iako sam najužasnija prijateljica ikad, ona se i dalje druži sa mnom, također i Alex.

Mogla bi se zakleti da sam čula zvuk vode prije pet minuta ali sada kad sam makla mobitel od sebe i spremila ga sa strane..jedino što čujem je tišina. Harry se tuširao previše, inače se tušira za 5 minuta i izađe..ali ovo traje malo previše. Podižem se sa kreveta sa namjerom da provirim svega par sekundi samo da vidim da li je uopće tamo živ. Posežem za ključanicom, otvaram vrata od kupaonice i trudim se da budem što tiša. Ali svaka vrata u ovom podrumu škripe, baš kao i ova. Harry sjedi na hladnim pločicama , glava mu je naslonjena na tuš kabinu a voda se cijedi iz njegovih kovrči i putuje preko lica..nosa..usana i spušta se sve do vrata. Donji dio mu je prekriven ručnikom a gornji dio jasno pokazuje svaku tetovažu na njemu. Ne znam zašto sjedi na ovim pločicama, ali namjeravam pitati. Ulazim u kupaonicu i polagano čučam pored njega. Trenutno je cijela kupaonica mokra , kao i on. Radim isto kao i on. Sjedam na pločice i naslanjam glavu na isto mjesto gdje je drži i Harry..ništa ne govorim. Uživam u tišini, u načinu na koji diše, onako hrapavo, izmoreno,tužno. Harry je tužan otkad smo izašli iz one psihijatrijske ustanove. Razgovor tj svađa sa majkom ostavila je posljedice na njega.
"Moja majka danas me nazvala ubojicom.." Harry prekida tišinu između nas, koliko god sam željela da priča, sada kada sam ovo čula nisam sigurna da li je pametno. Ubojicom? Oh .Što da pametno kažem? Ne vjerujem da bi ga išta utješilo, pa onda moj brzi jezik govori "Zašto te nazvala ubojicom?" glupačo Elena. Harry usmjerava glavu prema meni, toliko da mogu vidjeti te zelene oči koje sada nisu zelene. Više bi rekla krvavo zelene..pomješana crvena boja sa zelenom. Taj dečko trenutno pati?! "I jesam ubojica, imala je pravo..nikada neću promjeniti stvari iz prošlosti. Ja sam samo jedan običan ubojica..kojemu nije mjesto na ovome svijetu" - sada škripi zubima dok priča a ja drhtim. Gledati ovakvog Harrya zaista jest neobično. Ali moram se naviknuti da sa njim nikad ne znam na čemu si, pa ni sad. "Možda je ne bi trebao slušati..ona je..znaš. njoj treba pomoć..pa.." ma odlična sam u savjetima. Uopće ne znam što bi pametno rekla. Očito ništa. "Ona ima pravo Elena. Koliko god bila bolesna, opsjednuta mojim ocem. Ima pravo, ja sam ubojica. Ništa drugo nego ubojica.." podiže se sa hladnih pločica kupaonice i okreće mi leđa. Onaj ručnik poteže prema gore i ne dopušta da mu padne sa donjeg tijela. Gledam čvrsta,isklesana leđa i također se podižem.Možda mi dođe na pamet da nešto pametno kažem, ali on me prekida "Ubio sam ga Elena, ubio sam svojeg vlastitog oca i ona me mrzi zbog toga" Harry naslanja glavu na pločice i svaki put kada izgovori par grubih riječi još jače udari glavom. Ne želim da ga boli, ne želim da povrijeđuje sebe. Približavam mu se i stavljam ruku na njegovo rame, ali on se miče i prije nego što se naslonio leđima duboko je uzdahnuo. "Ne želim te ispitivati ako nisi spreman za odgovore. Bolje da se odmoriš, možda ti bude lakše"
"Neće" isti trenutak odgovara pa nastavlja "Jedne večeri, pronašao sam ga pijanog ispred kuće. Držao je praznu bocu u ruci i derao se na mene kada sam došao kući. Nisam znao zbog čega se točno dere na mene. Ali nisam ni želio pitati, bio je previše pijan a ja sam bio previše nemaran da ga uopće nešto ispitujem. Ignorirao sam ga, otišao u kuću i vidio svoju majku skoro bez svijesti na podu. Pretukao ju je skoro do smrti. Sestre nije bilo u kući a ja sam vjerojatno izgubio kontrolu i izašao sam iz kuće da ga pronađem.." stavlja ruku na čelo i cijelim leđima klizi preko pločica, sve dok njegova stražnjica ne sjeda natrag na pločice. Ima ogromnu žilu na čelu dok priča, spušta glavu na pločice pa nastavlja
"Pronašao sam ga kako sjedi mrtav pijan na stolici i pretukao sam ga. Do smrti Elena..gledao sam kako umire dok ga tučem a ja nisam prestajao. Mrzio sam ga zbog uništenog djetinjstva, mrzio sam jer je tukao moju mamu, sestru..tjerao mene da radim mnogo loših stvari. Sve sam tu večer istrošio na njemu, sav svoj bijes. Ubio sam ga i nisam osjećao niti malo grižnje savjesti.."
Sada ja koljenima puzim do njega, pokušavam staviti ruku negdje na njega..dat mu do znanja da je sve okej..ali jako dobro i on i ja znamo da ništa nije u redu. "Harry..ja.." namjeravam nešto reći ali on me prekida, očito nesvjestan što priznaje..meni "Bio sam u zatvoru par mjeseci, ali nakon nekoliko sam pušten. Moja mama je prijavila nasilje u obitelji, lagavši da je to bila samoobrana i da sam ju pokušao spasiti. Pustili su me iz zatvora i nakon toga ona je poludila, iako me spasila..cijelo vrijeme mi je nabijala na nos da sam ubio svojeg vlastitog oca. I sada to radi, njena opsjednutost sa tim gadom prolazi svaku granicu. Iako ju je cijelo vrijeme tukao, ona ga i dalje voli. Kako može voljeti takvu osobu?" - Harry usmjerava pogled na mene i tek kada sam došla malo k sebi od njegovih riječi, shvatila sam da mi je postavio pitanje. Slegnula sam ramenima na njegovo pitanje jer se i ja to pitam. Kako možeš i dalje voljeti obitelj koja je uništila cijelu obitelj, koja te tukla? koja je tukla vlastitu djecu? Zanemarujem to pitanje pa govorim "Nisi ubojica Harry..to je tvoj otac zaslužio.Bio je grozna osoba, možda je dobio ono što je zaslužio?" nekako ga pokušavam ohrabriti..ali ne znam način na koji bi to napravila..Znala sam da ga je ubio..cijelo vrijeme sam to znala. Jednostavno nisam željela priznati sebi da znam..volim čovjeka koji je ubio oca?!
U što sam se uvalila..
"Zaslužio je on mnogo više od mojih šaka..zaslužio je mučenje, želio sam ga mučiti,isto onako kako je on mučio nas. Ali sve se dogodilo prebrzo. Bio je mrtav nakon par mojih udaraca. Možda sam mu trebao na drugačiji način pokazati sve ono što je on mojoj obitelji činio"
Harry je očajan, približavam mu se toliko da sjedam pored njega, stavljam glavu na njegovo rame i pokušavam ga tješiti. Harry naslanja glavu na moju i čujem kako plače. Isti onaj muškarac koji je tako hrabar, opet plače pored mene, jeca..ne znam kako bi opisala trenutnu situaciju. Znam da mi nekontrolirano padaju suze niz lice i da sam tako slomljena zbog njegovog priznanja.
"Shhh, bit ćeš u redu Harry..to moraš preboljet..ti nisi kriv za ništa. Spasio si ih od njega, tvoja mama bi ti trebala biti zahvalna" prolazim rukama preko njegovog trbuha i crtam sitne krugove pored njegovog trbuha i zanemarivam što mi je cijeli vrat mokar zbog njegove vlažne kose. Ništa mi nije važno..Harry uzdiše na mojoj glavi i osjećam kako cijelim tijelom drhti.
"Lagao sam ih sve. Svima sam pričao laži. Liamu, Zaynu..svima koje sam poznavao. Govorio sam da su ga ubili, da ga ja osvećujem. Nikada nisam priznao da sam ja taj koji ga je ubio. Nitko me nebi shvatio Elena..nitko.." glas mu je pomješan sa suzama.
Podižem glavu prema njemu i gledam ga točno u oči. Suze padaju preko njegovog lica..oči su mu pune suza a mene boli cijelo tijelo dok ga takvog gledam "Ja te shvaćam Harry" - podižem prste i brišem suze sa njegovog lica i podižem se svega par centimetara da mogu dohvatiti njegove usne. Prislanjam ih na svoje, slane su..zbog njegovih suza i očaja. "Ti si prva kojoj sam ovo priznao..u svemu si prva El, volim te do besvijesti. Ne znam što bi da te nisam upoznao. Ne znam što bi da te nemam. Potrebna si mi..potreban mi je svaki dio tebe.." šapće mi na vrh usana i ja tiho šapćem riječi koje ne volim izgovoriti na glas. Ali sada su mu potrebne...znam da jesu "Volim te"